Uzbuđenja prve runde u drugoj sezoni novog formata Lige prvaka (jedinstvena sa 36 klubova) zaključena su, više-manje, očekivanim (ne)raspoloženjima. Englezi dominiraju i brojem klubova i igrama, na što prije svega može ukazati slučaj Tottenhama. Spursi su 14. u engleskom prvenstvu, a u jedinstvenoj ligi (fazi) ove LP osvojili su četvrto mjesto! S druge strane, aktualni prvak Paris SG nije ušao među prvih osam koji izravno idu u osminu finala, kao ni Real Madrid. No, podsjetimo se, prošle sezone su Parižani imali jako težak put do proljetnih raspleta, a naposljetku su dominantno osvojili naslov prvaka Europe. Kod Reala je stvar malo kompliciranija, jer iako su opet promijenili trenera i nadogradili igrački kadar, Blancosi imaju velike oscilacije i sve jasnije natruhe „svlačionice koja ne funkcionira”…
U kontekstu ovog novog, osmog po redu od osnutka 1955. godine, formata elitnog europskog natjecanja, gotovo je plebiscitarna podrška ljubitelja nogometa. U odnosu na prijašnji format, sa 32 kluba u završnici, podijeljenih u 8 skupina po četiri kluba, uz daljnji kup-sustav, ovaj novi je donio puno više otvorenog nogometa, golova i ponajviše neizvjesnosti. Dok se u prijašnjem formatu uglavnom znalo unaprijed koji će klubovi zauzeti prva dva mjesta, a utakmice su djelovale predvidljivo i u finišu skupine dosadne, sada je u ovoj formuli jedinstvenog natjecanja sa 36 klubova sve suprotno.
Mnogi su bili uvjerenja da ta jedna tablica i utakmice s 8 različitih suparnika (i njihovih rejtinga, uz 4 gostovanja i 4 domaćinstva) djeluju komplicirano te da neće zaživjeti. No, kada se u prvoj (lanjskoj) sezoni prepoznalo koliko problema imaju favorizirani klubovi u utakmicama i s rejtingom inferiornijim suparnicima, te u konačnici za plasman u daljnji tijek natjecanja, odnosno kako se igra ofenzivniji nogomet s visokim prosjecima efikasnosti, gotovo su sve skepse nestale.
U ovoj drugoj sezoni, od ciklusa tri godine (do 2027.), ponovila se i ta efikasnost i poželjan faktor „otvorenog nogometa”, neizvjesnost, uz jednu ipak promjenu. Veliki klubovi su se prilagodili novoj zbilji i nisu si dopustili lanjske teškoće prolaska u iduću rundu. Doduše, među osam koji se izravno plasiraju u osminu finala ne mogu ući svi veliki klubovi. Takvih, koji se ujedno smatraju najbogatijima (lani prvih 20 je prihodovalo 12,4 milijarde eura, što je za 12% više u odnosu na sezonu prije), bit će u play-offu (Real, PSG, Atletico, Borussia Dortmund, Inter, Juventus, Newcastle, Monaco, Benfica…), što opet jamči nova uzbuđenja. Romantizirani dio priče ove prve faze odnosi se prije svega na Bodo/Glimt, klub koji je ostvario ulaz u play-off, minimalizirajući dvije teze. Prva je faktor financija, jer norveška momčad vrijedi „tek” 57 milijuna eura, dolazi iz grada s 45.000 stanovnika i ima stadion za oko 9.000 gledatelja.
Drugi važan faktor je što norveško prvenstvo traje od ožujka do prosinca, što znači da je B/G igrao praktično tri kola (pobijedivši Manchester City i Atletico Madrid) u fazi priprema za novu sezonu. Senzacionalan je to uspjeh, kao i onaj Sportinga Lisabona, koji se raspletom u posljednjem kolu uspio ubaciti među prvih osam koji će izravno u osminu finala…
Dakako da ti uspjesi takvim, pa progresivno i većim klubovima, život znače. Ovaj novi format Lige prvaka toliko je honoriran od UEFA-e da zapravo svi u LP-u slave novac, odnosno velike prihode. Prošle je godine PSG kao pobjednik utržio 144 milijuna, finalist Inter 136, Arsenal 117, Barcelona 116, Bayern 106, Borussia D. i Real 102 milijuna. No, recimo, talijanski klubovi, koji više nisu u prvoj financijskoj ligi europskog nogometa, određene iskorake u UEFA-inim kupovima zahvaljuju upravo slapovima eura koji im stižu.
Na stranu finalist Inter, veliki novac zaradila je Atalanta, kojoj je 70-ak milijuna eura prihoda od LP-a temelj svim iskoracima u gradnji momčadi, infrastrukture i statusnim napredovanjima. Juventusu je 67 milijuna kisik da prevlada financijske minuse, a Milan je sa 61 milijunom dobio više prostora za kupnje novih igrača. Za Bolognu, koja je lani praktično debitirala, veliki je plus „neočekivanih” 35 milijuna stiglih iz UEFA-e…
U ovoj fazi, recimo, Bayern već ima 100, a Arsenal 96 milijuna, Liverpool i M. City su na 83, PSG na 82. Ogroman je to novac i odlučni faktor što je osujećena strategija najbogatijih klubova, predvođenih upornim Florentinom Perezom i Realom, da se formira Superliga. Ta ideja je praktično odumrla, a sukladno stalnom povećanju proračuna UEFA-e, koji se sada kreće na razini 4,5 milijardi eura, teško će se više i aktualizirati.
UEFA je taj financijski kolač natjecateljski podijelila na način da 2,5 milijarde ide na Ligu prvaka, 560 milijuna na Europsku ligu i 280 milijuna na Konferencijsku ligu.
Dakle, 36 klubova dijeli 2,5 milijarde, i to po ključu: 670 za plasman u LP (po 18,6 milijuna svaki), 950 po rezultatima (pobjeda 2,1, remi 0,7 milijuna – 2 milijuna za izravan prolaz u osminu, 1 ostali – 11 milijuna za prolaz osmine, 12,5 za četvrtfinale, 20 za polufinale i finale, pobjedniku 25 milijuna). Uz to, iz okvira marketinga i povijesnog rejtinga (temeljenog i na posljednjih pet sezona rezultata) dijeli se još 850 milijuna eura…
Jedan detalj iz jučerašnje utakmice u Dortmundu dosta govori o tome koliko je marketinški dio važan klubovima. Naime, Borussia sponzorski dobiva 6,5 tisuća litara piva po utakmici, i prihodi na kraju sezone samo od te stavke iznose čak 9 milijuna eura! Klubovi imaju svaki svoje posebne prihode, pored onih iz UEFA-e, što samo potvrđuje kako je zajedničko natjecanje uvelo nogomet u novu eru u kojoj je biznis gotovo istog odjeka, negdje i većeg, kao i rezultat…
