Plenković postavio zamku Olegu, moćni ministar u ratu s premijerom: ‘Prevršio je svaku mjeru’

Sad je već prevršio svaku mjeru, rekao je svojim suradnicima predsjednik Vlade Andrej Plenković proteklog tjedna, kad je u medijima izašao još jedan intervju Olega Butkovića o tome kako će njegovo ministarstvo biti najveća žrtva kresanja budžeta koje se priprema. Svakih nekoliko dana osvane naslov u stilu: Još jedan veliki projekt Ministarstva prometa morat će se kresati, prva je na udaru cesta Križišće – Žuta Lokva; i slično.

Ostale poruke koje Butković svom šefu šalje preko novina odnose se na velika ulaganja u željeznice, vrijedna milijardu i pol eura, koja su zasluga ministra Butkovića, a ne i Vlade jer je on sam našao izvore u Europi. A treći front je kadrovska politika – Butković udara na neke od glavnih miljenika Andreja Plenkovića, otvoreno ih, opet putem medija, smjenjuje i ruši. Dosad uglavnom neuspješno, ali stvara dojam da su nesposobni i da ih treba hitno maknuti, za što je upregnuo i neke sindikate u javnim i državnim poduzećima. Naravno, postoji i četvrti front – unutarstranački, gdje Butković mjesecima priprema plan B za preuzimanje stranke, a Plenković zna do detalja za te sastanke. Tako je zapravo na djelu jedan od većih ratova koji se trenutno vode unutar HDZ-a – potiho, ali potpuno vidljivo.

Premda je Ivan Anušić u posljednje vrijeme postao miljenik javnosti pa je u anketi za predsjedničke izbore bio drugi s odličnim postocima, Oleg Butković i dalje sanja o tome da preuzme stranku i istisne Plenkovića. To danas, na početku trećeg mandata Vlade, zvuči iluzorno, ali Butković zna da se taj posao vodi na duge staze i ne misli ga prepustiti ni Anušiću ni drugima. S druge strane, Plenković se već dugo želi riješiti Butkovića, a njihovi su loši odnosi i nepovjerenje eskalirali nakon parlamentarnih izbora – Butković je tada bio zvijezda sa svojom kravicom Milovom i pomogao stranci, ali rezultat u njegovoj matičnoj jedinici bio je porazan, i tada je uslijedio njihov prvi neugodni razgovor u posljednje vrijeme.

Loš rezultat

U riječkoj jedinici HDZ je računao na pet mandata jer je Vlada upumpala milijarde u projekte u Rijeci, u nadi da se može barem izjednačiti sa SDP-om. Oleg je gradio rive i ceste: samo u Rijeci sagrađena je D403 koja zasad ne vodi nikamo – krak luke koji bi trebao poslužiti opravdanosti tog projekta nije se ni počeo graditi. Cesta doslovno ne vodi nikamo. Opravdanje je da su sredstva EU-a bila osigurana pa ih je bilo pametnije potrošiti nego ostaviti da propadnu, ali ogromna petlja s nekoliko tunela ispod grada ne vodi nikamo. Sagrađeno je desetak velikih riva (uključujući i pristanište pred restoranom u vlasništvu Butkovićeva oca), ali sve to nije pomoglo – u ponoć na dan izbora HDZ je, umjesto pet mandata u toj izbornoj jedinici, visio na tri, a tek je pred jutro s razlikom od tristotinjak glasova ispao kandidat lokalne stranke i HDZ je došao do četvrtog mandata. Oleg je te večeri očajavao jer je znao da mu Plenković to neće oprostiti – ako u vlastitoj jedinici ostvaruje lošiji rezultat nego 2020. godine, onda posao nije odradio kako valja. Pokazalo se da je Milova bila kontraproduktivna za lokalno ljevičarsko biračko tijelo i četvrti mandat dobiven je kroz ušicu igle.

Plenković je tada Butkoviću rekao: to je loše odrađen posao, nije se trebalo toliko zaoštravati. Ali bio je neuobičajeno ljutit i na same birače: “Koliko god smo im novca dali, oni glasaju za SDP! To je i krivnja vas koji vodite stranku ondje. Ti bi se mogao manje družiti sa Zlatkom Komadinom, a više s Josipom (Ostrogovićem, predsjednikom HDZ-a Rijeka, op. a.). Odnosi u stranci su vam loši, to se odmah vidi na rezultatu!” Tako je govorio Plenković, znajući da su Butković i Ostrogović u ratu. Taj rat traje i sada, još više bukti nego prije. Josip Ostrogović odlučio je nakon izbora, odnosno ulaska u Sabor, otići s mjesta člana Uprave ACI-ja, upravo zato što ondje nije imao nikakvu podršku Olega Butkovića za projekte. A sad kad je više u Zagrebu nego u Rijeci, Butković ga je odlučio otvoreno rušiti u stranci – u tijeku je proces pokušaja izglasavanja nepovjerenja Ostrogoviću, gdje polovica stranačkih ljudi u Rijeci traži od njega da odstupi. Povod je neka formalnost, izbor njegove zamjene u Gradskom vijeću Rijeke, ali napakirana mu je pobuna u Butkovićevoj režiji pa strankom kruži pismo u kojem se traži njegovo odstupanje. Osporava mu se odluka o toj zamjeni, uz tvrdnje da ju je donio bez gradskog odbora HDZ-a, iako je sjednica održana online.

Butković i njegovi ljudi u lokalnom HDZ-u tako izravno ruše čovjeka koji ima veliki zaštitu premijera Plenkovića. Ostrogović je lojalan pripadnik Plenkovićeve struje, liberalnog i modernog HDZ-a, nasuprot “barakaškom” stilu samog Olega. Ostrogović je sa šefom povezan jer zajedno haklaju kad je premijer u Rijeci, a to je često jer ljeto provodi na Costabelli u Vladinoj vili, i sad su već prijatelji i stranački ljudi od povjerenja. Butković je Ostrogovića pokušao “bušiti” i dok je bio u ACI-ju, gdje je od tri člana Uprave jedan Butkovićev, a dva na drugoj strani, ali sad je Ostrogovića “potjerao” u Sabor činjenicom da ga nije ni htio staviti na ulazno mjesto na listi za Sabor. Onda se ovaj zainatio, i da bi pokazao da itekako zaslužuje biti zastupnikom, na kraju je to odabrao i kao novo radno mjesto, a ACI je napustio (no tada su mu Butkovićevi ljudi zamalo zakuhali još jednu aferu jer su ga optužili da nije na vrijeme vratio službeni automobil i laptop).

Hrvati masovno napali Butkovićev profil bijesnim komentarima: ‘Ostavka, sad nisi glasan kad treba?’

Brodarski rat

Sličan je rat i u Jadroliniji, gdje ministar otvoreno smjenjuje Davida Soptu, još jednog Plenkovićeva lieblinga s hakla. Riječ je o čovjeku s jakim zaleđem u HDZ-u jer mu je otac, profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci, bio jedan od osnivača HDZ-a pa Sopta ima čvrsto utemeljenje u stranci. Ali Butković ga jednostavno ne podnosi – ne samo što je još jedan od visokih Plenkovićevih momaka s košarke, što ga automatski iritira, nego pokušava iskopati sve načine da ga smijeni. Zato su mediji puni napisa o Jadrolinijinim brodovima kao starim grčkim krntijama, zbog čega je i predsjednik Nadzornog odbora Jadrolinije već dao ostavku, odnosno zatražio razrješenje, što je u postupku, a sve je garnirano javnim izjavama ljudi iz Jadrolinije o tome da se Sopta osobno okoristio kupnjom polovnih grčkih trajekata, što je nova praksa za ovu tvrtku koja je dosad uglavnom kupovala skandinavske rabljene brodove.

Sopta pritom nije imao sreće s brodom Oliver koji se i pokvario uoči obljetnice smrti Olivera Dragojevića, i nakon toga je, videći da je Butković stvorio toliki javni pritisak na njega, zatražio službeni sastanak u Ministarstvu prometa i mora. Doveo je i svoje lojalne sindikaliste, koji su i sami kod ministra apelirali da se šefa tvrtke ne smjenjuje u srcu sezone, a onda je, i prije nego što je sastanak završen, Sopta medijima poslao priopćenje u kojem je pisalo da rezultati Jadrolinije nikad nisu bili bolji i da on ima podršku ministarstva. Spašavanje vojnika Sopte uspješno je izvedeno jer ministar zna da iza njega stoji premijer i toga dana nije mogao učiniti ništa da ga razriješi, iako je prije toga već maksimalno pripremio teren u medijima. Javna je tajna da je u Nacional dao prve podatke o problemima u Jadroliniji, kao što je i drugim medijima dao informacije o rezanjima budžeta.

Na to je Plenković najviše “odlijepio” jer je stvoren dojam ne samo da je proračun u problemu i da ima rupu veću od milijardu i pol eura, nego i dojam da je stabilnost hrvatske ekonomije i budžeta balon od sapunice. Nakon sjednice Vlade u tjednu u kojem je to objavljeno Plenković je poslao Butkovića pred novinare prije nego što je izjavu dao ministar financija Marko Primorac – bila je to rijetka prilika u kojoj se Butković pred novinarima i kamerama meškoljio bez objašnjenja, gotovo da je prvi put ostao bez riječi. Inače vješt u izmotavanju pred kamerama, ovog puta bilo mu je vidno neugodno jer je toga jutra vodio drugi neugodni razgovor s premijerom.

Pun samohvale

Plenković ga je “izribao” kao nikad i izručio pred kamere, a onda je u kasnijoj izjavi Primorac većinu Butkovićevih riječi javno demantirao. Ali Oleg je tvrd orah pa je nastavio “bušiti” preko medija – nakon toga objavljeno je barem desetak njegovih intervjua u kojima tvrdi kako je njegov resor žrtva Plenkovićevih škara, dok je za nastavak projekata koji ipak idu dalje, a to su željeznice, zaslužan samo on. Vrhunac svega je anketa za predsjedničke izbore – Butković misli kako je u njoj loše prošao jer je Marko Milić, Plenkijev pouzdanik i stranački “Goebbels”, fabricirao istraživanje i stavio ga tek na četvrto mjesto, iza Dragana Primorca, Ivana Anušića i Mira Gavrana. No Plenkoviću je to bilo dovoljno da ga ponovno pozove i kaže: “Gledaj, Oleg, ne stojiš ti baš tako dobro kako misliš, smanji malo doživljaj.”

Butković zna da je kod Plenkovića već otpisan, sad se samo čeka prilika za to. Zbog toga se toliko i trudi prikazati svoj rad u medijima odličnim. Ali njegov utjecaj na medije opada – javna je tajna da je praktički uređivao Novi list preko svog prijatelja, fotoreportera koji je bio na čelu tog medija. Ali novi vlasnici, Šeksovi igrači, odmah su smijenili Butkovićeva čovjeka, na drugu stranicu stavili Ostrogovićevu sliku i drže stranu Sopti u sukobu u Jadroliniji. Tu mu je jasno poslana poruka da njegov utjecaj opada i da više neće imati svoj bilten. Da je ostvario pet mandata u toj jedinici, sve bi bilo drugačije, ali podbacio je i dobiva kaznu svog šefa.

Plenković je razmatrao i mogućnost da ga gurne u predsjedničke izbore, izruči Zoranu Milanoviću i pusti da propadne. Ali onda je ipak prevladao rezon da se s Draganom Primorcem izbori doista mogu i dobiti, jer s Olegom bi se postigao kontraefekt sličan onomu u Rijeci na parlamentarnim izborima. A cilj je ipak izborna pobjeda.

Ministar Butković se oglasio prvi put nakon velike tragedije: Objasnio zašto šuti

Tanka nit

Za to vrijeme, dok provocira šefa i hoda po tankoj niti (ne)povjerenja, Butković u svojoj bazi u Novom Vinodolskom opet ovoga ljeta okuplja svoje podupiratelje i prijatelje, moćne ljude koje planira imati iza sebe ako mu se ukaže mogućnost da u nekom trenutku preuzme stranku. No tu je u problemu – ljudi iz udruge Prsten koji su uvijek dosad bili iza njega, a koji su moćni i financijski i politički, i sami se dijele između njih dvojice. Butkoviću na druženja više ne dolaze svi oni, nego tek manji dio. Primjerice, Kruno Kapetanović, vlasnik hotela Navis u Opatiji, kod kojega Plenković gotovo svako jutro pije kavu kad je u Opatiji i Rijeci, ostaje uz Plenkovića, a takvih je na desetke. Jer premijer je ipak premijer.

Rasplet ovog odnosa vjerojatno će biti na lokalnim izborima – 2021. godine šef stranke je od Olega tražio da bude kandidat za župana, a ovaj je to odbio. Nije htio ići na svog prijatelja Komadinu, a i znao je da bi izgubio. Pa je teret preuzeo bivši ministar turizma Gari Cappelli, koji je prošao solidno i nije se osramotio, ali HDZ nije pobijedio. U međuvremenu ga se Oleg odrekao, nije ga stavio na listu za Sabor pa je Cappelli sad u preuranjenoj mirovini. Ali na izborima 2025. stvari se mijenjaju – Komadina više neće ići za župana nego ide u Sabor, a kandidat će biti slabo poznati lokalni SDP-ovac. Plenković misli da ga se može pobijediti i ovoga puta Butković bi mogao dobiti jasnu naredbu da ide u tu bitku.

Neće imati mogućnost izbora, a Plenković će naći najelegantniji način da ga odstrani iz Vlade. On već dugo zna da se za Butkovićem u tako velikom resoru cestogradnje i pomorstva vuku bezbrojni repovi jer je javna tajna da njegov brat u biznisu s kamionima kao podizvođač radi na desecima projekata, i ako mu je itko u Vladi u ovom trenutku potencijalna crna točka korupcije, to je upravo ministar prometa. I to je jedan od razloga zbog kojih ga se želi riješiti – osim očiglednoga, da ga ovaj otvoreno “buši” u medijima, pred očima cijele nacije.