Dok se ratni oblaci skupljaju nad Iranom, hoće li Hezbollah i Huti stati u obranu Teherana?
Sljedećih dana očekuje se još jedan krug pregovora između SAD-a i Irana. S regionalnim saveznicima na rubu i militantnim skupinama koje upozoravaju na eskalaciju, ishod pregovora mogao bi odrediti hoće li diplomacija održati ili hoće li Bliski istok kliziti prema širem ratu.
Što je na kocki u novoj rundi američko-iranskih pregovora?
Očekuje se da će Iran i predstavnici Trumpove administracije održati još jedan krug razgovora sljedećih dana, rekao je u petak iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi.
Objava slijedi nakon šestosatnog maratona razgovora u Muscatu, glavnom gradu Omana, gdje su se Araghchi i njegov tim sastali s Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa, Steveom Witkoffom, posebnim predstavnikom SAD-a za Bliski istok, i generalom Bradom Cooperom, načelnikom stožera Središnjeg zapovjedništva SAD-a (CENTCOM).
Mjesto održavanja sljedeće runde tek treba biti finalizirano. Oman bi mogla biti zamijenjena drugom zaljevskom zemljom ili možda Turskom, ali očekuje se da će fokus rasprava ostati nepromijenjen: iranske vojne sposobnosti.
U središtu dnevnog reda je teheranski nuklearni program, za koji Iran inzistira da je osmišljen isključivo u civilne energetske i istraživačke svrhe.
Washington je, međutim, i dalje duboko skeptičan, tvrdeći da iranske razine obogaćivanja, zalihe i tehnološki napredak ukazuju na potencijalnu vojnu upotrebu. SAD želi da se program oštro ograniči ili potpuno ukine.
No, nuklearno pitanje samo je jedno od nekoliko velikih rascjepa koji razdvajaju dva protivnika.
Govoreći na tiskovnoj konferenciji prošle srijede, američki državni tajnik Marco Rubio iznio je ono što je opisao kao minimalne uvjete za uspjeh pregovora. Osim nuklearnih ograničenja, Rubio je rekao da se mora pozabaviti iranskim programom balističkih projektila i da Teheran mora prekinuti svoju potporu naoružanim islamističkim skupinama diljem Bliskog istoka.
Ti zahtjevi odražavaju dugogodišnju zabrinutost SAD-a. Na iranski raketni program u Washingtonu se gleda kao na sustav isporuke za buduće nuklearno oružje, dok se iranska potpora grupama poput Hezbollaha, Hutija i raznih iračkih milicija smatra destabilizirajućom silom u cijeloj regiji.
Crvene linije koje se ne miču
Iran je, međutim, dosljedno odbijao takve uvjete. Dužnosnici u Teheranu tvrde da je njihov raketni program obrambeni i da se o njemu ne može pregovarati, posebno s obzirom na iskustvo zemlje s ratom, sankcijama i izolacijom. Isto tako, iranski čelnici u više navrata potporu savezničkim skupinama predstavljaju kao legitiman odgovor na izraelski i zapadni utjecaj na Bliskom istoku.
Iz tog razloga, očekivanja za iskorak ostaju mala.
Malo je vjerojatno da će Iran učiniti značajne ustupke u pogledu svog programa balističkih projektila, niti se očekuje da će napustiti svoje dugogodišnje saveznike, uključujući Hezbollah u Libanonu i Hutije u Jemenu. Ako ta stajališta ostanu nepromijenjena, analitičari upozoravaju da će put prema vojnom sukobu biti sve uži.
Stručnjaci su opetovano upozoravali da bi izravan sukob između Irana i Sjedinjenih Država gotovo sigurno prerastao bilateralne borbe. Umjesto toga, mogao bi zapaliti rat u cijeloj regiji, osobito ako skupine koje podupire Iran uđu u bitku.
Kako najmoćnija libanonska milicija gleda na mogući rat
Dužnosnik Hezbollaha, koji je pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti, ponovio je te strahove, upozoravajući da bi cijeli Bliski istok mogao biti uvučen u sukob širokih razmjera.
“Sve zemlje u regiji spremne su za ovaj sukob” rekao je dužnosnik. “Zbog toga su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i drugi izdali izjave u kojima kažu da neće dopustiti da se njihov zračni prostor koristi za napad na Iran. Iranski vrhovni vođa, Ali Khamenei, također je izjavio da će svaki rat protiv Irana biti regionalni. Za Teheran bi to bio rat za preživljavanje. Posljedice će utjecati na sve zemlje u regiji.”
Unatoč strašnim upozorenjima, dužnosnik nije potvrdio hoće li Hezbollah aktivno intervenirati ako Iran bude napadnut.
“Možemo, ali ne moramo intervenirati,” rekao je. “Sheikh Naim Qassem (šef Hezbollaha – ur.) naglasio je pravo na otpor i obranu Libanona. Naš stav je da nećemo prihvatiti da nas Izraelci, ili bilo tko drugi, udaraju dok mi stojimo skroz po strani.”
Takve izjave naglašavaju pokušaj Hezbollaha da zadrži stratešku dvosmislenost. Ipak, analitičari primjećuju da čak i ako je grupa željela odlučno intervenirati, njen kapacitet je značajno degradiran nakon posljednjeg sukoba s Izraelom.
Prije rata koji je izbio u listopadu 2023., vjerovalo se da Hezbollah posjeduje jedan od najvećih arsenala raketa i raketa na svijetu, procijenjen na više od 150.000 projektila. Nakon mjeseci stalnih izraelskih zračnih napada i ciljanih operacija, vjeruje se da su se zalihe dramatično smanjile, za čak 70 do 80%, prema nekoliko procjena. Raketni lanseri također su ozbiljno degradirani, a neke procjene sugeriraju da su smanjeni na mali dio svoje predratne razine.
Šteta nije ograničena na oružje. Hezbollah je također pretrpio velike gubitke u ljudstvu. Visoke ličnosti kao što su Hassan Nasrallah, Hashem Safieddine, Fuad Shukr, Ali Karaki i drugi su ubijeni. Sustavi tunela, skladišta i zapovjedni centri su uništeni, dok su financijske mreže koje su nekoć usmjeravale novac borcima i pristašama prekinute ili osakaćene.
Ipak, dužnosnik Hezbollaha inzistira na tome da je skupina i dalje sposobna oduprijeti se Izraelu.
“Izraelci znaju da su i nakon završetka rata rakete otpora padale u mnogim dijelovima entiteta (Izraela), posebno u Tel Avivu,” rekao je.
“Oni znaju da rat nije završio tako što je otpor izgubio svoje sposobnosti. Istina je upravo suprotno. Zbog toga Izraelci i Amerikanci pokušavaju izvršiti pritisak na Hezbollah da se razoruža.”
Prema dužnosniku, takav pritisak neće uspjeti.
“Mi smo grupa koja odbija živjeti u poniženju. Po našem uvjerenju i uvjerenju mi smo ljudi s dostojanstvom i nećemo prihvatiti da nam se zemlja okupira, da se vrše agresije, da se ubijaju nevini ljudi, a da mi stojimo skrštenih ruku.”
Zašto bi Jemen mogao postati još jedna fronta
Slična prkosna retorika pojavila se i iz Jemena. Govoreći iz Sane, glasnogovornik Houthia Mohammed al-Bukhaiti rekao je za RT da je skupina “bez brige” kada je riječ o suočavanju s Izraelom ili SAD-om.
“Zapravo, više volimo izravnu konfrontaciju s američkim i izraelskim neprijateljem nego neizravnu konfrontaciju s njihovim alatima u regiji ili njihovim plaćenicima kod kuće”, rekao je.
Gledamo na mučeništvo na putu Božjem kao na pobjedu, a ne kao na gubitak.
Al-Bukhaiti je rekao da Iran ima “mnogo se žrtvovao” za jemenski narod i da Hutiji namjeravaju odgovoriti “za lojalnost s lojalnošću.”
Ipak, kao i s Hezbollahom, Hutiji se suočavaju s ozbiljnim ograničenjima. Čak i prije napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. koji je pokrenuo trenutnu regionalnu eskalaciju, jemensko gospodarstvo bilo je u teškom stanju nakon godina građanskog rata. Izraelski udari na luke i ključnu infrastrukturu izvedeni kao odgovor na Houthi raketne napade i napade bespilotnim letjelicama samo su pogoršali situaciju, a procijenjena izravna i neizravna šteta premašuje milijardu dolara.
Unatoč ovim neuspjesima, al-Bukhaiti tvrdi da je grupa “vojne sposobnosti su se značajno povećale i razvile” i kaže da su Hutiji “spremniji za sudjelovanje u nadolazećim rundama.” Odbio je precizirati koje su to mogućnosti ili koje bi radnje skupina poduzela ako Iran bude napadnut.
U prošlosti su Houthi odgovori uključivali ispaljivanje projektila i bespilotnih letjelica prema Izraelu, napade na međunarodne brodove, prekide u protoku nafte, pa čak i ometanje podvodnih internetskih kabela. Budu li napetosti ponovno eskalirale, analitičari vjeruju da bi se mogle primijeniti slične taktike.
Dok se pregovarači pripremaju za ponovni sastanak, jaz između američkih zahtjeva i iranskih crvenih linija ostaje širok. Hoće li diplomacija i dalje moći obuzdati krizu ili se regija približava ratu na više frontova, može ovisiti ne samo o tome što se govori za pregovaračkim stolom, već o tome koliko su daleko iranski saveznici spremni i sposobni ići nakon što riječi ustupe mjesto djelima.
