Generacija rođena 2007. godine je na Poljudu u posljednje vrijeme posebno draguljasta. Luka Vušković je taj niz započeo, nastavio ga Branimir Mlačić, a sigurno će se još čuti i za Brunu Durdova. Prvi među navedenima je generacijski talent, drugog je pokupio Udinese, a i treći je već dotakao bilježnice europskih skauta. Ipak, posljednja vijest koja se veže uz Bruna Durdova je, nažalost, nezgodna ozljeda gležnja, Hajdukova treća u nešto više od tjedan dana. Durdova je na treningu nehotice ozlijedio Ron Raci i poslao ga prvo na štake, a onda na pauzu koja će sigurno trajati neko vrijeme.
Jubilarni 50. nastup u Bijelom dresu stoga će sačekati. Prvi puta je javnost u službenoj utakmici Durdova upoznala krajem sezone 23/24 kada je pod Jurom Ivankovićem debitirao u porazu protiv Varaždina s 16 godina i 146 dana. Njegov pravi hajdučki uzlet uslijedio je par mjeseci kasnije pod paskom Gennara Gattusa. Ljetne pripreme 24/25 poslužile su Durdovu da očara legnedarnog Talijana. Ne samo njega, nego i hajdučki puk, ali i skaute europskih velikana.
Da je to ljeto njegovo naslutio je već u utakmici protiv Veleža kada je zabio gol, a sav je talent kasnije razgorio protiv ukrajinskog Rukha i turskog velikana Fenerbahčea. I pokazalo se da sve što Durdov napravi postane viralno. Tako je lažnjakom “slomio gležnjeve” braniču Ukrajinaca i ljevicom zabio u suprotni kut, da bi potom na generalki za novu sezonu, pred punim stadionom u Grazu prodao tunel Ryanu Kentu i donio Hajduku veliku pobjedu. Tada je, dakle, postalo jasno da je Hajdukova škola iznjedrila novog dragulja koji će kad tad donijeti milijune. Da potezi s priprema nisu slučajnost svjedočila je i utakmica protiv Gorice na Poljudu u kojoj je zabio dva eurogola, a nedugo zatim skinuo je i paučinu na golu Šibenika. Ima Durdov tu zlatnu ljevicu kojom obožava ući u sredinu i pripaliti bombu izvan šesnaesterca. Baš pod Gennarom Gattusom je odigrao za sada najbolje utakmice u Hajdukovom dresu. Utakmice kojima si je na leđa zalijepio etikete Club Bruggeaa, ali i Borussie Monchengladbach. Najjače su te zime grizli Belgijanci, a Hajduk svog dragulja cijenio na 5 milijuna eura. Bio je odlazak u Brugge vrlo blizu, ali se na kraju nije dogodio. U međuvremenu se Durdov etablirao i kao mladi reprezentativac, a za Hajduk igrao više ili manje uspješno, ukupno 49 puta.
Ove sezone njegova su izdanja toplo-hladna, a za sada se pamti gol protiv Dinamo Citya i asistencija protiv Rijeke. Garcia ga, kao i većinu mladih igrača, dozira. Ljetos je, recimo, igrao češće no kroz jesen i početak proljeća. Kako su oscilirale minute, tako su oscilirale i izvedbe, ali nije to ništa čudno za mladića koji je pred tek nešto više od mjesec dana postao punoljetan. Za reprezentaciju do 19 godina je, recimo, uredno zabijao, baš u posljednjoj reprezentativnoj akciji nagovijestio ulazak u ritam. U klubu, pak, posljednjih mjeseci igra rijetko, većinom ulazi s klupe. U prvih 11 bio je tek protiv Vukovara u posljednjem kolu jesenskog dijela prvenstva.
Bez obzira na promjenjiv status i izvedbe, ne mora i ne smije Durdov dramiti. Jednostavno, prolazi kroz proces koji je poznat svakom mladom igraču. Ništa mu se strašno ne događa, niti je izgubio status u očima velikana. Spominjao se ove zime iz inozemnih izvora čak i sramežljiv pogled Marseillea, ali ta se priča nije razgorjela. Za Durdova je sada najvažnije da ozdravi, da se potpuno oporavi od nezgodne ozljede zbog koje ga neko vrijeme neće biti na terenu. Činjenica je da Rebić i Almena za sada predstavljaju neuhvatljivu konkurenciju, a analiza Bambinih i Brajkovićevih izvedbi kaže da je Durdov s njima u “pet deka”. Ne treba zanemariti niti činjenicu da Durdov za svoje godine ima pregršt samopouzdanja, ne boji se nikoga niti pred kim spušta glavu, a to o njemu puno govori. Mnogi čak smatraju da je do sada morao imati i veću minutažu, ali lako za to. Garcia će Durdovu dati priliku kad ju ovaj zasluži, to nije sporno.
Pred njim je sada krucijalni zadatak oporavka, a onda kreće borba za minute. Jednom je već bljesnuo, a onda zastao. No, često se njegovih 18 godina uzima zdravo za gotovo. Nisu svi Luka Vušković, niti se svi mogu narasti onako kako je narastao Branimir Mlačić. Tko Durdovu, godištu Vuškovića i Mlačića, brani da opet zasja? Apsolutno nitko…
