Dogodilo se početkom ožujka 2023. godine da su revolveraški obračun Hajduka i Lokomotive (3-4) obilježila dvojica mladih “pistolerosa”. Prvi od njih dvojice to je učinio nespretno rukujući obaračem; u panici je dvaput ucmekao vlastitog vratara i izbušio suigrače, omogućivši “lokosima” da iz rezultatskog minusa u posljednjih desetak minuta stignu do pobjede. Drugi je na travnjaku Poljuda djelovao bitno školovanije i suptilnije, praktično kao gotov nogometni proizvod.
Brzo premotavanje tri godine u budućnost i onaj prvi uspaničeni tinejdžer čije su pogreške kumovale porazu bijelih, Luka Vušković se zove, iza sebe ima iskustvo poljske Ekstraklase, belgijske Pro lige i Bundeslige. Premda se tek sprema proslaviti 19. rođendan, u navedenoj je konkurenciji odigrao više od 70 utakmica, postigavši čak 14 golova. Kada su ga na ulazu u Novu godinu proglasili najboljim igračem bundesligaške polusezone, Vuškovićeva cijena je u transfermarktovim tablicama odletjela u nebo. Zapravo je vrlo optimistična procjena prema kojoj ga je danas od Tottenhama moguće otkupiti već za 40 milijuna eura. Odigra li iole zapaženiju ulogu na Svjetskom prvenstvu 2026., a objektivno je teško zamisliti drukčiji scenarij, “spursi” će licitaciju otvoriti s dvostruko većim iznosom.
Za onim drugim tinejdžerom lakog koraka i izbrušene tehnike, koji se tog dana upisao u strijelce i asistente, odmah su poludjeli i Dinamo i Hajduk. Plavi su bili konkretniji, tako da je već sljedećeg ljeta Luka Stojković preselio u Maksimir, ali tamo nije stigao pošteno mahnuti navijačima, a već je pokidao križne ligamente koljena i tako izgubio sezonu. U međuvremenu je njegov klub izgarao u unutarnjim borbama, izgubio je čelništvo i mnoge trenere, a 22-godišnjak se teško snalazio u takvim nestabilnim uvjetima. Pokvario mu se kompas, ostao je na rezervi sa samopouzdanjem i na koncu dočekao da mu zakvače etiketu divljeg igrača. U siječnju su mu Marino Pušić i Al Jazira ponudili elegantnu odstupnicu iz tog malog osobnog košmara; mogao se, selidbom u Ujedinjene Arapske Emirate, rekreirati na suncu uz milijunski honorar, ali Stojković je izabrao ostanak u Dinamu i borbu za dres. Jedan od prioriteta Marija Kovačevića do kraja sezone bit će podizanje vrijednosti nogometaša kojem su ne tako davno predviđali dres nacionalne momčadi.
“Obožavam Stojkovića”, priznao je Velimir Zajec ovih dana u razgovoru za Večernji list, da bi odmah u sljedećoj rečenici poklopio igrača, “ali mora prestati mahati rukama i pojesti još puno žganaca…” Je li ova mjera old school pedagogije ono što će Stojkovića dovesti do zvijezda, reprezentacije i unosnog transfera na tragu Martina Baturine i Petra Sučića? Ne bih se baš kladio na tu kartu. Žganci i čišćenje kopački starijim suigračima su precijenjeni; Z-generacija na ovom polju bi vas lako mogla ismijati, ali uvedite ih u tajne taktičkog drila i pokažite im kako se bruse automatizmi u igri koji igrača iz stagnacije vraćaju u život — eh, tu biste ih već mogli zainteresirati za temu.
Prije nego što zavirimo u neka otvorena taktička pitanja, još rečenica-dvije o Stojkoviću kao divljem igraču. Divlji, neprilagođen ili lud igrač on je, naravno, samo u nogometnom žargonu, ali zabavno je što je u tom ludilu ove sezone bilo sistema. Stojković je od početka SHNL sezone postigao dva pogotka — dva fotokopirana udarca na ulazu u peterac, oba Osijeku na Opus Areni. Ako su ti golovi predstavljali vrhunac priče, kroz dvije utakmice s Goricom igrač se zakucao u tlo. Vlasnik plavog dresa s brojem sedam u 7. je kolu izletio s terena u 62. minuti. Premda nije igrao loše — asistirao je Kulenoviću za gol — isključenjem je ostavio momčad na cjedilu i Gorica je do kraja meča “osvojila” Maksimir (2-1).
U uzvratnom dvoboju u Velikoj Gorici nogometaš je pomaknuo granice opskurnog kada je za samo petnaestak minuta na terenu (ušao u 60. minuti) neopreznim startovima stigao zaraditi dva žuta kartona. Kako Dinamov kalendar nakon Gorice “servira” Hajduk, veznjak je bio primoran preskočiti oba velika derbija. I zato, namjerava li Hajdukovu obranu kroz tri tjedna testirati novim oružjem, trener Kovačević neće pogriješiti ako Stojkovića, za svaki slučaj, izostavi iz protokola sljedećeg dvoboja s Goricom (1. ožujka)…
Stojković je, inače, u sezonu zakoračio kao igrač s klupe, dvaput ulazeći na teren kao džoker u drugom poluvremenu umjesto Gonzala Villara, što očito nije pomoglo njegovu razvoju i građenju uloge u momčadi. Onda je u sljedeće četiri utakmice ipak postao starter, no samo kako bi se protiv Gorice zabio u zid i vratio na začelje vrste. Protiv Fenerbahçea je dobio završnih petnaestak minuta umjesto Dejana Ljubičića, protiv Lokomotive je dobio desetak minuta više zamijenivši Arbëra Hoxhu, da bi u sljedećem kolu u zagrebačkoj pobjedi protiv Osijeka mijenjao Monsefa Bakrara. Iz priloženog je lako uočiti Stojkovićev problem: postao je univerzalni vojnik koji po potrebi utrčava umjesto ofenzivnog veznog igrača, ali može zatvoriti i pozicije na oba krila. Trenerova logika dala bi se sažeti u devizu “dečko zna lopte”, pa će se već nekako snaći.
Stojković se, međutim, najbolje snalazio na mjestu desnog veznog igrača. U priču o njegovoj prilično bizarnoj sezoni zgodno se uklapa podatak da je bio uvjerljivo najbolji pojedinac u pulskom porazu protiv Istre 1961. Skupio je 105 dodira s loptom uz visoki postotak točnih dodavanja (52/59) i čak osam udaraca na gol te je na Soccerwayu ocjenom 8,3 zasjenio dvostrukog strijelca Lawala.
U tom je meču funkcionirao kao “mezzala”, onaj vezni igrač koji u sustavu 4-3-3 pokriva veliku plohu na jednoj strani igrališta, uz priličnu napadačku slobodu. Nešto slično u Hajduku već dugo igra Rokas Pukštas — još jedan sudionik meča iz uvodnog odlomka ovog teksta — ali uz opipljiviji golgeterski učinak. Za razliku od godinu mlađeg hajdukovca, čiji su forte energija i sprinterski ulazak u džepove slobodnog prostora, Stojković posjeduje širi repertoar poteza u završnoj trećini terena i u svojim blistavijim trenucima zaziva usporedbe s igračima Bellinghamova kalibra. Njih dvojica zasad u istu rečenicu mogu stati samo godinom rođenja, ali dinamovac se, za utjehu, barem vratio na mapu, ponovno osvojio mjesto u početnom sastavu (starter četiri utakmice zaredom) i traži nove izazove. Genk u četvrtak prilika je za sljedeći iskorak…
