Nakon Kranjčevićeve, strateg Bijelih skrušeno je priznao da je prvo poluvrijeme bilo “inguardabile”. Negledljivo. I nije samo prvih 45 minuta sa Lokomotivom ostavilo takav dojam ovog ljeta. Hajduk od starta sezone igra neprepoznatljivo loše, ali rezultat je pokrivao slabosti. Međutim, u Kranjčevićevoj je napravljena prva velika pogreška, izgubljena dva važna boda u utrci za toliko sanjanom titulom. Pritom se u utakmicu ušlo sa teretom izbacivanja Ivana Perišića iz momčadi. Problema gdje god zagrebete, od igre do ponašanja. Pitanja se stoga sama nameću, tri smo izdvojili nakon Kranjčevićeve.
Odigrao je Kalik prvo poluvrijeme na lijevom krilu u Kranjčevićevoj. Defenzivno bez zamjerke, kao što je i napadački ostao bez učinka. Borbeni veznjak obrambenih sklonosti zamijenjen je na poluvremenu sa Emirom Sahitijem, prirodnim krilnim napadačem s kojim je Hajduka izgledao puno opasnije. Zašto Kalik, a ne Sahiti u dvoboju gdje se traži napadačka dominacija kao recept za pobjedu? Logično je pitanje kroz koje se ujedno provlači i Gattusov pogled na nogomet u kojem dominira defenziva.
U Ružomberoku kao i protiv Lokomotive gledali smo Livaju bez prave lopte na “devetki”. Tek ulaskom Trajkovskog “živne” i Livaja. Hajduk stvara rijetke prigode, a Livaja po 45 minuta ne uđe u šansu. Zašto vezni red sa klasom Rakitića, uz njega i Krovinovića, ne uspijeva kreirati šanse, preseliti igru na polovicu suparnika? Za usporedbu, Lokomotiva je šutirala 23 puta, a Hajduk je uputio 11 udaraca prema vratima domaćina. U kornerima je omjer bio još izraženiji, 13:3 za Lokose.
Gattuso je beskompromisan, nema popusta u kontroli svlačionice. Sahiti i Perišić su prvi osjetili njegovu “željeznu ruku”, a osjetit će i svi ostali koji budu izašli iz okvira ponašanja. Međutim, pitanje je što se događa u svlačionici Hajduka i kakvo je stanje zatekao Gattuso kada je došao. Bilo bi zanimljivo znati, jer očito je da su problemi jako duboki.
