Kada se govori o kvaliteti Tiaga Dantasa, više nema prostora za površne ocjene. Brojke su ove sezone impresivne, ali ono što je možda još važnije – igre ih prate, a u nekim segmentima i nadilaze.
U dvoboju protiv Varaždina, izuzetno bitnom ogledu kojim se Rijeka vratila na treću poziciju (tamo gdje prema svemu, objektivno i minimalno pripada, op,a.) bio je najbolji pojedinac aktualnog prvaka. Sedam ključnih dodavanja – onih koja izravno vode do udarca suigrača – podatak je koji sam po sebi govori o razini njegove dominacije u kreaciji. Uz to je dodao jedan pogodak, i to kakav. Volej izvanserijske tehnike, potez igrača koji ne razmišlja sekundu predugo, nego reagira instinktivno i precizno. Dva udarca u okvir, šest uspješnih centaršuteva iz sedam pokušaja, 85 % točnih dodavanja, jedna otklonjena opasnost. Statistički – gotovo savršeno izbalansirana partitura.
Ali možda je najznakovitiji trenutak došao sredinom prvog dijela. Izgubljena lopta suigrača, a onda sprint od četrdesetak metara prema vlastitim vratima. Ne teatralno, ne radi dojma, nego instinktivno. To je Dantas danas. Igrač koji je nekad bio percipiran kao čista “šestica” s naglaskom na distribuciju, danas je kompletniji veznjak, s izraženom odgovornošću u obrani. Njegova defenzivna tranzicija postala je ozbiljan segment igre. Nije destruktivac, nije “terijer” koji melje duele – sva tri protiv Varaždina je izgubio – ali s obzirom na konstituciju i stil igre koji pršti od kreacije, a ne od duela i grubosti, teško je to od njega i očekivati. Njegova snaga nije u razaranju, nego u konstrukciji.
A konstrukcija mu je ove sezone fenomenalna. Šest pogodaka i šest asistencija – uvjerljivo najbolja seniorska sezona u karijeri. I to s još mnogo utakmica do kraja. Već sada je daleko premašio učinak iz Osijeka prošle sezone (1 pogodak i 2 asistencije), kada je igrao u sustavu koji mu nije uvijek davao slobodu da bude ono što jest – razigravač koji ulazi u završnicu.
Ako tražimo usporedbu, najbliža je sezona 2022./23. u dresu grčkog velikana PAOK-a, kada je upisao pet pogodaka i dvije asistencije. Tada je nagovijestio napadački potencijal, ali u Rijeci ga je konkretizirao. Ovdje ne živi od bljeskova, nego od kontinuiteta. Postao je igrač ritma, igrač koji diktira tempo, ali i igrač koji ulazi u završnicu s konkretnim učinkom.
Zašto je onda u Rijeci, a ne u Portugalu? Odgovor leži u kontekstu. U Portugalu je ponikao u sustavu Benfice, klubu koji proizvodi veznjake na traci i gdje je konkurencija brutalna, a strpljenje često ograničeno. Dantas je tehnički školovan, taktički obrazovan, s osjećajem za prostor i tajming koji se ne uči lako. No nije fizički dominantan profil kakav često preferira vrh portugalske lige. U takvom okruženju lako se dogodi da igrač s njegovim karakteristikama ode putem posudbi, tražeći kontinuitet i sustav koji će mu vjerovati.
Rijeka mu je dala upravo to – kontinuitet, povjerenje i ulogu. Ovdje nije epizodist, nego protagonist. Ima slobodu spuštati se po loptu, otvarati igru, ali i napadati “drugi val”. Njegovo kretanje između linija postalo je ozbiljno oružje. Često se ne zadržava statično na jednoj poziciji, već “pluta” između linija, stvarajući višak u međuprostoru. To protivnicima stvara dilemu – tko ga preuzima? Stoper, zadnji vezni ili bek koji izlazi visoko? U tom trenutku Rijeka dobiva sekundu prostora, a Dantas je igrač koji tu sekundu pretvara u priliku.
Njegov napredak vidi se i u donošenju odluka. Nekada je znao komplicirati, tražiti idealno rješenje umjesto dobrog rješenja. Danas igra jednostavnije kada treba, a riskira kada osjeti pukotinu. To je znak zrelosti. Šest golova nisu slučajnost – ulazi u završnicu s uvjerenjem, a udarac mu je raznovrstan: volej, udarac s ruba kaznenog prostora, preciznost iz drugog plana. Šest asistencija također nisu plod prekida i slučajnih odbijanaca, nego pregleda igre i pravovremenog dodavanja.
Važno je naglasiti i psihološki aspekt. Dantas više ne izgleda kao igrač koji traži sebe. Izgleda kao igrač koji zna što jest, a koji je u baš u Rijeci od mladića postao čovjek, otac i pronašao svoj identitet. Preuzima odgovornost u teškim fazama utakmice, traži loptu kada momčad stane, nudi se kada pritisak raste. Protiv Varaždina, u trenucima kada je utakmica, doduše u vrlo kratkom periodu, bila u taktičkom grču, upravo je on bio taj koji je ubrzavao igru, mijenjao stranu, tražio dubinu.
Naravno, postoje segmenti za napredak. Duel igra ostaje izazov, pogotovo protiv snažnijih i agresivnijih veznih linija. No pitanje je treba li ga uopće gurati u profil igrača koji razbija? Možda je puno važnije okružiti ga igračima koji će mu čuvati leđa, dok on radi ono što najbolje zna – stvarati.
Ako ovakav trend nastavi, njegova tržišna vrijednost neminovno će rasti. Veznjak s dvocifrenim učinkom u golovima i asistencijama, s europskim iskustvom i još uvijek u godinama razvoja, zanimljiv je profil za ozbiljnije lige. No, jednako tako, Rijeka u njemu ima kapital – igračku i tržišnu vrijednost.
Dantas danas nije samo igrač s dobrim brojkama. On je igrač čije brojke potvrđuju ono što se vidi golim okom. Evoluirao je iz tehnički potkovanog talenta u kompletnog veznjaka koji razumije ritam, prostor i odgovornost. Protiv Varaždina gledali smo možda i njegovu najzreliju partiju u riječkom dresu – kombinaciju talenta, rada i karaktera.
A to je razina s koje se više ne vraćaš unatrag, nego samo ideš dalje.
