Pozadina obračuna za državne milijune: Ivić Pašalić zaratio s političkim ocem Josipe Rimac

Žestoko je ovih dana zaiskrilo između HDZ-ova šefa Hrvatskih šuma Nediljka Dujića i bivšeg HDZ-ovca Ivića Pašalića, koji se po izlasku iz politike otisnuo u poduzetničke vode, i to, nakon građevinskog biznisa, baš u drvnoj industriji koja i jest usko vezana uz državnu tvrtku na čijem je čelu Dujić. Dujić je ondje naslijedio Krunoslava Jakupčića koji je slovio kao kadar predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.

Čudni su šumski putovi dvojice HDZ-ovih šefova ove državne tvrtke, Jakupčić je široj javnosti ostao poznat kao jedan od protagonista čuvene afere Vjetroelektrane, čija je glavna akterica Josipa Pleslić ex Rimac. Upravo se Dujić smatra političkim ocem kolegice Pleslić pa mu sigurno nije bilo lako kada je u skladu sa stranačkim statutom bio prisiljen pokrenuti proces za njezino izbacivanje iz HDZ-a.

Sve to, iz današnje perspektive gledano, za Dujića se čini kao sitnica jer se izgleda, preuzimajući ovu utjecajnu državnu tvrtku preko koje se obrću državni milijuni, našao u svojevrsnom obračunu koji nalikuje na dvoboj dviju mafijaških organizacija. Prema pisanju medija, Dujić je šibenskoj policiji 3. kolovoza prijavio anonimni poziv kojim je u petak upozoren na navodno podmetanje požara nedaleko od svoje kuće. Nepoznati glas savjetovao mu je da policija pregleda snimke nadzornih kamera kako bi se identificiralo vozilo osječkih registracija viđeno na mjestu događaja. Navodni požar, slučajno ili ne, podmetnut je nešto prije nego što su se u središtu pozornosti našle njegova kći i supruga zbog neprimjerenog ispada kojim su izrazile nezadovoljstvo brojem vatrogasaca i reakcijom policije.

Model raspodjele

Dočim su se mediji raspisali o udaru na Dujića, u fokus je dospio i predsjednik Udruge drvne i papirne industrije pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Ivić Pašalić, koji je bio i predsjednik Udruge drvnoprerađivačke industrije pri HGK-u, gdje i danas ima snažan utjecaj pa se konstatiralo i da se šef Hrvatskih šuma zamjerio moćnom kartelu iz drvoprerađivačke industrije koji predvodi upravo ovaj bivši političar, koji je veze s prijetnjama upućenim Dujiću promptno demantirao.

Upućeni u tematiku, međutim, sumnjaju da se u pozadini doista vodi svojevrsni rat čiji su protagonisti s jedne strane Pašalićeva udruga, a s druge Dujić i poduzetnik Nikola Požgaj koji je, ako je vjerovati glasinama, odnedavno blizak s čelnikom Hrvatskih šuma, što je neobično kada se zna da i nije prošlo previše vremena otkako je izgubio spor koji je na Visokom upravnom sudu vodio protiv AZTN-a i njegove odluke kojom nije kaznio Hrvatske šume zbog, po njegovim riječima, nepravilne prakse u raspodjeli drvne sirovine poduzetnicima. Slučaj je Požgajeva tvrtka Massive Panels pred AZTN-om pokrenula u lipnju 2021. godine, ali je AZTN zaključio da su Hrvatske šume na svoju ruku predložile preuzimanje obveza kako bi se otklonili mogući negativni učinci postupanja ili propuštanja postupanja na tržišno natjecanje.

AZTN je, dakle, kao dostatne mjere prihvatio ono što su predložile Hrvatske šume kako bi poboljšale tržišno natjecanje u primjeni modela raspodjele trupaca po povoljnijoj cijeni i pravilima utvrđenim Pismom razumijevanja koji su tvrtke iz ove branše pri HGK-u sklopile s Hrvatskim šumama još 2017. godine. U tužbi je Požgaj spornim isticao i to što je AZTN propustio utvrditi da između Šuma i kupaca postoje zaključeni okvirni ugovori na deset godina. Požgaj je na AZTN-u, osim zbog zloporabe vladajućeg položaja koji na tržištu imaju Hrvatske šume s njima i Udrugom drvoprerađivačke industrije pri HGK-u na čijem je čelu Pašalić, svojedobno vodio i zaseban spor zbog sklapanja zabranjenog sporazuma, ali je AZTN oba slučaja zatvorio i u oba prihvatio mjere koje su Šume predložile.

Dujić zgrožen, i Pašalić odgovorio na optužbe: ‘Šokiran sam takvim luđačkim konstrukcijama’

Kaznene prijave

Na tome je ova priča barem za javnost stala, no u pozadini su se po svemu sudeći nastavili ratovi između Pašalićeve udruge i Požgaja, u čijem se središtu našao nesretni Dujić koji se šokirao Pašalićevim tvrdnjama, demantirajući da ga je on optužio za požar. Izravan je zato svojedobno bio vlasnik tvornice namještaja Požgaj grupa, koji se zbog svojih nesuglasica s Pašalićem javno obraćao i premijeru Plenkoviću, progovarajući o drvoprerađivačkom kartelu Hrvatskih šuma, HGK-u i HDZ-u bliskih poduzetnika. Požgaj je problematizirao to što je takozvani drvoprerađivački kartel onemogućio ravnopravnu tržišnu utakmicu i ugrozio opstanak dijelu uspješnih proizvođača finalnih proizvoda.

Zgodno je spomenuti da su se Hrvatske šume u tom kontekstu spominjale zato što državni proračun godišnje oštećuju za basnoslovnih 140 milijuna eura, na što ni jedna državna institucija navodno nije reagirala. Inače je, prema dostupnim informacijama, Požgaj grupa obiteljska tvrtka koja slovi kao jedna od vodećih u hrvatskoj drvnoj industriji. Posao je od oca preuzelo pet od devet sinova, a među njima i Nikola koji je javno istupao prozivajući Pašalića. Uz prodajne salone u Buzinu i Splitu, Požgaj grupa se sastoji od sedam tvrtki, među kojima su i tvornica rezane građe, lamela, lijepljenih drvenih ploča, parketa, namještaja i drvenih kuća.

Zapošljavaju više od 400 ljudi u šest pogona diljem zemlje, a u fokus su dospjeli i zbog toga što su kaznene prijave podnosili i protiv bivše ministrice poljoprivrede Marije Vučković, kao i nekadašnjeg ministra gospodarstva Davora Filipovića. Pašalić je Nikoli Požgaju sporan utoliko što ga smatra glavnim koordinatorom infrastrukture u HGK-u. Nije nepoznanica da je bivši Tuđmanov savjetnik vlasnički povezan s drvoprerađivačkom tvrtkom Mundus Virdis, a iz Požgajevih istupa moglo se zaključiti i da je blizak s Jakupčićem, s kojim se nerijetko sastajao.

Novac u pozadini

Lobira u Hrvatskim šumama gotovo svaki političar iz HDZ-a za ponekog pa je tako primjerice ugovore na deset godina s ovom državnom tvrtkom dobio Danijel Smiljanić, vlasnik tvrtki Galeković i Majur. Riječ je o vlasniku orahovičke tvrtke Pan Parket, bliskom s bivšim ministrom poljoprivrede Tomislavom Tolušićem. I tvrtki Kircek u vlasništvu Dragutina Kirceka omogućen je rast od pet posto, a dotični je inače blizak i s premijerom Plenkovićem. Sve u svemu, ono što je posebno razljutilo Požgaja vjerojatno je analiza prema kojoj je Pašalić bio sudionik tajnih sastanaka na kojima su se po svemu sudeći do Dujićeva dolaska na čelo ove državne tvrtke određivala pravila ponašanja Hrvatskih šuma.

Što se u međuvremenu dogodilo i tko se komu priklonio, teško je sa sigurnošću reći, no zbog provlačenja po medijima u kontekstu prijetnji čelniku Hrvatskih šuma Pašalić je, kako tvrde oni koji ga dobro poznaju, uznemiren pa se možda i zbog toga Dujić odjednom počeo posipati pepelom strahujući od onoga što bi Pašalić možda mogao reći o njemu i njegovu poslovanju. Upravo zato što se u ovoj priči malo toga zna, sve opet miriše na slučaj nepravedne preraspodjele drvne mase pa se može zaključiti da je u pozadini ovog okršaja, kako to obično i biva – novac. Kada se, pak, među HDZ-ovcima spomenu Hrvatske šume, oni će reći kako ondje najveći utjecaj imaju Marko Milić, glavni tajnik stranke i Plenkovićev veliki prijatelj Krunoslav Katičić, a navodno i Josip Đakić, koji je bio prilično blizak s bivšim šefom Jakupčićem kod kojeg je lobirao za jednu tvrtku iz Novske kako bi ugovorena količina drva iz starih ugovora u novima ostala ista.

U kontekstu ove priče treba spomenuti da Hrvatske šume imaju posebnu ulogu u prodaji domaćeg drva jer je većina šuma u njihovu vlasništvu. Proizvođači koji ne uspiju sklopiti povoljan posao s ovom državnom kompanijom ostaju bez povoljnog domaćeg drva, koje je neupitne kvalitete, zbog čega su prisiljeni opskrbljivati se u inozemstvu, što je, naravno, skuplje. Cjenici Hrvatskih šuma i do 200 puta su niži od onih drugih dobavljača drvne mase kako u inozemstvu tako i u našoj zemlji. Zbog toga oni koji ne uspiju nabaviti domaće trupce automatizmom ne ostvaruju financijske planove kakve su imali kada su sa Šumama ugovorili kupnju drvne mase koja se prodaje na temelju okvirnih ugovora koji vrijede do 2027. godine, i prema njima proizvođači imaju ugovorene količine trupaca.

Oluja Ivića Pašalića: Granić i Žužul zagovarali su osnivanje srpske države u Hrvatskoj

Interesne skupine

Sporno bi u ovom slučaju kod Pašalića moglo biti to što je njegovo udruženje bez osnove mijenjalo kriterije za nabavu drvne mase, i to tako što su s Ministarstvom poljoprivrede formirali povjerenstva koja su raspoređivala drvnu masu. Osim Požgaj grupe, ranije se problematizirao i slučaj Drvne industrije Spačva koja je također imala problema s raspodjelom drvne mase još 2017. godine, otkad Jakupčić i jest bio na čelu Šuma. Svojedobno je s pozicije ministra poljoprivrede Tolušić najavljivao nova pravila koja su trebala proizvođačima osigurati i do 20 posto više drvne mase kako bi se zadržala proizvodnja u ruralnim krajevima, ali je na koncu ispalo da su se kvote određivale diskrecijskim odlukama, pri čemu su interesne skupine dobile mogućnost odlučivanja o kvotama pa su tako u pojedinim raspodjelama bolje prošli oni koji u inozemstvo preprodaju daske dobivene rezanjem trupaca od domaćih proizvođača namještaja koji se bave obradom drva. Hrvatska navodno godinama masovno izvozi jeftine domaće daske, a uvozi skupi namještaj.

Zanimljivo je kako je Pašalić nedavno zbog problema u drvnoj industriji zatražio sastanak s Plenkovićem govoreći o nezavidnom položaju s kojim se susreću poduzetnici u ovoj branši čija se dobit istopila. Jedan od zahtjeva koje je na Plenkovićevu adresu uputio Pašalić u ime onih koje predstavlja u sektoru drvne industrije odnosio se na moratorij na plaćanje kredita HBOR-u i bankama, a i u tom obraćanju spominjane su Hrvatske šume, od kojih se tražilo produljenje roka za otplatu kupljenog drva. Još su tada upućeni u ovu tematiku, ne negirajući ugroženost manjih poduzetnika u drvnoj industriji, upozoravali na sustav koji nije jednak prema svima, pozivajući se na podatke da je deset vodećih kupaca drvne mase samo lani ostvarilo ukupnu dobit od 71,8 milijuna eura. Paralelno s time, Šume su im to isto drvo prodale i zaradile samo 32 milijuna eura.

Jednostavno rečeno, sirovina se velikim igračima prodavala daleko ispod cijene, a deset vodećih kupaca drva za to je vrijeme ostvarilo trostruko veću dobit po svakom zaposlenom nego Hrvatske šume koje posjeduju stotine tisuća hektara šume. Neki poduzetnici sa Šumama su sklopili ugovore na temelju kojih ostvaruju pravo na niže cijene trupaca od onih koje bi morali platiti javnim nadmetanjem pa stoga desetak vodećih prerađivača u zemlji zarađuje zato što Hrvatske šume kojima upravlja Dujić ispod cijene prodaju svoju sirovinu, što mnogi upućeni u tematiku uspoređuju s aferom u HEP-u i plinom koji se prodavao ispod cijene. Hrvatske šume posluju s manjkom, a dobit se slijeva na račune velikih poslodavaca iz drvne industrije, u čije je ime Pašalić tražio susret s Plenkovićem.

Dublji problemi

U posljednje vrijeme teško je bilo ne primijetiti medijsku ofenzivu Požgaj grupe koja je krivnju za velike probleme u poslovanju koji počinju od 2021. godine prebacila na Hrvatske šume, u čemu ih je podržala i udruga Glas poduzetnika. No iz onoga što je svojedobno pisao portal Aktualno.hr postavlja se pitanje jesu li i medijski napisi u kojima se uglavnom agitiralo za Požgaje dio medijske kampanje. Na tom se portalu podsjećalo da je Nikola Požgaj umjesto Zdravka Požgaja postao direktor Massive Holdinga koji je suvlasnik te tvrtke zajedno s Posmrtnom pripomoći.

Nešto prije toga pisalo se da je Požgaj grupa izbrisana iz Sudskog registra nakon pripajanja tvrtki Požgaj. Potom se opet pisalo da su tvrtka Požgaj grupa i Požgaj promijenile vlasničku strukturu pa je umjesto Massive Holdinga u vlasništvu Zdravka Požgaja i Posmrtne pripomoći novi vlasnik postao Trgovački centar Požgaj – drvo u graditeljstvu, u vlasništvu Ivana Požgaja i direktora Nikole Požgaja. Paralelno s time, Massive Holding postao je vlasnik Massive flooringa, Massive housea i Masive Panelsa umjesto Požgaj grupe. Spominjao se u tekstu navedenog medija i prihvaćeni predstečajni sporazum za tvrtku Požgaj iz Velikog Bukovca koja je imala dugovanja od 129,4 milijuna kuna. Ta je tvrtka bila u vlasništvu Massive Holdinga Zdravka Požgaja te je matična tvrtka Požgaj grupe kojoj je Ministarstvo financija pristalo otpisati 30 posto dugova odnosno nešto više od 25 milijuna kuna, od čega je dug Poreznoj iznosio više od sedam milijuna kuna.

Ostatak od 18,1 milijun trebali su otplatiti u roku od pet godina s kamatom od 4,5 posto nakon počeka od godinu dana. Stoga su se i na tom portalu zapitali ima li Požgaj grupa dublje probleme ili su im za sve krive Hrvatske šume, jer osim promjena u njihovu poslovanju, spominjalo se i brisanje pojedinih subjekata poput primjerice tvrtke Massive wood i Parketi Požega. O problemima koji su počeli između 2008. i 2009. godine progovarao je pak neimenovani sugovornik iz Velikog Bukovca. “Hrvatske šume samo su izgovor jer problem traje dulje. Ne možete imati povlašteni položaj kod Hrvatskih šuma ako ne ispunjavate obveze prema državi”, tvrdio je taj sugovornik govoreći da je sve bilo u redu kada je tvrtku vodio Zdravko, no sve se promijenilo kada je na njezino čelo došao Nikola.

Uvjetno osuđen

“Bila je to obiteljska firma, značajna za ovaj kraj. Sada se kupuju automobili, vlasnik se preselio, a novca za plaće nema na vrijeme. Nekada su se strojevi održavali redovito, sada se krpaju. Veliki je povrat robe zbog grešaka jer se ne može održati potrebna kvaliteta s takvim strojevima. Nekada su se ljudi zapošljavali u Požgaju iako plaće nisu bile velike, ali su radili ovdje doma. Posljednjih godina jedan dio radnika već je nezadovoljan otišao.

Prebacivanjem iz firme u firmu, potpisom na rješenja radnici su gubili stečena prava kao što su otpremnine i jubilarne nagrade”, tvrdio je ovaj navodni zaposlenik u lipnju ne tako davne 2021. godine. Problemi, ako je vjerovati ovim tvrdnjama, postoje već dugo i lako je moguće da su dočekali Dujića koji je, doduše, s Hrvatskim šumama imao doticaja i prije nego što je njima ovladao. Djelovao je naime kao savjetnik u toj tvrtki, a osim toga, iza njega je politička karijera. Riječ je o bivšem šefu šibensko-kninskog HDZ-a, nekadašnjem dogradonačelniku i gradonačelniku Skradina, koji navodno nije u idiličnim odnosima s Plenkovićem jer ga ovaj smatra odgovornim za HDZ-ov debakl na posljednjim lokalnim izborima u šibenskoj organizaciji. Ondje je uzde nakon Dujića preuzeo Plenkovićev čovjek od povjerenja, šibenski gradonačelnik Burić, koji s kolegom Dujićem nikada nije pronašao zajednički jezik, ali ga je stranka ipak zbrinula jer se to tako radi u njihovoj hijerarhiji.

Uostalom, Dujić je 2016. i uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora zbog zloporabe položaja i ovlasti. Sporno je bilo to što je u isto vrijeme bio na čelu NO-a Cesta Šibenik i član Skupštine javnog poduzeća Vodovod i odvodnja, pri čemu je, prema optužnici, pribavio 147 tisuća kuna na ime nezakonito isplaćenih naknada. Na koncu je osuđen zbog naknade koju je dobio kao član Cesta Šibenik, dok je za Vodovod oslobođen krivnje. Krivnja se nikada za njim nije povukla zbog spekulacija da je bio sudionik predizbornog skupa bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na kojem se spominjalo pogodovanje gazdi vjetroelektrane Krš-Pađene, zbog čega njegova miljenica Pleslić Rimac i jest na USKOK-ovoj optužnici.