Prije otprilike mjesec dana priličnu je pozornost javnosti podigao tekst dr. Jahje Muhasilovića, docenta na Odsjeku za međunarodne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, prenosi Jutarnji.
U tekstu, objavljenom na portalu Stav.ba, Muhasilović donosi izrazito pesimističnu i kontroverznu analizu Hrvatske, prikazujući je kao geografski, politički i ekonomski neodrživ projekt.
Dr. Jahja već na početku tvrdi: ‘Hrvatska nije država u funkcionalnom, geopolitičkom smislu; ona je logistička noćna mora, historijski incident i ekonomski neodrživ projekt dizajniran da propadne onog trenutka kada prestane infuzija iz nekog imperijalnog centra.‘ Problem vidi u njezinu obliku ‘kifle‘ i položaju, naglašavajući da je riječ o ‘klasičnom primjeru onoga što u geopolitici nazivamo ‘država bez strateške dubine‘‘.
Geografsku rascjepkanost povezuje s infrastrukturnim i ekonomskim problemima, pa za autocestu A1 piše: ‘Izgradnja autoceste A1 (‘Dalmatine‘) nije bila ekonomski potez; to je bio očajnički, preskupi politički čin da se ‘zašije‘ Dalmacija za Zagreb.‘ Takav ustroj, prema autoru, proizvodi unutarnju neravnotežu u kojoj pojedine regije stagniraju, a država funkcionira tako da ‘krajevi parazitiraju na sredini‘.
Što se povijesnog konteksta tiče, Muhasilović kaže kako Hrvatska uopće nije u potpunosti samostalna: ‘Hrvatska nikada nije imala kapacitet da stoji sama.‘ Današnji suverenitet smatra prividom: ‘Suverenitet o kojem trube domoljubi ne postoji.‘
Posebno oštar ton zauzima prema gospodarstvu koje se velikim dijelom oslanja na turizam: ‘Turizam u Hrvatskoj nije industrija; to je ekstraktivni kolonijalizam.‘ Kaže i kako ‘Država ne proizvodi ništa – ona iznajmljuje svoju geografiju.‘
Završnica teksta sumira njegovu tezu slikovitom metaforom: ‘Hrvatska je danas ‘Potemkinovo selo‘ Europske unije.‘ I konačno, zaključuje rečenicom: ‘To nije država. To je resort. A resorti nemaju budućnost, oni imaju samo sezone.‘
“Smiri se dr. Jahja”
Muhasiloviću je u četvrtak odgovorioMustafa efendija Cerić u Komentaru dana na portalu Avaz.ba. Evo što je napisao:
“Cijenim profesora Jahju Muhasilovića. Pratim njegove političke osvrte i često u njima prepoznajem britkost, širinu i intelektualnu hrabrost. U vremenu kada mnogi biraju tišinu ili oportunizam, hrabrost je vrijednost. No, hrabrost ne znači odsustvo mjere. A mjera je, u politici i javnoj riječi, ponekad važnija od oštrine.
Njegov tekst o Hrvatskoj kao ‘propaloj državi‘ u meni nije izazvao polemički refleks, nego unutrašnju nelagodu. Ne zbog Hrvatske, nego zbog nas.
Ne sporim da hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini često pokazuje dvostruke standarde. Postoji javna diplomatska retorika i postoji politička praksa koja zna reflektirati hegemonijske ambicije. O tome treba govoriti jasno, argumentirano i bez iluzija. Ali govoriti o susjednoj državi, članici Evropske unije i NATO-a, kao o ‘vještačkoj tvorevini‘, ‘geopolitičkoj anomaliji‘ ili ‘resortu bez budućnosti‘ nije analiza. To je retorička presuda. A presuda bez mjere lahko se pretvara u bijes. A bijes nije argument. Da li Hrvatska ima demografske i ekonomske probleme? Ima, kao i veći dio Evrope. Da li turizam nosi rizike strukturalne ovisnosti? Svakako. Ali to nisu dokazi ‘propale države‘, nego izazovi suvremene ekonomije. Hrvatska je institucionalno stabilna članica EU i NATO-a, sa sistemom koji funkcionira. Bosna, nažalost, još uvijek traga za takvom stabilnošću. Srbija je u bosanskoj historiji ostavila duboke rane. Hrvatska je, unatoč teškim momentima i otvorenim sporovima, u mnogim fazama bila i saveznik i logistički oslonac. Ta historijska složenost zahtijeva nijansiran govor, a ne totalne presude” – mladog je docenta malo primirio efendija Cerić.
J.T.
