Lewis Dunk je sezonu 2022./23. završio kao igrač s najviše dodira u Premier ligi, što zvuči kao samo još jedan statistički podatak dok ne shvatite da je riječ o stoperskoj gromadi od 192 centimetra u dresu malenog Brightona. U navedenoj kampanji Dunk je loptu pomazio točno 3460 puta, što je stotinjak dodira više od Rodrija i čak osamsto dodira više od Declana Ricea, dvojice veznih igrača koji kao luksuzni ventilatori održavaju radne temperature svojih momčadi vječno kontrolirajući posjed.
A zašto je izvjesni Dunk, igrač s predispozicijama da ‘slam dunk’ glavom učini svojim zaštitnim znakom, postao drugo ime za posjed? Zato što je Roberto De Zerbi dizajnirao originalan model igre u kojem i jedan naizgled običan klupski vojnik (cijelu karijeru ovaj 34-godišnjak igra u Brightonu) može postati važna faca na terenu. Nagradno pitanje na ovom mjestu glasi: u kakvog bi ‘veleposjednika’ lopte talijanski trener dogodine mogao pretvoriti Luku Vuškovića?
Poklopilo se sredinom tjedna da je De Zerbi dobio otkaz u Marseilleu nakon pet komada u ‘le classiqueu’ i da je Tottenham istog dana izgubio strpljenje s Thomasom Frankom. U projekcijama kladioničara već sljedećeg jutra De Zerbi je slovio kao vodeći kandidat za novog menadžera Spursa. Tottenham je proteklih sezona iskrcao bogatstvo otkupljujući ugovore nekih uzbudljivih trenera i sada bi, za promjenu, htio dovesti jednog bez odštete, ravno s burze za zapošljavanje.
Igor Tudor stigao je kao privremeno rješenje, do ljeta, a De Zerbi odgovara najvažnijem uvjetu natječaja za trajnijeg trenera, baš kao što i Luka Vušković prikladno ulazi u okvire profila Lewisa Dunka. Sa 193 centimetra, naoružan raskošnom tehnikom i bogatim repertoarom udaraca, on je bitno naprednija verzija engleskog igrača i logičan izbor da postane zaglavni kamen neke buduće momčadi ‘spursa’. Naravno, pod uvjetom da gazde kluba ne pokleknu pred nemoralnim ponudama, a prema bundesligaškim glasinama Bayern već priprema baš takvu ponudu…
Da bi De Zerbi mogao postati sljedeća velika trenerska priča svjetskog nogometa, u jednom neformalnom razgovoru otkrio je Dario Šimić. Objesivši kopačke o klin, on je krajem 2016. naukovao kao savjetnik Palermova predsjednika Zamparinija i tamo upoznao trenerskog početnika iza kojeg je bila nomadska igračka karijera. “Mislio sam da znam sve o nogometu, a onda sam vidio De Zerbijeve treninge”, iskreno impresioniran ostao je Šimić.
U nestabilnom Palermu je, međutim, De Zerbi kratko trajao, a nakon sljedećeg lošeg iskustva u Beneventu (ispadanje u Serie B) pojavile su se i prve sumnje u njegovu klasu. Mladi je stručnjak u sljedećem pokušaju, uspješno vodeći Sassuolo, ipak pronašao put prema zahtjevnijoj razini igrice. Sa Šahtarom je imao velike planove, ali, uslijed rata u Ukrajini, povukao se već na kraju prve sezone s do danas jedinim osvojenim komadom srebrnine u trenerskoj riznici (ukrajinski Superkup).
Već u prvoj sezoni u Brightonu trenerski progresivac iz Brescije zataknuo je za pojas skalpove Liverpoola, Manchester Uniteda i Arsenala, doletjevši s ‘galebovima’ na prag plasmana u Ligu prvaka. Svaki novi premierligaški šerif s takvom kolekcijom isporučenih kapitalaca s potjernice prerast će u mezimca tabloida — događalo se to i Slavenu Biliću u West Hamu — pa je tako i De Zerbi ubrzo prerastao u kandidata za klupe Liverpoola i Man Uniteda, a nakon komplimenata Pepa Guardiole u igru su se uključili i Real Madrid te Barcelona. Španjolski velikani su na koncu ipak birali Xabija Alonsa i Hansija Flicka…
Dah taktičkog svježeg vjetra na engleskim stadionima Guardiola je pronašao u De Zerbijevu hibridnom modelu. On je veće i kvalitetnije momčadi kažnjavao kontranapadima, ali ne tako da bi ugurao svoju momčad u bunker, tamo drhtao 90 minuta i ispucavao lopte u for jedinom napadaču. De Zerbi je osmislio ‘build-up’ igru u vlastitoj trećini, naučivši momčad da istrpi suparnikov visoki presing. Jedino tako je Dunk iz staromodnog ‘čistača’ mogao prerasti u igrača oko kojeg se vrti igra. Naravno, stoper bi se brzo utopio u suparničkoj plimi da pored sebe nije imao skupinu pametnih i sposobnih veznih igrača, koji su kroz više lateralnih dodavanja znali igru zavrtjeti prema sredini terena. Alexis Mac Allister, Moisés Caicedo i Billy Gilmour sebi su upravo pod De Zerbijevim vodstvom kupili karte prema Anfieldu, Stamford Bridgeu i stadionu Diega Maradone. Samo na ova tri transfera Brighton je zaradio ukupno 172 milijuna eura.
Marseille je u ljeto 2024. prepoznao De Zerbija kao stručnjaka koji će Olympiqueu vratiti naslov prvaka prvi put nakon 2010. godine. Reforma je obećavajuće krenula i Talijan je prvu sezonu za kormilom završio na drugom mjestu, debelo iza nedodirljivog PSG-a, ali s ulaznicom za skupinu Lige prvaka u džepu. U drugoj sezoni pokazalo se da u okruženju zvijezda poput Pierra-Emericka Aubameyanga ili Masona Greenwooda trenerove zamisli ne funkcioniraju kao u Brightonu s ‘no name’ igračima. Prvi nalet krize, težak poraz protiv Ivana Leke u posljednjem kolu grupne faze Lige prvaka, De Zerbi je nekako izdržao na klupi, ali poslije potopa protiv PSG-a ostanak na Velodromeu više nije imao smisla.
Hoće li to pokolebati ‘spurse’ u potrazi za Frankovim nasljednikom? Nije isključeno, jer već drugog dana natječaja kladioničari su se okrenuli Johnu Heitingi kao favoritu, dok je De Zerbi preselio na drugo mjesto…
