Pouzdan, dosljedan, lojalan i iskusan – nabrajaju u HDZ-u argumente za Plenkovićevu iznenadnu odluku da u Vladu, ovaj put na poziciju ministra financija, vrati Tomislava Ćorića. Prije nego što je postao viceguverner Hrvatske narodne banke, Ćorić je obnašao dužnost ministra gospodarstva. Već time što ga je premijer nakon ministarstva ubacio u HNB bilo je jasno da Ćorić, bez obzira na kritike iz oporbe, uživa njegovo neupitno povjerenje.
A povjerenje je kod Plenkovića ključ za ostvarivanje suradnje. No Ćorić, tvrde upućeni, Plenkoviću u Ministarstvo financija donosi čvrstinu i znanje koje je stjecao u Hrvatskoj narodnoj banci, posebice u periodu uvođenja eura. Gotovo je jednako važno i to što je član HDZ-a, što će u vladajućim redovima cijeniti jer su dva njegova uspješna prethodnika – Zdravko Marić i Marko Primorac – bili nestranački kadrovi. Plenkoviću to nije bitno, ali HDZ-ovcima jest.
Na iznenadni angažman stranačkog kolege u resoru financija Plenkovića je prisilila odluka Marka Primorca da karijeru nastavi u Europskoj investicijskoj banci, kao potpredsjednik, što je svakako velik uspjeh za koji lobističke zasluge nosi i predsjednik Vlade koji ovim karijernim iskoracima svojih ministara potvrđuje utjecaj u međunarodnim krugovima.
Otežavajuća okolnost
U Ministarstvu financija Ćorića će dočekati raširenih ruku u nadi da djeluje praktično i racionalno. Od njega se, među ostalim, očekuje da se u zahtjevnom financijskom sektoru pozabavi kadrovskim križaljkama i obračuna s pojedinim problematičnim ravnateljima uprava, što njegovu prethodniku nije polazilo za rukom, možda baš zato što nije bio član stranke.
Dakle, i u HDZ-u i u ministarstvu imaju velika očekivanja od Ćorića, koji je jedno vrijeme spominjan i kao potencijalni guverner, odnosno kao nasljednik Borisa Vujčića.
No u realizaciji tih ambicija stranačka pripadnost ipak mu je bila otežavajuća okolnost zbog Plenkovićevih priprema za ulazak u OECD jer je poželjno da i na čelu HNB-a bude stručnjak koji nije stranački obojen. Da je Ćorić odlučio ostati u HNB-u, imao bi veća primanja nego što će ih imati kao ministar, ali njemu novac u odabiru karijernog puta, kažu upućeni, nikada nije bio presudan pa se i sada, razmišljajući o ovoj ponudi za ulazak u Vladu, vodio time da je pozicija ministra bolja za njegov životopis, a dugoročno i za neke druge pozicije kada se za to stvori prilika.
Oni koji poznaju Ćorića i Primorca reći će da je dosadašnji ministar korektan dečko i vrstan teoretičar kojem je nedostajalo praktičnog znanja, a i strastveni zaljubljenik u novac, dok je Ćorić karijerist koji pomno pazi na svoj imidž, što uključuje i fizički izgled. Zanimljivo je i da je Plenkoviću svojedobno upravo Ćorić sugerirao da za nasljednika Zdravka Marića imenuje Primorca, s kojim je u korektnim odnosima bila i njegova bivša supruga Dubravka Sinčić Ćorić.
Neupitna potpora
Ona je s Primorcem surađivala kada je on bio savjetnik za gospodarstvo bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a ona voditeljica Radne skupine za razvoj identiteta i brenda RH. I da ga nisu viđali na Pantovčaku, bivši supružnici Ćorić s Primorcem su se mogli susresti na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje je Ćorić upoznao i svoju devet godina stariju suprugu, s kojom je i nakon razvoda ostao u skladnim odnosima.
Svojedobno se govorkalo da upravo ona stoji iza uspjeha tadašnjeg ministra gospodarstva, koji uostalom nikada nije ni krio da uživa neupitnu potporu svoje bolje polovice, moćne stručnjakinje koja je bliska i s bivšim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. U ono vrijeme i on je slovio kao Granićev kadar, no danas to nije tako. S kim god da je bila bliska, ni gospođa Ćorić u ovom trenutku navodno nije imala nikakvu ulogu u povratku Tomislava Ćorića u Vladu, to je bila odluka premijera Plenkovića koji je uza se, na čelu tako važnog resora, htio imati stručnu osobu na koju može računati. Znajući da je upravo Ćoriću velika želja bila da preuzme Ministarstvo financija, Plenković mu je tu opciju ponudio čim se doznalo da Primorac odlazi.
U vrijeme prvog Ćorićeva sudjelovanja u Vladi resor financija vodio je Zdravko Marić, kojeg se ni moćni Plenković nije usudio dirati pa je Ćorić morao prigušiti svoju ambiciju. Ali, evo, dočekao je svoju priliku, koju će, kažu oni koji ga poznaju, itekako znati iskoristiti i neće dopustiti da mu na put stanu afere kao što je Krš-Pađene zbog koje je i napustio politiku. Još se čeka sudski epilog za taj slučaj, no s obzirom na funkcionalnost hrvatskog pravosuđa, sve i da tu ima nešto, prije će Plenković dočekati kraj trećeg mandata nego Ćorić bilo kakvu presudu. Ono što Ćorića ulaskom u Vladu ponovno dočekuje, a od čega se odmorio u HNB-u, interes je medija za njegove aktivnosti.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Šahovsko društvo
Otkako se povukao s političke scene, navodno se preporodio i u svakom pogledu okrenuo sebi. Imao je više vremena za sport koji obožava, što se odrazilo i na njegovu fizičku formu, no o tome se nije previše pisalo. Nije se previše govorilo ni o Ćorićevu razvodu, iako se šuškalo da je viđan u društvu mlade tajanstvene plavuše, čiji identitet do danas nije otkriven. Otkriveno je zato da Ćorićev brat Goran s bivšim ministrom rada Josipom Aladrovićem vodi tvrtku Aplus Consulting za poslovno savjetovanje. Tvrtka je osnovana na adresi bivšeg ministra s kojim je Ćorić ostao u korektnim odnosima.
Dok je izbivao iz politike, Ćorić je daleko od očiju javnosti postao predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza, i to navodno zahvaljujući snažnoj lobističkoj potpori glavnog tajnika Saveza Alojzija Jankovića i ogranaka iz Šibensko-kninske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije. U usponu u šahovskoj hijerarhiji naodmet mu nije bilo ni to što je na šahovskim turnirima sudjelovao s bivšim ministrom pravosuđa Ivanom Malenicom i predstojnikom premijerova ureda Zvonimirom Frkom Petešićem. Je li na tim šahovskim turnirima bilo govora o Ćorićevu povratku u politiku i ima li tu kakvu ulogu Petešić, osoba u koju Plenković ima najviše povjerenja, teško je reći pa neka te glasine ostanu samo to – glasine.
Glasina zato nije to da je Ćorića svojedobno njegov bivši pomoćnik Domagoj Validžić spomenuo u kontekstu afere Vjetroelektrane, navodeći da je bio upućen u poslove kojima se pogodovalo Milenku Bašiću. No, osim tih medijskih napisa o Validžiću, ta se priča nije pomaknula s mrtve točke, barem ne na način da bi naštetila Ćoriću kojeg su HDZ-ovci svojedobno opisivali kao drskog tipa koji puca od samopouzdanja, upozoravajući Plenkovića da se drži podalje od njega. I taj opis, naravno, treba uzeti s oprezom.
Osobni dojam
Samopouzdanje je za političara poželjna osobina, a ta pusta dobronamjerna upozorenja očito ni Plenković, koji je dobro upućen u Ćorićevo djelovanje, nije shvatio ozbiljno. Zanimljivo je da je Ćorić premijera Plenkovića dočekao i u njegovoj prvoj Vladi, tada na glasu kao kadar Tomislava Karamarka i Milijana Brkića koji ga je uspio privući u HDZ iako se on, i prema tvrdnjama Zorana Milanovića, svojedobno nutkao SDP-u. Komu god da se nutkao, Ćorić ima velik potencijal, u Brkićevu krugu o njemu su govorili i kao o potencijalnom premijeru.
Da mu znanja za tu poziciju ne manjka, u vladajućoj stranci vjeruju i sada, no naglašavaju da su Ćorić i Plenković godinama u skladnom odnosu pa podsjećaju da je premijer svojedobno bivšem ministru prepustio pisanje HDZ-ova predizbornog programa, ne mareći ni za to što ga je Milanović nazvao mađarskim potrčkom, ni za to što ga se u medijima prozivalo kao jednog od potpisnika memoranduma na temelju kojega se hrvatska nafta šalje na preradu u Mađarsku. No Plenković se ne vodi glasinama već osobnim dojmom, a njegov je osobni dojam da e Ćorić korektan kadar, a takvih je malo.
U službenoj biografiji korektnog Ćorića stoji da je rođen u Metkoviću te da je titulu doktora ekonomskih znanosti stekao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje je radio kao docent na Katedri za financije. Zagrebačka je ekonomija po svemu sudeći postala rasadnik HDZ-ovih kadrova, a Ćorića u stranci nazivaju i ključnim ekonomskim operativcem koji je karijeru gradio ne samo kao ministar gospodarstva nego i kao ministar zaštite okoliša te ministar rada u vladi zaboravljenog Tihomira Oreškovića.
