Trinaestogodišnji dječak iz Australije koji je satima plivao kako bi potražio pomoć za svoju obitelj nakon što ih je more odnijelo daleko od obale izjavio je za BBC da sebe ne smatra herojem. Kaže da je samo učinio ono što je morao.
Austin Appelbee nije znao jesu li mu majka Joanne, brat Beau i sestra Grace još živi kada je, četiri sata nakon što ih je ostavio u moru kako se drže za dvije daske za veslanje, napokon stigao do obale. Nalazili su se kilometrima od zapadne obale Australije, valovi su postajali sve veći, a dan je polako prelazio u noć. Njegova majka tada je strahovala da ni on možda neće preživjeti, piše BBC.
Tek nekoliko sati kasnije, kada je Joanne napokon ugledala brod za spašavanje, saznala je da joj je sin živ. Do tada su ona i djeca odlutali čak 14 kilometara od obale.
Nadljudski pothvat
Ono što je započelo kao običan obiteljski dan na plaži pretvorilo se u desetosatnu borbu za život. Austinovo plivanje kako bi podigao uzbunu kasnije su spasioci opisali kao nadljudski pothvat.
„Pretpostavila sam da Austin nije uspio”, rekla je 47 godišnja Joanne za BBC. Na kraju je, kaže, sve ipak završilo savršeno. Svi su bili iscrpljeni, promrzli i bolni, ali bez ozbiljnih ozljeda.
Obitelj se prošlog petka trebala vratiti kući u Perth, a toga dana su se, kako objašnjava Joanne, samo malo zabavljali s dvije daske za veslanje i kajakom u plitkom moru kod plaže Quindalup u Zapadnoj Australiji. Djeca su se, kaže, udaljila malo predaleko.
„Vjetar je naglo pojačao i od tada je sve krenulo po zlu. Izgubili smo vesla i počeli sve više driftati”, prisjeća se. Sve se dogodilo vrlo brzo.
Shvativši da ih struja nosi sve dalje od obale, Joanne je znala da mora nešto poduzeti, ali nije mogla ostaviti dvanaestogodišnjeg Beaua i osmogodišnju Grace same. Zato su u ranoj fazi odlučili poslati Austina po pomoć, jer im se činilo da obala nije daleko.
Austin je krenuo kajakom, no nitko nije znao da je plovilo oštećeno i da već propušta vodu. Kajak se počeo prevrtati, izgubio je veslo i shvatio da je u ozbiljnoj opasnosti. U jednom trenutku pokušavao je veslati rukom, a potom se kajak posljednji put prevrnuo.
Držeći se za prevrnuti kajak, Austin je shvatio da mora donijeti tešku odluku. Već je bio satima u moru, postajalo je sve opasnije i izgubio je iz vida svoju obitelj, kao što su i oni izgubili njega. Valovi su rasli, vidljivost se smanjivala, a iako su svi imali prsluke za spašavanje, nisu imali ni hrane ni vode.
Austin je na kraju zaplivao posljednja četiri kilometra prema obali. U jednom trenutku odbacio je i vlastiti prsluk za spašavanje jer mu je, kako kaže, više smetao nego pomagao. Tijekom sljedeća dva sata, molitva, crkvene pjesme i pozitivne misli pomogle su mu da izdrži, iako je bio jako uplašen.
Razmišljao je o majci, bratu i sestri, ali i o prijateljima i djevojci. Kada je napokon osjetio tlo pod nogama, pomislio je da sanja. No odmah mu je kroz glavu prošla nova misao, njegova obitelj možda je još uvijek živa i treba im pomoći.
Oko 18 sati po lokalnom vremenu stigao je do majčine torbe na plaži i nazvao hitne službe. Taj poziv pokrenuo je veliku potragu, priopćila je policija. Austin je nakon poziva kolabirao i završio u bolnici, gdje je nazvao oca u suzama, još uvijek ne znajući sudbinu majke, brata i sestre.
Nekoliko minuta kasnije stigla je vijest da su pronađeni. Liječnici i policajci skakali su od sreće. „To je trenutak koji nikada neću zaboraviti”, rekao je Austin.
Bez znaka spasa
U međuvremenu, na moru je Joanne pokušavala zadržati mlađu djecu na površini. Bili su promrzli, a pala je i noć. Nije mogla vidjeti nikakav znak spasa i bila je uvjerena da je izgubila sina. Čak i kada je ugledala brod za spašavanje, nije mogla odahnuti jer su djeca upala u vodu i pokušavala se ponovno popeti na daske.
Nakon spašavanja svi su prevezeni u bolnicu s lakšim ozljedama. Isti djelatnik hitne pomoći koji je preuzeo Austina uspio je njegovoj majci potvrditi ono čega se najviše bojala i nadala u isto vrijeme, da je i on preživio.
Austin se već vratio u školu, iako se još uvijek kreće uz pomoć štaka jer su mu noge jako stradale. Nekoliko dana nakon svega još uvijek pokušava shvatiti što se dogodilo. Unatoč brojnim pohvalama, ne vidi sebe kao heroja i priznaje da je sve bilo izuzetno teško.
Posebno zahvaljuje ekipi hitne pomoći i brzoj reakciji službi za spašavanje. Ipak, drugi nemaju dilemu. Zapovjednik dobrovoljne pomorske službe spašavanja Paul Bresland opisao je njegov pothvat kao nadljudski, dok je policijski inspektor James Bradley poručio da se Austinova odlučnost i hrabrost ne mogu dovoljno nahvaliti jer su upravo one spasile živote njegove majke, brata i sestre.
