Poslije nekoliko dana oklijevanja premijer Andrej Plenković službeno je potvrdio da se naša zemlja neće pridružiti Odboru za mir- međunarodnoj inicijativi koju je pokrenuo američki predsjednik Donald Trump koji uostalom Hrvatsku i jest pozvao u spomenuti Odbor sa čime se Plenković nedavno i javno pohvalio dajući time na važnosti svojem međunarodnom utjecaju.
Poziv je kako se iz Vlade može čuti odbijen nakon analiza i konzultacija koje je Plenković među ostalim proveo i sa svojim koalicijskim partnerima. No, u konačnici je glavnu riječ imao sami premijer koji je zaključio da Hrvatska kao članica EU teži usuglašenom europskom stavu po tom pitanju. Oni koji Plenkovića poznaju kažu da je takav stav bio očekivan te da premijeru sasvim sigurno laska što je taj potez u dijelu javnosti protumačen kao herojski čin.
Odluka usklađena sa EU
Taj potez izazvao je i nove tenzije u odnosima između Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića koji je kazao da ga je Plenković zvao tražeći pokriće za odbijanje Trumpa. Te je Milanovićeve tvrdnje Plenković žestoko demantirao navodeći kako njemu nije potreban nikakav ‘asistent’ za donošenje odluka. S asistentom, i bez njega odluka je donesena u skladu s Plenkovićevom proeuropskom politikom koju propagira od početka svojeg prvog premijerskog mandata. Ističući da cijeni poziv predsjednika Trumpa hrvatski je premijer donio vlastitu odluku koja međutim prema strahovima onih upućenih u tematiku neće proći bez posljedica.
Odluka o odbijanju Trumpa izlaganje je riziku, smatraju naša dobro upućena sugovornica s diplomatskim iskustvom pa kaže da dugoročno valja očekivati zahlađenje odnosa s Washingtonom pošto se Trumpova administracija do sada pokazala kao opcija s transakcijskim pristupom politici. Hrvatskoj bi dakle Plenkovićeva odbijenica mogla donijeti gubitak povlaštenog statusa na kojeg mogu računati zemlje koje su bez promišljanja podržale Trumpovu inicijativu što bi dugoročno moglo utjecati na buduću vojnu ili pak energetsku suradnju.
Istina je da je većina članica EU-a izrazila skepsu prema Trumpovom planu pa se premijer svojim stavom pozicionirao kao briselski timski igrač što nedvojbeno osnažuje njegov kredibilitet u Europskom vijeću, no iz Milanovićeva stava može se zaključiti da nam predstoji daljnja polarizacija između dvaju državnika po pitanju odnosa sa SDP-om što posljedično nosi otežano donošenje dugoročnih odluka posebice onih iz područja obrane i nacionalne sigurnosti odnosno odluka koje iziskuju suglasje Plenkovića i Milanovića.
Moguće posljedice
Pošto je Trump svoj Odbor za mir fokusirao na ekonomsku obnovu područja kao što je Gaza Hrvatska bi i u tom pogledu mogla ostati po strani kod dodjele profitabilnih ugovora što za domaće građevinske, a što za energetske tvrtke iz čijih su se redova nadali da bi mogli biti sudionici tih projekata. Sve su to potencijalne pa i dugoročne posljedice.
No, prve posljedice mogli bi vidjeti vrlo skoro pa i na svojoj koži osjetiti Hrvati u Bosni i Hercegovini koji se iz nekoliko razloga nalaze u strateškoj opasnosti prije svega zbog projekta Južne plinske interkonekcije. Ne treba zaboraviti da je američki pritisak na ovaj energetski projekt značajan, a gubitak Trumpove naklonosti u pogledu ovog projekta mogao bi rezultirati time da SAD podrži rješenja koja zaobilaze hrvatske zahtjeve u BiH po pitanju kontrole nad novim plinovodom.
Jednako tako ova bi Plenkovićeva odbijenica mogla rezultirati gubitkom savezništva po pitanju reformi Izbornog zakona i ustavnog uređenja BiH na štetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u kojoj su političari hrvatskog predznaka posebice oni na području Hercegovine nezadovoljni Plenkovićevom odbijenicom Trumpu koju je kako dodaju ako ništa drugo trebalo pomnije promisliti jer je pored situacije u BiH valjalo uzeti u obzir tiho savezništvo između Mađarske i Srbije kao i američke interese u regiji odnosno Albaniji, Crnoj Gori i na Kosovu. Situacije u okruženju ukazuju na to da bi ipak bilo dobro imati Amerikance za saveznike, smatraju upućeni.
Brzinska analiza
Da je tome tako ukazuje i pravnik Pero Kovačević napominjući da je većina hrvatskih medija Plenkovićevu odluku dočekala s euforijom. ”Postavlja se pitanje je li Hrvatska napravila cjelovitu analizu što joj pristupanje ili nepristupanje donosi, što gubi ili što može dobiti”, kaže Kovačević koji se potom i sam posvetio jednoj kako navodi brzinskoj analizi baziranoj na neospornim činjenicama.
”Naši današnji saveznici su nas u vrijeme Domovinskog rata osudili na poraz odnosno kapitulaciju uvođenjem embarga na naoružanje i vojnu opremu. Zahvaljujući mudrom politikom predsjednika Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška te uz pomoć poduzetnika Zvonka Zubaka uspjeli smo naoružati i opremiti Hrvatsku vojsku koja pobjedonosno završila Domovinski rat”, podsjeća Kovačević. Kako nadalje navodi zahvaljujući mudroj politici predsjednika Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška uspostavili smo strateške, partnerske odnose sa SAD-om koji su bili presudni za provedbu vojno redarstvenih akcija Bljesak i Oluja. ”Bitno je znati da većina „naših“ sadašnjih saveznika ,opet bila protiv, ali bez bitnog utjecaja na američku odluku.
Ne zaboravimo da „naši“ sadašnji saveznici uporno opstruiraju primjenu Daytonskog sporazuma i osiguravanju prava Hrvata u BiH na konstitutivnost i jednakopravnost. EU i Europa više nisu bitni globalni čimbenik na međunarodnoj političkoj sceni, dapače postali i imaju manji globalni udio i u ekonomskoj moći”, nabraja Kovačević. Nato savez je po njemu bez sudjelovanja SAD-a srednji vojni vez pa se nadalje nameće pitanje je li pametno slijediti preporuke Velike Britanije, Francuske, Njemačke i čelnika EU i donositi odluke po njihovom nalogu ili je ipak bolje realno sagledati naše prave i stvarne interese i jačanje međunarodnog položaja i utjecaja na rješavanje pitanja koja su Hrvatskoj bitna.
”Jesu li mediji, a svakako Plenković i Milanović svjesni koji je doseg njihove odluke. Čini mi se da nisu , jednako kao i većina medija koja slavi navodno veliku pobjedu protiv predsjednika Trumpa. Je su li svjesni u što su se pretvorili Ujedinjeni narodi, očito nisu. Je su li svjesni da nam se bespogovorno podržavanje globalističke politike „naših“ sadašnjih saveznika u EU može odnosno već skupo košta. Eto, na temelju ovih neosporivih činjenica i argumenata, presudite koliko je pametan i za koga Hrvatski NE Trumpu”, zaključuje Kovačević.
