Hajduk je poslije dva startna poraza glatko dobio Slaven Belupo (2:0) na Poljudu, ali se, možda i važnije za „bijele“, na toj utakmici, pogotovo po završetku, ukazala jedna zagonetka, u liku Marka Livaje. Koja itekako, već duže vrijeme, remeti ambijent u taboru „bijelih“.
Radi se o nastavku slučaja, još s početka ove sezone, odnosa trenera Gonzala Garcije i kapetana Marka Livaje, inače u proteklih pet godina najboljeg prvotimca Hajduka.
Najprije kronologija s ove utakmice…
Livaja je predvodio svoje „bijele“ do 77. minute, kada je zamijenjen, umjesto njega na teren je ušao Anthony Kalik. Napustio je travnjak evidentno nezadovoljan, po izlasku je mrzovoljno reagirao na ponuđenu ruku trenera, sjeo je na klupu, bijesno udario šakom po pleksiglasu iznad klupe, po završetku susreta odjurio je u svlačionicu, dok su njegovi suigrači otišli pozdravljati navijače…
I tijekom utakmice u nekoliko je navrata iskazivao svoje nezadovoljstvo, posebno poslije jedne akcije u kojoj Roko Brajković nije dobro tempirao dodavanje Livaji, u idealnoj poziciji za završni udarac i vjerojatno treći gol u mreži Osmana Hadžikića. Također je reagirao, u više navrata, na toleranciju suca Patrika Kolarića u odnosu na nekoliko duela sa stoperom Slavena Tomislavom Božićem.
Sveukupni dojam Livajine igre nije bio blistav, opravdan je komentar Roberta Šole: „Debelo je to premalo za Livaju, koji se evidentno i dalje muči u Garcíjinu sustavu igre…“. U opisnoj ocjeni Livaja je dobio negativnih 5,5 uz kratko objašnjenje: „Osjeti se da nije u ritmu utakmica, pogotovo za ofenzivu, mrki pogled prema Garcíji kod zamjene“.
Poslije utakmice trener se na pitanje „Koliko ste zadovoljni igrom Livaje?“ ograničio na odgovor: „Pokušavao je“ uz priznanje „Marko nam je dao mnogo toga, uspijevao je zadržati loptu“, pa do uobičajenih procjena kako „od njega uvijek puno očekujemo, s loptom ili bez nje“, zatim „znam da misli da može više“ te „želim i mislim da može dati više“.
I tu se krije osnovna zagonetka: je li trener dosad postupao tako da bi osigurao bolji učinak Livaje? Činjenica je da je Livaja, stjecajem okolnosti, ali naročito u odnosu na zahtjeve trenera, gurnut u sporednu ulogu.
Hajduk je ove sezone odigrao 27 utakmica, Livaja je izostao na tri zbog kazne (na startu protiv Istre 1961 i Gorice, te opet protiv Puležana zbog crvenog kartona), starter je bio na 14 utakmica (četiri europske, protiv Koprivnice u Kupu i još devet prvenstvenih, na kojima je u tri navrata povučen na klupu), pet je puta ulazio s klupe (po minutama 5, 29, 6, 11, 64), dok je na pet susreta uslijed ozljede bio izvan sastava.
Otud se nameće zaključak: Livaja nije u svojoj formi, najbolju utakmicu pružio je u pobjedi nad Osijekom (2:0) u gostima, ali…
Tu je kobno „ali“, u odnosu na tretman Livaje, što se dade zaključiti i iz nes(p)retne najave Garcíje uoči ove posljednje utakmice:
– Livaja će vjerojatno igrati, jer je Šego van stroja.
E pa tu je krucijalni problem, to da trener ne želi, moguće i nije u stanju, uklopiti Livaju u svoje viđenje igre. Zato je prirodna frustracija najboljeg igrača Hajduka…
Trener Hajduka je od početka doživljavao plebiscitarnu podršku na račun njegova viđenja nogometa, takozvanog „build-upa“, naročito zbog odlučnosti forsiranja mladih prvotimaca, ali je zbog triju „blackouta“ kod osvajanja bodova na kraju dobio upozorenje tipa „García, dosta je filozofiranja“.
Ove prigode, poslije pobjede nad Slavenom, začudno su odjeknule Garcíjine primjedbe: „Bio sam ljutit u prvom poluvremenu“, „u drugom nam protivnik nije izradio priliku“. Obratno sugerira Luka Vučko, u svojem komentaru na Dalmatinskom portalu (uvijek naklonjen „bijelima“):
– Kroz direktne pasove na Livaju i Rokasa Pukštasa stvarani su problemi zadnjoj liniji Belupa, Livaja je odlično primao te lopte sa stoperom na leđima i distribuirao ih dalje. Najviše je baš s Pukijem surađivao, mislim da se u ovoj utakmici pokazalo da takav jednostavan, direktan nogomet s Livajom i Pukštasom itekako može funkcionirati.
I dalje:
– Livaja u svakom potezu pokazuje klasu, svaku loptu je zadržao, razigrao, trudio se, ali nekako sam dojma da nije najsretniji i to je pokazao prilikom zamjene. García je prvi trener u eri Livaje koji ga ne stavlja u prvi plan i to je evidentni problem. Marko itekako može dati puno ovome Hajduku, ali uz pravu podršku trenera, koju zasad realno nema.
