Mogu se zamisliti da živim u Hrvatskoj, to mi je jedan od ciljeva u budućnosti, rekao nam je Téo Barišić prije osam mjeseci, a početkom ove godine je stavio kvačicu pored svog plana. Francusku – u kojoj se rodio, u kojoj je odrastao i u kojoj se nogometno školovao – s 21 navršenom godinom je zamijenio, ipak, svojom Hrvatskom.
– Prijatelji me pitaju: zašto nisam izabrao Francusku? Kažem im da je srce pričalo prvo – poručio je talentirani, 21-godišnji branič u prvom našem razgovoru uoči ljeta, kada je još uvijek bio član Lyona, za kojega je u ovoj sezoni upisao samo jedan nastup, a transfer u Rijeku bio je “real deal”.
I za njega, i za branitelja naslova. Najsvježiji dokaz za ovu tezu prezentirao je u nedjeljnom derbiju protiv Dinama, u kojemu je dominirao riječkom obranom, a istaknuo se i s dva upečatljiva izleta u napad, čime je nedvojbeno zaslužio nagradu za najboljeg igrača utakmice. Téa smo prvi put zamijetili u obrambenim dužnostima u dresu hrvatskih mladih selekcija prethodnih godina, u kojima se isticao zrelošću i stabilnošću, a njegove je kvalitete u našoj ligi najbolje prepoznala Rijeka, koja nije propustila priliku dovesti mladog reprezentativca, školovanog u jednoj od najboljih nogometnih akademija u Francuskoj, čiji je igrački potencijal velik.
– Jako sam sretan. Prelijepo mi je u Rijeci, grad je dobar, ljudi su ljubazni i daju mi podršku, ali ovdje sam došao zbog nogometa i da pružim sve od sebe. Prvi dani su možda bili teški jer su mi obitelj i prijatelji u Francuskoj, ali takav je život, ovdje su me svi lijepo primili. Trebam se skoncentrirati na sebe i moju karijeru, a ovdje, zaista, nemam nikakvih problema – govori nam Barišić u utorak ujutro prije treninga na Rujevici, na kojoj postaje jedna od ključnih karika, a prvi mu je ovo put da, zapravo, živi u Hrvatskoj, iako su mu roditelji Hrvati, rođeni u Zenici.
Znamo da je vaš otac Pero u Francusku otišao prije 40 godina zbog karijere u ragbiju, a što na vaš povratak u Hrvatsku kažu on i majka Draženka?
– Ponosni su, naravno. Dolaze svaka dva tjedna s braćom, a i ostala rodbina mi je blizu ovdje, u Puli, oni također dolaze na utakmice i družimo se, što mi je jako bitno.
U Lyonu ste proveli gotovo devet godina mlade karijere, što ćete najviše pamtiti?
– Bilo je teško kada sam došao iz svog malog grada, ali cilj mi je bio postati profesionalac. Sretan sam jer sam sada u Rijeci, tu sam zbog svoga rada i zahvaljujući svojim roditeljima, koji su mi dali sve. U Lyonu mi je bilo jako dobro, ali nisam dobio pravu šansu. Takav je nogomet, sada sam sretan i idemo dalje.
U bivšem klubu ste, pak, trenirali s brojnim “facama”. Svlačionicu ste dijelili i, primjerice, s Rayanom Cherkijem, nogometnim čarobnjakom i pravim haklerom, koji danas brani boje Manchester Cityja.
– On je stvarno talent, ne možete ga opisati. Lijeva, desna noga… Njemu je sve isto. Bilo je još dobrih igrača, poput Corentina Tolissa, a momčad je stvarno dobra i završili su sada na prvom mjestu u prvoj fazi Europske lige.
U ovoj ste sezoni upisali samo jedan nastup za Lyon, a u prošloj ste debitirali za prvu momčad u zadnjem kolu Ligue 1. Prije toga ste, pak, igrali u mlađim selekcija, bili i kapetan B momčadi, ali nikada niste dobili pravu priliku na velikoj sceni u Lyonu. Jeste li kada potonuli zbog toga?
– Ne. Nikad. Vjerovao sam da mogu igrati, ali takva je bila trenerova odluka. Nisam bio razočaran, uvijek sam radio još više. Cilj mi je bio igrati u Lyonu, ali to je iza mene, sada sam sretan u Rijeci jer mogu igrati i jer mi daju povjerenje.
Kako ste reagirali na prvi poziv iz Rijeke? Čime su vas privukli?
– Bili smo u kontaktu od ljeta, ali htio sam prvo ponovno pokušati u Lyonu. Nisu mi dali priliku, odigrao sam samo jednu partiju u Europi i znao sam da onda od toga neće biti ništa. U Rijeci su mi ponudili dobre uvjete, dobar projekt i sve smo završili. Bio sam sretan zbog sebe i zbog obitelji.
Javnost ste osvojili nastupom protiv Dinama, a iako vam je bočna pozicija prirodnija, u novom klubu pokrivate i ulogu srednjeg braniča, odnosno, desnog stopera u formaciji s trojicom u posljednjoj liniji. Koje vam mjesto više leži i možete li pružiti još bolje nastupe od ovoga u derbiju?
– Naravno, uvijek može bolje. Zahvaljujem svima na lijepim riječima, ali fokusiran sam na sebe i ekipu, ne osvrćem se previše na to. Kada igramo s trojicom u obrani, ja sam desni branič, a onda mogu ići naprijed. Vidjeli ste protiv Dinama, dvaput sam to napravio i volim biti opcija u napadu. Desni bek ili stoper, svejedno mi je, samo da igram i da mogu dati sve od sebe, da mogu pomoći ekipi.
Je li vas iznenadila hrvatska liga? U pozitivnom ili negativnom smislu.
– Liga je kvalitetna, igra se fizički, ali je i tehnički dobro. Ima dobrih ekipa, od Osijeka smo izgubili, protiv Dinama smo teško stvarali prilike, to pokazuje da su suparnici dobri. Trebamo još raditi i to je to.
Proteklih mjeseci u više vas je navrata hvalio Ivica Olić, izbornik mlade reprezentacije, a jeste li se čuli s njim prije transfera?
– Jesam. Razgovarali smo prije potpisa, rekao mi je da će mi u Rijeci biti dobro.
Moramo se nakratko, ponovno, vratiti na vaše riječi o Hrvatskoj i izboru reprezentacije…
– Srce je prvo pričalo, naravno. Otkad sam bio dijete, igranje za Hrvatsku je bio cilj. Kada sam vidio Modrića na Svjetskom prvenstvu, to mi je odmah bio san. Sada lovimo U21 Europsko prvenstvo, koje se igra iduće godine, dobro stojimo u kvalifikacijama i vjerujem da možemo nešto napraviti. Imamo jaku ekipu.
S mladom reprezentacijom ćemo onda i zaključiti ovaj razgovor. U kockastom dresu pored vas u obrani igra Luka Vušković, zvuči kao dobro partnerstvo za budućnost, zar ne?
– On je mašina. Ogroman je, jako je dobar i može igrati sve. Gledam sve njegove utakmice u Hamburgu i normalno je da ga prate veliki klubovi – zaključio je Téo Barišić, koji je za Rijeku dosad upisao četiri nastupa, ali već s 227 minuta na terenu je rezervirao mjesto u udarnoj postavi, a na Rujevici su opet pokazali da su pogodili s tržišnom politikom.
