Na svega nekoliko kilometara od hrvatske granice, na uzvisini Hasin vrh iznad Bihaća u susjednoj Bosni i Hercegovini, ovog je vikenda održano obilježavanje godišnjice jedne od epizoda rata u BiH koja i danas izaziva snažne političke i društvene prijepore. No, umjesto dostojanstvenog sjećanja na ratne dane, skup se pretvorio u događaj koji je uznemirio dio javnosti i otvorio ozbiljna sigurnosna pitanja.
Da bi javnost bolje razumjela podsjetimo da se bitka za Hasin vrh dogodila u veljači 1994. godine tijekom opsade Bihaća, u sklopu tzv. “Februarske ofanzive”. Prema navodima bivših pripadnika Armije Republike BiH, snage Vojske Republike Srpske tada su pokušale probiti linije obrane na toj koti, strateški važnoj zbog nadzora nad širim bihaćkim područjem. Armija BiH tvrdi da je ofenziva zaustavljena te da je Hasin vrh obranjen, što se u bošnjačkom političkom i veteranskom narativu opisuje kao “velika pobjeda” i simbol otpora.
Godišnjica te bitke redovito se obilježava okupljanjem bivših pripadnika Armije BiH i simpatizera, uz polaganje cvijeća i prigodne govore. No, ovogodišnje obilježavanje otišlo je korak dalje i izazvalo oštre reakcije.
Pucnjava i ratni pokliči nadomak Hrvatske
Obilježavanje godišnjice pretvorilo se u skandalozan skup. Na dostupnim snimkama vidi se mnoštvo okupljenih koji uglas uzvikuju “Tekbir” i “Allahu ekber”, islamske vjerske poruke koje u prijevodu znače “Allah je najveći”, a koje je Armija BiH ojačana dobrovoljcima iz islamskih zemalja koristila kao ratne pokliče. Istodobno se čuju i pucnjevi iz vatrenog oružja ispaljeni u zrak.
Kritičari podsjećaju da su pod tim povicima počinjeni zločini nad civilima, uključujući Hrvate i druge ne-Bošnjake. Kad je u pitanju progon hrvatskog stanovništva posebno krvave tragove takva Armija BiH ostavila je u središnjoj Bosni i dolini Neretve. Usprkos činjenicama o progonu, pokrenutim sudskim procesima zbog zločina nad Hrvatima i Srbima, bošnjački dužnosnici ne odustaju od pokušaja da Armiju BiH predstave kao multietničku vojsku i jedinu koja je bila na braniku države, dok sami bivši pripadnici Armije BiH, uz potporu dijela političkih predstavnika, svako malo demantiraju takvu sliku.
Posljednji put to su učinili upravo ovog vikenda na Hasinom vrhu, slaveći, kako su sami kazali, veliku pobjedu nad Vojskom Republike Srpske. Kritičari tvrde da takvi prizori ruše iluziju o multietničkoj i građanskoj vojsci te vrijeđaju žrtve rata, osobito hrvatske civile koji su, kako navode, stradali uz iste pokliče.
Ostaje otvoreno pitanje hoće li nadležne sigurnosne agencije reagirati i ispitati okolnosti pucnjave, kao i potencijalno narušavanje javnog reda i mira. Posebno zabrinjava činjenica da se sve odvijalo u neposrednoj blizini granice s Republikom Hrvatskom.
‘To su signali koji se ne smiju ignorirati’
Na događaj su reagirali i sigurnosni stručnjaci, koji upozoravaju kako ovakvi ispadi ne bi smjeli ostati izolirani incidenti bez institucionalne pažnje. “Prije nego što se pojavi bolest, imamo simptome. Nedavno smo u Bugojnu imali ljude pod vjersko-ekstremističkim oznakama koji su uvježbavali ubijanje ljudi i to na onim kotama gdje su džihadisti uistinu tijekom 90-ih ubijali kršćane”, izjavio je za RTV Herceg-Bosne dr. sc. Robert Kolobara, stručnjak za sigurnosne i informacijske znanosti.
Kolobara smatra da uzvikivanje ratnih i vjerskih poruka u javnosti, osobito kada se kombinira s oružanim zvukovima, može biti indikator dubljih društvenih i sigurnosnih problema. Upozorio je i na druge primjere koje vidi kao dio šireg obrasca radikalizacije.
“To nisu slučajnosti, to su signali koji se ne smiju ignorirati. Svatko tko podržava te pokliče je lice tihog džihada”, ocijenio je, dodajući da se u BiH već bilježe skupovi na kojima se, kako tvrdi, iskazuju simpatije prema stranim militantnim skupinama, uz antisemitske i slične poruke.
Dr. sc. Gordan Radić ističe kako bosanskohercegovačko društvo živi u dubokoj podjeli. “U Banjoj Luci se gradi jedan tip radikalnog narativa, u dijelovima političkog Sarajeva drugi. Između ta dva pola, Hrvati se predstavljaju kao jedini stabilizirajući faktor. To je možda politički zgodna formulacija, ali je i simptom jedne opće nesigurnosti. Kad svatko sebe proglašava jedinim racionalnim, znači da sustav ne funkcionira”, smatra Radić.

