Na ovim prostorima – Jadranskom moru i priobalju – stoljećima su djelovali ljudi različitih podrijetla i kulturnih horizonata. Često niti sami nisu precizno artikulirali svoj identitet niti su ga isticali; njihova pripadnost ne očituje se kroz granice ni etničke oznake.
Vrijednost njihova prisustva mjeri se ne u terminima narodnosti, već kroz doprinose koje su ostavili zajednici: znanje, rad, stvaralaštvo i kulturni trag utkane u prostor u kojem su živjeli. Povijest stoga nije zbirka zastava ili političkih linija, nego niz priča o ljudima i njihovim djelima, o načinu na koji su svojim sposobnostima i angažmanom oblikovali život i zajednicu oko sebe.
U toj perspektivi, identitet postaje sekundaran; ono što ostaje – trajno i mjerljivo – jest utjecaj pojedinca na društveni i kulturni matrix prostora.
Müller (von) Thomamühl, Dagobert
Pomorski časnik i izumitelj (Trst, 24. lipnja 1880. – Celovec/Klagenfurt, 10. siječnja 1956.)
Dagobert Müller von Thomamühl bio je jedan od najznačajnijih tehničkih inovatora austrougarske Ratne mornarice te pionir moderne ronilačke i torpedne tehnologije. Rođen je u Trstu u obitelji strojarca Wenzela Müller-Thomamühla, inženjera Ratne mornarice. Osnovno školovanje završio je u Beču, realnu gimnaziju pohađao je u Puli, a Mornaričku akademiju završio u Rijeci (1895.–1899.).
Kao mladi kadet oplovio je svijet 1900./1901. na školskom jedrenjaku Donau, a sudjelovao je i u međunarodnoj ekspediciji protiv Bokserskog ustanka u Kini. Već 1903. započinje s razvojem oružja iz kojeg će kasnije biti konstruiran torpedo, čime se profilirao kao izniman tehnički stručnjak.
Godine 1910. u Puli osniva školu za vojne ronioce, prvu takve vrste u austrougarskoj mornarici, te postaje njezin zapovjednik. Izumio je lako ronilačko odijelo u kojem je postavio svjetski rekord zaronivši na dubinu od 64 metra. Zajedno s vojnim liječnikom Robertom Stieglerom proučavao je fiziološke učinke ronjenja: probleme izjednačavanja tlaka, utjecaj i otrovnost plinova te razvio prve tablice vremena ronjenja i izrona radi sprječavanja dekompresijske („kesonske“) bolesti. Njihov rad doveo je i do konstrukcije prve barokomore za kontrolirano izjednačavanje tlaka.
U činu poručnika bojnog broda (Linienschiffsleutnant) zapovijedao je 1914. torpiljarkama i patrolnim brodovima. Tijekom Prvog svjetskog rata (1915.–1916.) razvio je projekt torpednog čamca na zračnom jastuku, no zbog ratnih okolnosti projekt nije realiziran. Godine 1917., u suradnji s Gottfriedom von Banfieldom, konstruirao je i uveo u operativnu uporabu torpeda za izbacivanje iz zrakoplova, korištena u napadu na Otrantsku barijeru. Kao vodeći stručnjak za torpedno naoružanje imenovan je zapovjednikom Torpednog odjela Ratne mornarice, u kojoj je napredovao do čina kapetana korvete.
Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije napušta vojnu službu i uzima čehoslovačko državljanstvo. Nastavlja intenzivan izumiteljski rad te 1924. zajedno s fizičarom Hansom Thirringom patentira fotoosjetljivu ploču (selensku fotoćeliju) – temelj sustava za nadzor ulaza u luke. Uređaj su proizvodile tvrtke Carl Zeiss (Jena) i Siemens-Halske. Iste godine na Sušaku, rodnom gradu svoje supruge Zorke Ružić, osniva tvrtku za ronilačku, navigacijsku i pomorsku vojnu opremu. Kao inženjer sudjeluje i u industrijskim projektima u tadašnjoj Jugoslaviji, uključujući izgradnju tvornice automobila u Mariboru i hidroelektrana u Hrvatskoj.
Nakon političkih promjena 1938. dobiva njemačko, a 1945. austrijsko državljanstvo te se nastanjuje u Celovcu (Klagenfurt), ostajući trajno vezan uz Jadran i Pulu. Prema vlastitoj želji, pokopan je na Mornaričkom groblju u Puli, kao posljednji pripadnik austrougarske Ratne mornarice.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
Ludovik Salvator Austrijski – Nadvojvoda koji je kartirao Jadran
Ludovik Salvator Austrijski (Erzherzog Ludwig Salvator, arciduca Luigi Salvatore), rođen 4. kolovoza 1847. u Firenci, bio je austrijski nadvojvoda, znanstvenik i istraživač Sredozemlja. Sin velikog vojvode Toskane Leopolda II., obrazovanje je stjecao u Pragu, gdje je proučavao filozofiju, pravo, prirodne znanosti i umjetnost. Najpoznatije djelo mu je “Atlas Dalmacije”, prvi
Antal Hajnal i Hilarion Pascal – Inženjeri zaslužni za gradnju riječke luke!
U drugoj polovici 19. stoljeća, Rijeka pod upravom Mađarske postala je ključna luka za izvoz ugarskih proizvoda prema Mediteranu i svijetu. Moderni projekt luke, s planovima Hilariona Pascala (idejni projekt) i Antala Hajnala (voditelj gradnje i prilagodbe), uključivao je gradnju lukobrana, obala i gatova te nasipavanje velikih površina
ZNAČAJNI HRVATI U SVIJETU POMORSTVA Vjekoslav Škarica — Čovjek koji je oblikovao pomorsko pravo i uveo pojam “brodar”
Kad se govori o pravnoj povijesti pomorstva u Hrvatskoj, ime Vjekoslav Škarica ostaje često nepoznato široj javnosti, ali duboko utisnuto u pravnu terminologiju i pomorsku pravnu kulturu. Tko je bio Vjekoslav Škarica? Vjekoslav Škarica (rođen 24. prosinca 1863. u Kaštel Starom, umro 13. siječnja 1945. u Splitu) bio je hrvatski
ZNAČAJNI HRVATI U SVIJETU POMORSTVA Nikola Primorac i njegova „Grad Ragusa“ – Hrvatski zapovjednik koji je osvojio Atlantik
Godina je bila 1870., a mali dubrovački zapovjednik Nikola Primorac (rođen u Dubrovniku 27. srpnja 1840.) stajao je na pramcu jedrilice koja je nosila ime njegovog rodnog grada – Grad Ragusa. Premda malen i skroman, brod je bio izgrađen snažno, s dvostrukim podom, balastom od 1524 kg željeza, kondenzatorom za destilaciju
ZNAČAJNI HRVATI U SVIJETU POMORSTVA Kapetan Božo Lovričević – Korčulanski pomorac, autor i pedagog
Božo Lovričević, rođen 1908. godine u Korčuli, bio je jedan od istaknutih hrvatskih pomoraca i stručnjaka pomorske struke svoje generacije. Nakon završene nautičke škole 1926. godine, ukrcao se na brod, a 1930. položio je ispit kapetana duge plovidbe. Tijekom Drugog svjetskog rata plovio je na brodovima Neti, Ivan i Franka,
ZNAČAJNI HRVATI U SVIJETU POMORSTVA Jozo Škarica – inženjer koji je oblikovao pomorsku baštinu
Josip (Jozo) Škarica iz Rijeke bio je inženjer brodogradnje i jedan od najznačajnijih projektanata školskih brodova u regiji u prvoj polovici 20. stoljeća. Njegovo ime najpoznatije je povezano s projektom školskog broda „Jadran“, ali njegova uloga u razvoju pomorske tehnologije i brodogradnje nadilazi samo jedan brod – Škarica je simbol stručnosti,
