To što je Rokas Pukštas zabio Slaven Belupu i nije toliko čudno jer su utakmice u kojima ga nije bilo pokazale da je baš Amerikanac motor Hajduka. On je taj pokretač i nepresušni prenositelj energije na suigrače. Ali, vrhnje ipak pobrao Roko Brajković (20), koji je u 22. minuti susreta zabio za 2:0. Sigur mu je poslao dubinsku loptu, a on se iskosa sjurio na Hadžikića i hladnokrvno ga matirao. Bio je miran u egzekuciji, u onome što ga je često ranije mučilo. I definitivno bio junak pobjede Bijelih.
A to što je zabio nipošto ne mora biti čudno. Ako se pomnije isprate minutaža i izvedbe Roka Brajkovića tijekom zimskih priprema i proljeća, doći će zaključak da mu se uloga povećavala iz tjedna u tjedan i iz utakmice u utakmicu. Protiv Širokog, Posušja i Croatije je pokazivao određenu živost na krilu, isticali su se fizički kapaciteti i velika želja. Sudjelovao je u mnogim navalama Hajduka i bio u završnicama akcija, samo što su tada zabijali Šego i Krovinović. Nastavak proljetnog dijela prvenstva Brajkoviću je do utakmice protiv Belupa donio klupu. Protiv Istre je dobio 18 minuta, a protiv Gorice pola sata i Hajduku donio živost i energiju. Donio je inicijativu. Izvedbe je s terena očito pretočio i na trening. Ne bi ga inače Garcia protiv Belupa niti uvrstio u prvih 11. U prilog mu, ruku na srce, ide i ozljeda Almene te loša forma Abdouliea Sanyanga. Dalo se nagovijestiti da bi Brajković mogao biti Urugvajčev odabir, a to se i dogodilo. I pokazao se dobitnim.
{embed_photo_sn}4125191{/embed_photo_sn}
Brajkovića je doslovno bio pun teren, prštao je od energije, osvajao prostor, šutirao, ubacivao… I ono najvažnije – zabio. Takoreći, odigrao je kompletnu utakmicu. Odnosno, odigrao je kompletno prvo poluvrijeme. Ne možemo reći da je bio besprijekoran jer Garcia smatra da tu etiketu protiv Belupa nije zaslužio nitko od njegovih igrača. I uopće nije bio zadovoljan izvedbom Bijelih. Brajković se u drugom poluvremenu gasio kako je utakmica odmicala, a već oko 60. minute je vidno izgubio hitrinu, energiju i koncentraciju. Igru je napustio u 77. minuti i svoje mjesto prepustio Skoki. Statistički podaci će čak i probuditi sumnje u kvalitetu njegove izvedbe, ali nedvojbeno je bio jedan od najboljih i vrijedan je spomena, zaslužuje pokoju riječ viška.
Posebno vratimo li se malo unatrag i pogledamo koliko je u posljednje vrijeme Brajković igrao i kakvu je ulogu imao. Osim ovoga što je igrao u proljeće, posljednji opipljiv period seže u ljeto i početak sezone. Brajković je prvi Garcijin izbor bio u doslovno prva dva tjedna sezone. Starter je bio u dvomeču protiv Zire odigravši po 70 minuta, dok je po sat vremena dobio u prvoj utakmici protiv Dinamo Citya i prvom kolu SHNL-a protiv Istre. Posljednji put je od prve minute nastupio u uzvratu protiv Albanaca.
Tada je Garcia svoj odabir potkrijepio tvrdnjama kako mu Brajković igra jer je fizički moćan i ima kapacitet ispoštovati količinu trke i visoki presing koji Garcia traži od Hajdukovaca. Međutim, nakon toga je mladi krilni napadač jednostavno nestao s mape. Garcia ga je iz nekog razloga “spremio u hladnjak” iz kojeg ga nikako nije vadio. Na klupi je u rasponu od uzvrata protiv Dinamo Citya do ove domaće utakmice protiv Belupa Brajković bio ukupno 17 puta i već su se počela potezati pitanja je li ga Urugvajac prekrižio, računa li na njega…
U međuvremenu je na jednoj konferenciji trener Hajduka objasnio kako je kod njega sasvim normalna pojava da neki igrač igra par utakmica u kontinuitetu, a onda nestane i po par mjeseci. Tako je, kaže, funkcionirao i u Istri… A baš se to dogodilo Roku Brajkoviću u Hajduku. Nevjerojatno zvuči podatak da je dva njegova dva posljednja starta dijeli čak šest mjeseci. Pola godine! Toliko je Brajkovića Garcia držao na klupi. Ali, očito je to njemu normalno. Brajković je u međuvremenu i produžio ugovor s Hajdukom do 2029. godine, a to je vijest koja je došla zaista neočekivano. Evo, nešto više od dva mjeseca kasnije je mladi 20-godišnjak zabio protiv Slaven Belupa i nagovijestio da stiže njegovih 5 minuta.
{embed_photo_sn}4125192{/embed_photo_sn}
Ovako energične izvedbe i puno prometa kod Brajkovića ne treba čuditi. On se još u onoj trofejnoj juniorskoj generaciji pod paskom Marijana Budimira činio kao najzanimljiviji materijal za prvu ekipu Bijelih, bio je godinu dana mlađi od većine konkurencije. Radio je nered po krilu i odskakao motorikom i fizičkim kapacitetima. Na sebe je skrenuo pozornost i asistencijom protiv Milana, a na Poljudu je par mjeseci prije zabio Manchester Cityu. Nije greška reći da je bio nositelj generacije s čijom većinom danas dijeli svlačionicu prve ekipe. Hrgović, Pukštas, Skoko, donedavno Marko Capan… I Roko Brajković.
U seniorski je nogomet on u bijelom dresu zakoračio još tamo sezone 21/22 kada ga je na teren protiv Hrvatskog Dragovoljca poslao Valdas Dambrauskas. Imao je Brajković tada 16 godina i 300 dana, a do dana današnjeg je za Hajduk nastupio 33 puta. Ima tri asistencije, a protiv Belupa je stigao drugi pogodak. Od prve je minute počeo u 13 utakmica, od čega 6 ove sezone pod Gonzalom Garciom. Prilika je stigla nakon čak pola godine klupe, ali ju je Brajković spremno dočekao i bio junak pobjede protiv Slaven Belupa. I tako nagovijestio da stiže novi set utakmica s njegovom zapaženom ulogom u bijelom dresu.
