Tbezobrazna rutina svakodnevne bijede hladnoće, tame i straha koji melje ljudsku dušu, a to je strategija Vladimira Putina da napada civile diljem Ukrajine mogla bi slomiti volju zemlje da se bori dalje. Ali malo je vjerojatno.
Tuširanje u mraku, brijanje u hladnoj vodi svako jutro, dvoje male djece koja znaju da ih ruski predsjednik pokušava ubiti, a kava s zorom i kakao trče na ulični štand jedini poticaj za novi dan. To su rutine stanovnika Kijeva poput Oleksandra Morežka. On zna da ima sreće.
Njegova četverogodišnja kći Sophia iste je dobi kao i puna invazija na Ukrajinu. Starija, Lilian, ima sedam godina pa ni jedno ni drugo nisu poznavali svijet u kojem se ruske trupe ne bore unutar njihove zemlje.
Sophia može razlikovati odlazeću eksploziju projektila od dolaznog napada drona Shahed. Ide u vrtić. Njezina starija sestra ima poteškoća s učenjem, pa je Sophia hvata za ruku kad sirene zavište i zrak zazuji od onoga što obitelj naziva “pčelama” – nadolazećih dronova.
Pročitajte naša najnovija ažuriranja o invaziji na Ukrajinu OVDJE
Zatim vodi svoju sestru na sigurno u bunkere iz sovjetske ere ispred njihovog starog, ali neciljanog stana u prizemlju gdje se nastavlja škola.
“Za njih je to normalno. Ne mogu zamisliti svoj život bez toga”, objašnjava Oleksandr. “Znaju da kad odu u vrtić još uvijek nemamo struje u stanu. Kad se vrate nema ga. Naučili su kako se igrati s malim svjetlima i kako se igrati u mraku.”
“Mislim da su djeca bolja od odraslih, prilagodljivija. I nikad se ne žale.”
Prije nekoliko tjedana ono za što on misli da je bespilotna letjelica Shahed udarila je u najviše katove susjedne zgrade, zapalivši dva stana i ranivši troje ljudi u tekućoj kampanji Kremlja. Fragmenti, komadići plastike i žuta pjena autonomnog aviona iranskog dizajna napunjenog s 40 kg eksploziva još uvijek prskaju snijeg ispred zgrade – u kojoj ovaj član ukrajinskog parlamenta živi sa svojom obitelji već četiri godine.
“Skoro smo kupili stan u novoj visokoj zgradi, ali nismo si ga mogli priuštiti pa smo ga kupili u susjednom prizemlju – na našu sreću – neposredno prije invazije u veljači 2022.”, kaže Oleksandr, koji je predsjednik parlamentarnog odbora za vanjske poslove.
Bivši odvjetnik za ljudska prava oženjen akademicom, svojoj maloj djeci može donijeti toplu hranu iz saborske menze. Njegov kuhalo kod kuće je električno i malo je vjerojatno da će imati struje više od nekoliko sati u 24 – i obično nakon ponoći.
Otprilike polovicu ukrajinskih kapaciteta za proizvodnju električne energije uništila je Rusija. Većina ovih napada dogodila se otkako je Donald Trump prošle godine prekinuo vojnu pomoć Ukrajini – u 36. mjesecu invazije Rusije punog opsega. Dvije trećine njezinih nuklearnih kapaciteta su pale, a očekuje se da će BDP pretrpjeti pad od tri posto.
“Počeo sam padati u neku vrstu depresije i apatije jer kad je hladno, kad cijeli dan ne možeš ni ugrijati hranu, a mračno je, hladno je – teško je psihički i meni, mnogim ljudima.
“Izgledalo je beskrajno, znate, samo beskrajno. I sve je došlo odjednom, ovo hladno vrijeme koje nismo imali godinama od invazije velikih razmjera, ovaj mrak”, kaže Oleksandr, grijući ruke na šalici zelenog čaja.
Kad dođe struja, obično između jedan i dva ujutro, voli ostati budan s upaljenim svjetlima samo kako bi napunio svoje psihološke baterije. Milijuni drugih Ukrajinaca svake noći prolaze kroz ista iskustva. Tako su radili mjesecima.
Svima im je dosta uzvišenih “pompoznih” fraza o odvažnoj ukrajinskoj “otpornosti”, koju on naziva “prilagodbom koja nam je nametnuta”. Jasno je zašto misli da se Putin toliko usredotočio na civilne ciljeve i energetske sustave.
“Shvatio je da ne može pobijediti na bojnom polju. I odlučio se fokusirati na našu kritičnu infrastrukturu i stvoriti uvjete koji su nenastanjivi u kojima se ne može živjeti.
“To je njegov cilj. Prekinuti naš prkos – učiniti ih pokornijima njegovom mirovnom planu”, kaže zastupnik, član vladajuće stranke Sluga naroda Volodimira Zelenskog.
Dalje objašnjava kako Putinova shema neće funkcionirati jer “povijesno gledano nikada nije funkcionirala. Ako uzmete primjer Blitza, na primjer, nije funkcionirala. Ako uzmete Sarajevo kao primjer, ne možete to učiniti bombardiranjem i ubijanjem civilnog stanovništva. Ne možete ljude učiniti spremnijima za kapitulaciju, da se predaju na ovaj način”.
SAD pod Trumpom tjera Ukrajinu da prihvati gubitak cjelokupnog teritorija koji sada drži Rusija u Ukrajini, otprilike 20 posto.
Moskva inzistira da neće razmatrati dogovor koji joj ne daje dodatnu kontrolu nad cijelom pokrajinom Donjeck i “pojasom tvrđava” koji je zadržavao ruske napade više od godinu dana i gdje je prema procjenama NATO-a više od 400.000 Rusa ubijeno ili ozlijeđeno.
I Rusija i SAD su tvrdile, pogrešno, da Zelenski nema demokratski mandat, zahtijevaju da se ponovno kandidira.
Putinova usredotočenost na napade na civile očit je pokušaj da se Ukrajina utjera u dogovor koji Europa, UK, Kanada i mnogi drugi saveznici vide kao kapitulaciju.
Oleksandr vidi rusko/američki zahtjev da Ukrajina odustane od teritorija kao očitu smicalicu za izazivanje unutarnjih podjela – mnogi se Ukrajinci ogorčeno protive bilo kakvim ustupcima i svi se protive odustajanju od svoje obrambene linije.
“To bi nas moglo razdvojiti”, kaže zastupnik – au svakom slučaju teritorijalni ustupci nisu dar vlade ili parlamenta; zahtijevali bi nacionalni referendum prema ukrajinskom zakonu.
Obavještajni časnici NATO-a opetovano su rekli da je neposredni izazov Ukrajine prebroditi zimu.
Institut Kiel procjenjuje da europska pomoć Ukrajini, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, iznosi 380 milijardi eura, uključujući sva obećanja u usporedbi s američkim doprinosom od nešto više od 115 milijardi eura – što je daleko od lažnih 350 milijardi eura koje je iznijela Trumpova administracija.
Procjene obavještajnih službi NATO-a sugeriraju da će Rusiji trebati mnogo godina da osvoji dodatni teritorij koji zahtijeva kao dio najnovijeg “mirovnog procesa” uz posredovanje SAD-a.
“Putinova logika je ‘prvo mirovni sporazum, a zatim prekid vatre’. Dakle, dok mi pregovaramo, on može uništiti zemlju i nastaviti uništavati kritičnu infrastrukturu”, kaže Oleksandr.
“I Trump je pristao na tu logiku i zato to neće ići. Neće ići. Za nas je najveći problem, a to je naša apsolutna crvena linija, povlačenje naših trupa iz Donjecka.
“Nikad nećemo pristati na to. Jednostavno ne možemo. Apsolutno ne dolazi u obzir.”
