Dolazak Dominika Livakovića u Dinamo jedan je u nizu povrataka Dinamovih igrača koji su se nakon inozemnih epizoda odlučili vratiti u Maksimir. Dugačak je popis igrača koji su imali takav nogometni put, neki su povratnici ostavili dubok trag, neki nisu bili tako dobri kao što su bili prije odlaska, no navijači su svaki povratak dočekali pozitivno, jer ipak je, uglavnom, bila riječ o domaćim dečkima koji su karijeru i počeli u plavom dresu. U ovom ćemo tekstu izdvojiti neke povratnike i njihov učinak u „drugom mandatu” u Dinamovoj majici…
Stjepan Deverić – jedan od najboljih igrača u šampionskoj 1982. godini, prešao je u Hajduk 1984. godine, a nakon tri sezone vratio se u svoj Maksimir. Ostao je u Dinamu do 1991., a posljednje tri igračke godine proveo je u Sturmu iz Graza.
Robert Prosinečki – kad se 1997. vratio u Maksimir, u Zagrebu je zavladala istinska nogometna euforija. Nekoliko tisuća navijača dočekalo ga je na stadionu uoči potpisa ugovora, „Veliki Žuti” svojim je povratkom vratio nogomet u Zagreb i dao onu dodatnu dimenziju nadarenoj momčadi u kojoj su bili Dražen Ladić, Dario Šimić, Silvio Marić, Edin Mujčin, Igor Cvitanović…
Nakon igranja u Crvenoj zvezdi, madridskom Realu, Oviedu, Barceloni i Sevilli, Prosinečki se u najboljim igračkim godinama (28) vratio doma i s njim je Dinamo (tadašnja Croatia) osvojio tri prvenstva, dva kupa i jedan Superkup, dvaput je igrao u Ligi prvaka, jednom je bio eliminiran u 3. kolu Kupa UEFA (Atlético Madrid). Iako su ga ozljede (operacija leđa) sputale u nakani da Plavima podari sve što je mogao, povratak Prosinečkog definitivno je bio jedan od najboljih poteza u klupskoj povijesti.
Marko Mlinarić – jedan od najvećih Dinamovih nogometaša, bio je među glavnim junacima osvajanja naslova 1982. godine u bivšoj državi. Otišao je iz Dinama 1987. godine u Francusku (Auxerre, Cannes), u hrvatski se nogomet vratio 1991. (Segesta), a posljednje je utakmice u karijeri odigrao u Dinamovu dresu u sezoni 1995./96. Iako u plavom dresu nije blistao kao ranije, njegov je povratak imao veliki utjecaj na hrvatski nogomet, jer se u ratnim godinama u domovinu vratio jedan od najboljih igrača.
Zoran Mamić – kao mlad igrač napustio je Dinamo, a vratio se u ljeto 2005. godine i postao lider mlade i uspjeha „gladne” momčadi (Modrić, Ćorluka, Eduardo, Bulat…), koja se željela iskupiti za blamažu iz sezone 2004./05., kad je Dinamo igrao u Ligi za ostanak. I bio je predvodnik tog novog naraštaja igrača, koji je tada začeo eru dugogodišnje dominacije u hrvatskom nogometu.
Silvio Marić – miljenik Dinamovih navijača, u Maksimir se vraćao u dva navrata. Nakon igranja u Newcastleu i Portu vratio se 2001. godine, odigrao je opet dvije dobre sezone i otišao u Panathinaikos. Iz Atene se u Zagreb vratio 2005., promjenjivo je odigrao tu šampionsku sezonu i odlučio prestati s aktivnim igranjem.
Dario Šimić – napustio je Maksimir u siječnju 1999. i otišao u milanski Inter. Igrao je i u Milanu i Monacu, a u Dinamo se vratio 2010. godine. No, zbog ozljede nije odigrao ni jednu utakmicu i ubrzo je prekinuo igračku karijeru.
Tomislav Butina – Dinamovo dijete, otišao je iz Maksimira u belgijski Brugge, potom je branio u Olympiakosu, a doma se vratio 2008. godine. Dobro je branio u dvije povratničke sezone i 2010. godine prekinuo je igračku karijeru.
Igor Bišćan – iz Dinama je 2000. godine otišao u kultni Liverpool, s kojim je 2005. osvojio i naslov europskog prvaka. Iako nije igrao u finalu u Istanbulu protiv Milana, te je sezone u Ligi prvaka bio jedan od zapaženijih Liverpoolovih igrača. Potom je otišao u Panathinaikos, a 2008. se vratio u Dinamo, u kojem je igrao još četiri sezone.
Igor Cvitanović – iz Zagreba je 1998. godine otišao u San Sebastián, u Real Sociedad. Zadržao se u Baskiji dvije sezone i potom se vratio u Maksimir, u kojem je ostao još tri sezone, da bi otišao na kratkotrajni izlet u Japan (Shimizu S-Pulse). Brzo se vratio u Hrvatsku i posljednje dvije igračke godine proveo je u Osijeku, u kojem je i počeo igrati nogomet, pa je nakon juniorskog staža 1989. prešao u Dinamo.
Mihael Mikić – svojedobno Dinamov „Michael Owen”, napustio je Plave 2004. godine i otišao u Kaiserslautern, pa u Rijeku, a 2007. se vratio u Maksimir. Dobro je igrao u Dinamu dvije sezone, nakon toga otišao je u Japan, u kojem je sjajnim igrama i ponašanjem stekao status istinske legende.
Tomo Šokota – iz Dinama je 2001. godine otišao u Lisabon, u Benficu. Potom je igrao i za Porto, a u Zagreb se vratio 2007. godine. No, u dvije sezone, opterećen ozljedama, odigrao je samo 20 utakmica (šest pogodaka), potom je otišao u Belgiju (Lokeren), a karijeru je 2011. godine okončao u ljubljanskoj Olimpiji.
Boško Balaban – nakon samo jedne, golovima bogate, sezone u Dinamovu dresu, Balaban je 2001. godine otišao u Aston Villu, pa se godinu kasnije vratio na jednosezonsku posudbu u Maksimir. Potom ga je Villa prodala belgijskom Bruggeu, a 2007. godine opet je došao u Dinamo i ostao do 2009. godine (31 utakmica, 17 golova), pa je otišao u grčki Panionios, a karijeru je 2012. godine okončao u Maleziji (Selangor).
Jerko Leko – iz Maksimira je 2002. godine otišao u kijevski Dynamo, u kojem je igrao četiri godine. Kasnije je nastupao za Monaco i Bucaspor, a onda se 2011. vratio u Dinamo. Igrao je za Plave do 2014. godine, tada je otišao u Lokomotivu, u kojoj je i završio igračku karijeru.
Ognjen Vukojević – otišao je 2006. godine također u kijevski Dynamo, a osam godina kasnije vratio se u Maksimir na posudbu iz Ukrajine. Ostao je jednu sezonu, potom je karijeru okončao u bečkoj Austriji.
Arijan Ademi – nakon 13 godina provedenih u Dinamu, legendarni kapetan otišao je 2023. u Kinu (Beijing Guoan). No, taj je izlet bio kratkotrajan i nakon pola godine Ademi se vratio u Maksimir. Tijekom prošloljetne „Bobanove revolucije” i „čistke” maksimirske svlačionice, Ademi je otišao u mađarski Újpest.
Sammir – u Dinamo je došao 2006. godine, a nakon osam maksimirskih godina otišao je u španjolski Getafe. No, u predgrađu Madrida zadržao se samo jednu sezonu i karijeru je nastavio u Kini (Jiangsu Suning i Hangzhou Greentown). Vratio se u Dinamo 2017., ali nije to više bio „onaj Sammir” i nakon samo 12 odigranih utakmica opet je okušao sreću u Kini (Wuhan), potom je dvije sezone proveo u Brazilu (Sport Recife), da bi karijeru završio u Lokomotivi 2021. godine.
Marko Rog (28) – došao je u Dinamo 2015. godine iz Splita u rekordnom domaćem transferu (pet milijuna eura), a samo godinu dana kasnije prodan je Napoliju za gotovo trostruko veći iznos. Nije se igrački usrećio u Italiji, „napale” su ga ozljede, igrao je još u Sevilli i Cagliariju, a u Dinamo se vratio prije dvije godine. Ljetos je napustio Maksimir.
Marko Pjaca – iz Dinama je za rekordnih 25 milijuna eura u ljeto 2016. godine otišao u Juventus. No, nastavak sjajne karijere omele su ozljede, sljedećih je nekoliko godina proveo na brojnim posudbama (Schalke, Fiorentina, Anderlecht, Genoa, Torino, Empoli), vratio se u Hrvatsku 2023. godine (Rijeka) i godinu potom opet je došao u Dinamo. Ni on nije „preživio” ljetne „vjetrove” i sad je u nizozemskom Twenteu.
Istaknuli smo ove povratnike, a još se velik broj igrača vraćao u Dinamo. To su, primjerice, bili Kulenović, Franjić, Brodić, Dilaver, Gojak, Čop, Ivo Pinto, Šitum, Fernandes, Schildenfeld, Ibanez, Pokrivač, Kelava, Turina, Bosnar, Vasilj, M. Cvitanović, Agić, Mitu, Milinović, Sedloski, Mujčin, Jeličić, Škrinjar, Adžić, Peternac, kao i Lulić, Slišković, Cvjetković, Bračun, Vlak, Hadžić, Vabec, Zambata…
