Sve što je Manchesteru Unitedu zaista trebalo u gradskom derbiju bio je jedan mali KISS. Ne, ne onaj očekivani poljubac, nego akronim za Keep It Simple Stupid, popularni blog The Busby Babe odjavljuje koračnicu kojom su ‘crveni vragov‘ u subotu protutnjali pored Man Cityja. Momčad se, prema uvjerenju Unitedove navijačke zajednice, vratila na tračnice kada se privremeni šef Michael Carrick odmaknuo od pustih taktičkih elaborata i stvari učinio tako jednostavnima da ih može shvatiti i posljednji telac u svlačionici.
U slobodnoj interpretaciji nikad kraći sastanak uoči utakmice išao je otprilike ovako. Imamo dva stopera koje vi ostali trebate slušati i dva beka. U sredini je za tučnjavu zadužen Casemiro, a kada osvojimo posjed loptu uvijek dodajte Bruni Fernandesu. Ako svi budemo divljački trčali, Mbuemo će zabiti gol. Ajmo sad na zagrijavanje.
Nama je KISS iz uvoda teksta zanimljiv jer dolazi samo desetak dana nakon što je Niko Kovač istim terminom objasnio zaokret kojim je Borussiju Dortmund izvukao iz krize. Upitan što je konkretno učinio proljetos, kada mu je Nuri Sahin ostavio razbijenu vojsku na 11. mjestu Bundeslige, 54-godišnjak je u razgovoru za The Athletic otkrio da je KISS pretvorio u devizu momčadi.
“Kvaliteta smo očito posjedovali, trebalo je odraditi one elementarne stvari. Prioritet je bila tjelesna priprema, jer igrač na terenu donosi bolje odluke ako ne osjeća umor. Nakon toga je trebalo dati strukturu obrani. Napustili smo igru s trojicom stopera i prešli na četvoricu, ali budući da niti taj prijelaz nije odmah donosio rezultate morali smo jedno vrijeme igrati obranu s petoricom”, rekao je Kovač.
Spletom okolnosti KISS je na turneju od Westfallena do Old Trafforda krenuo baš kada se medijskim prostorom zakotrljala vijest da je Manchester United uvrstio Niku Kovača na popis kandidata za sljedećeg menadžera. Njega su insajderi već jednom gurali na prag ‘kazališta snova‘: u listopadu 2024. nakon smjene Erika ten Haga zajedno s Robertom De Zerbijem nakratko je iskočio u prvi plan, ali je United na koncu ipak izabrao Rubena Amorima, koji je prethodno za kratko vrijeme bio nagomilao čak pet trofeja na klupi Sportinga iz Lisabona. Iza Kovača je tada upravo bila najslabija epizoda njegove trenerske karijere, otkaz u Wolfsburgu, što definitivno nije pomoglo njegovim dionicama.
Podatak da se Kovač još jednom pojavljuje u kombinacijama zajedno s De Zerbijem potvrda je njegove trenerske vrijednosti, ali i dokaz da veliki klub nastavlja lutati dok traži izlaz iz tunela u kojem ga je ostavio Sir Alex Ferguson. Isprobali su u međuvremenu cijelu lepezu različitih profila, od Van Gaala i Mourinha preko Solskjaera, Ten Haga i Amorima. Neki su poput Mourinha bili trenerski konzervativci neopterećeni ljepotom igre, a drugi progresivci koji su željeli da United igra seksi nogomet. Niti za jednog klub nije imao dovoljno strpljenja.
U ovoj osnovnoj podjeli Kovač u ‘kazalištu snova‘ značio bi povratak klasičnom repertoaru. Manje zaigrana momčad, spektakl samo u iznimnim prilikama, nogometni pragmatizam na kakav se oslanja Borussia dok trenutačno cementira drugo mjesto u bundesligaškom poretku. Kada Bayern ne bi igrao ovako sumanutu sezonu – čak 71 pogodak u 18 kola – Borussia bi se umiješala u borbu za naslov jer prima malo golova (17) zbog čega ne gubi utakmice (samo jedan poraz). S Bayernom kao svijetom za sebe ‘žuto-crni‘ zapravo grade odličnu kampanju, iako se neće baš svi navijački sektori složiti s tom ocjenom. Postoje na Westfalenu i navijači koji nisu oduševljeni Kovačevom filozofijom i rado bi ga zamijenili nekim lepršavijim trenerom, ako već na obzoru ne postoji novi ikonoklast kalibra Jürgena Kloppa, trenerski revolucionar za kojim će Žuti zid vječno patiti.
Niko Kovač je za Dortmund vezan ugovorom do ljeta 2027. godine. Odlazak prije isteka kontrakta značio bi da Man United plaća odštetu, što nije prednost, ali niti dramatičan minus. Ako izaberu kurs ‘snaga i stabilnost‘, gazde će sa zadovoljstvom isplatiti odštetu za trenera s kojim jako dobro znaju što dobivaju.
Defanzivni xG (očekivani primljeni golovi) sasvim sigurno bi bio među najnižima u Premier ligi, jer istu je stvar Kovač postigao na početku karijere s Eintrachtom u Njemačkoj, da bi je poslije ponovio na klupi Monaca u ‘le championnatu‘ (druga najtvrđa obrana lige). Igrači bi dobili sigurnost kroz prepoznatljive taktičke sheme među kojima analitičari izdvajaju dva Kovačeva modela. Prvi se odnosi na visoki presing u kojem momčad ciljano kanalizira pritisak prema slabijem od dvojice bekova, računajući da će njegovo pogrešno dodavanje u blizini šesnaesterca pripremiti teren za brzu egzekuciju. Drugi model razrađuje obranu na vlastitoj polovici i svodi se na zatvaranje sredine uz izolaciju suparnika uz aut-crtu: recept koji smanjuje rizik od gubitka kontrole u kaznenom prostoru i otvara prostor brzoj tranziciji.
U svakodnevnom nogometnom žargonu, Kovač je trenerski ‘kontraš‘ koji bi United znao pretvoriti u ubojitu tranzicijsku momčad, ali izglede za prestižan posao narušava mu imidž malog diktatora, šefa koji zapovijeda čvrstom rukom i nema sluha za velike zvijezde na kakve se Man United kroz povijest oslanjao. Upravo takve zvijezde, nezadovoljnje njegovom pruskom krutošću, koštale su ga posla u Bayernu…
