U popodnevnim satima utorka, kao grom iz vedra neba, iz Splita je stigla vijest da Goran Vučević odlazi s mjesta sportskog direktora Hajduka. Ne odlazi odmah, obnašat će tu funkciju dok klub ne nađe njegova nasljednika, ali glavna vijest je da će u skorije vrijeme Vučević napustiti poziciju koju je preuzeo prije samo nekoliko mjeseci. Da budemo precizniji, u Hajduk je stigao u srpnju prošle godine nakon tjedana nagovaranja da se, nakon dugih godina “izgnanstva”, vrati u klub. Trebao je biti čovjek koji će izvući Hajduk iz situacije u kojoj se nalazi već dulje vrijeme, ali to se nije dogodilo.
Novu krizu u Hajduku na svojim društvenim mrežama komentirao je bivši čelnik Dinama Krešimir Antolić. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti u nastavku.
“Klub u tranzicijskom periodu funkcionira normalno i usklađeno među svim ključnim dionicima. Radi se intenzivno, ciljevi za ovaj prijelazni rok se znaju, a od sutra je u klubu službeno i Goran Vučević, koji će upravljati cijelim sportskim segmentom kluba. Ukratko, njegova je prva, srednja i zadnja u tom dijelu priče…” – (1. 7. 2025., Ljubo Pavasović Visković, predsjednik NO Hajduka)
Na jučerašnjoj konferenciji za medije Pavasović, predsjednik Nadzornog odbora Hajduka, izjavio je da je dogovoreni raskid ugovora sa sportskim direktorom Goranom Vučevićem miran i u interesu svih. Pavasović je naglasio da se nitko nije ogriješio o klub te da se snažno nastoji da tranzicija bude provedena bezbolno. Odlazak Vučevića potaknula su neispunjena jamstva koja su mu dana, a klub je u ovoj situaciji izabrao najmanje loše rješenje za sve, posebno za klub.
Ove dvije izjave ključnog čovjeka Hajduka, izrečene u razmaku od nekoliko mjeseci, zapravo govore sve o načinu upravljanja Hajdukom. Tradicijom i vojskom navijača nesumnjivo veliki klub, Hajduk je već 20 godina u začaranom krugu. I ne nazire se izlazak iz kružnog toka u koji ga je dovela jedna duga cesta. Čast svakome, osobito Rijeci, ali suparništvo između Dinama i Hajduka, odnosno njihovih navijača, nadilazi svaki oblik sportskog rivaliteta u Hrvatskoj. Stoga me ne iznenađuje ismijavanje vojske Dinamovih navijača, koji već gotovo 24 sata smišljaju različite, više ili manje duhovite objave, skečeve, karikature i slične alate kojima nastoje likovati nad novom Hajdukovom krizom.
Međutim, mislim da to ne treba raditi. Načelno, njihovi neuspjesi i lutanja prvenstveno su njihov problem. Suštinski, je li doista Dinamo danas u situaciji u kojoj bi se njegovi navijači nadmeno trebali obračunavati s najvećim rivalom? Postoji li doista razlog za likovanje nakon što je Dinamo u godinu i pol potrošio više od 100 milijuna eura da bi bio drugi i pao za 15 mjesta u europskom koeficijentu? Ima li razloga za ruganje ako smo u ovoj degradiranoj ligi na prvom mjestu s +5 bodova ispred Hajduka kojem se rugamo, a vodstvo kluba je prije pola godine potrošilo više od 20 milijuna eura na ulaganje u momčad?
U srozanima kriterijima Dinamov navijač zadovoljan je što je njegov klub odigrao 0:0 na Rujevici protiv Rijeke, koju je vikend prije, nažalost, raspadnuti Osijek pobijedio 1:0. Dinamov navijač ljut je na suca derbija Dinama i Hajduka, koji je završio 1:1, iako je Rijeka taj Hajduk vikend prije te utakmice razmontirala 5:0.
Dinamovu navijaču, osobito ako je istovremeno i član kluba, u sezoni u kojoj je njegova momčad gubila od Vukovara, Gorice, Lokomotive i Istre, a u Europskoj ligi prošla kao 23., pritom izgledajući nemoćno protiv srednje nogometne klase, bilo bi bolje postavljati legitimna pitanja vodstvu kluba. Primjerice, gdje će „klinci“ iz Dinamove nogometne škole za najviše godinu dana trenirati, jer priča o kampu zasad je samo to – priča? Bolje bi bilo energiju potrošiti na pitanja o tome zašto u javnosti nema nikakvih informacija o tome u kojem smjeru ide priča o novom Maksimiru ili kako će biti zatvoreni rashodi planirani na 68,5 milijuna eura. Ili zašto je Dinamo doveo izvjesnog Makhfaouija ili nešto manje nepoznatog Tabinasa.
To što je Dinamo u dobrom smjeru za ispunjenje osnovnog cilja – osvajanje naslova prvaka – ne znači da nema puno pitanja, a malo ili nimalo odgovora. I zato bi bilo puno kvalitetnije imati fokus na svoj klub, legitimnim propitivanjem postići da bude bolji i kvalitetniji, nego vlastitu snagu graditi na tuđim slabostima. Pa makar bile i Hajdukove.“, napisao je Antolić.
