Dok Rusija nastavlja svoj puni rat protiv Ukrajine, istraživanje Kyiv Independenta otkriva da europske kompanije i dalje omogućuju uvoz ključnih industrijskih kemikalija koje mogu biti korištene za proizvodnju streljiva i pogonskih tvari. Među njima je glicerin, sirova kemikalija koja se može pretvoriti u nitroglicerin, glavni sastojak u eksplozivima, a koja ostaje uglavnom neograničena pod sankcijama Europske unije.
Istraga pokazuje da ruske privatne tvrtke koriste složene europske logističke mreže, uključujući posrednike, podružnice i logističke kompanije, kako bi uvozile motorna ulja, maziva i velike količine glicerina u Rusiju. Taj tok roba od početka punog rata 2022. godine čak je i porastao, otkrivajući značajnu prazninu u sankcijama.
U središtu mreže je ruski petrokemijski div s bliskim vezama s vojskom, koji neometano posluje u Latviji i Njemačkoj, iskorištavajući rupe u sankcijama kako bi osigurao dotok sirovina ključnih za ruske vojne napore.
Trag koji vodi do Delfin Grupe
Centralnu ulogu u ovom lancu ima Delfin Group, osnovan 1992. godine u Moskvi, a pod kontrolom obitelji Petrovsky, Tomasa i sina Yanisa. Delfin je dugo prisutan na ruskom tržištu motornih ulja, ali se tijekom posljednjih godina proširio i u Europu i SAD.
Prema podacima, Delfin koristi mrežu europskih tvrtki za uvoz glicerina. Iako EU sankcionirao rafinirani i destilirani glicerin od 25. lipnja 2024., prirodni glicerin i dalje slobodno teče u Rusiju, gdje se može dalje prerađivati u nitroglicerin i druge eksplozive. Delfin Distribution i povezane kompanije bilježe dramatičan porast uvoza glicerina: između 2021. i 2023. godine, uvoz glicerina povećan je za 245%.
Iako formalno odvojena, tvrtka Glycerine.ru funkcionira kao dio Delfinove mreže. Poslovni dokumenti potvrđuju da Glycerine.ru distribuira sav glicerin proizveden od Glycerine Solution, a web stranice obje tvrtke pokazuju logotipe Delfin Group.
Arhivirana verzija Glycerine.ru web stranice otvoreno navodi vojnu primjenu glicerina: “Glicerin se koristi za proizvodnju nitroglicerina, koji služi za dinamite, bezdimna i druge eksplozive za vojnu i civilnu upotrebu.” Raniji državni ugovori pokazuju da je Glycerine.ru isporučivao glicerin Kazanskom tvornicom baruta, koja proizvodi oko 70% ruskog streljiva.
Logistički posrednici u Europi
ključnu ulogu u opskrbi igraju Vega Stividors, iz Rige, i B.L.W. Handel, iz Njemačke. Vega Stividors, smještena u Rigi, organizira transport i skladištenje te je među najvećim europskim partnerima Delfin Grupe.
Njemački B.L.W. Handel služi kao distribucijski kanal za glycerin i maziva prema Rusiji. Tvrtka je ranije bila registrirana na adresi sankcioniranog bivšeg GRU časnika Olega Eremenka u Berlinu, dok je sada pod direktoricom Jeļenom Rjabaja, koja je i ključna osoba u Delfinovim latvijskim entitetima.
Podaci pokazuju da je između 2023. i 2024. B.L.W. Handel izvezla oko 1.500 tona tehničkog glicerina vrijednog 50 milijuna rubalja, dok je Vega Stividors u isto vrijeme posredovala u transportu 728 tona.
Djelovanje Delfina sugerira potencijalnu suradnju s ruskim državnim i vojno-obavještajnim strukturama. Delfin Aqua LLC, u vlasništvu Yanisa Petrovskog, osnovana je pod NGO “Information Service of Special Services”, čiji su osnivači bivši KGB i FSB časnici.
Izvještaji pokazuju da su čelni ljudi Delfina sudjelovali u dostavi opreme poput dronova, sustava za elektroničko ratovanje i prijenosnih elektro-stanica u zonu “specijalne vojne operacije”. Tomas Petrovsky i drugi direktori prikazani su u suradnji s CSKA Aid Foundation, humanitarnom organizacijom povezanu s ruskom vojskom.
Praznine u sankcijama i preporuke stručnjaka
Unatoč brojnim sankcijama EU-a, ruski vojno-industrijski kompleks i dalje funkcionira gotovo neometano. Sankcije ciljaju velike privatne i državne obrambene tvrtke, ali ostavljaju praznine u kontroli sirovina s dvostrukom namjenom, poput glicerina.
Stručnjakinja Mariya Chukhnova naglašava: “Sljedeća faza sankcija mora udariti na sirovine koje podržavaju rusku ratnu ekonomiju, od mangana i celuloze do titana i kemijskih prekursora kritičnih za eksplozive i zrakoplovnu industriju.”
Roman Steblivskyi, direktor Policy and Advocacy u Economic Security Council of Ukraine, dodaje kako pristup sankcija EU-a sustavno ostavlja slijepe točke. “Trenutna ovisnost o ‘ciljanim’ sankcijama znači da ograničenja vrijede samo za određene proizvode i kompanije, što nužno isključuje tvrtke i robe s dvostrukom namjenom koje nisu eksplicitno navedene.”
Kristofer Harrison iz Dekleptocracyja ističe da bi sankcije protiv samo jedne ključne kineske tvrtke mogle ozbiljno naštetiti ruskim ratnim naporima:”Moderna mehanizacija ne može funkcionirati bez maziva. Rusija ne može imati mehaniziranu vojsku bez njih. Nema tenkova. Nema kamiona. Nema topništva. Njihov je uobičajeni odgovor na sankcije uvoz iz Kine”, objašnjava Harrison. “Ove sam informacije osobno prenio najvišem vodstvu posljednje dvije američke administracije, Kongresu, kao i svakoj agenciji u Ujedinjenom Kraljevstvu i EU. Ništa se nije dogodilo.”
U slučaju Delfin Grupe, nijedan od njezinih subjekata u Rusiji, Latviji i Njemačkoj nije se suočio sa sankcijama EU-a, iako je Ukrajina sankcionirala velik broj njih 2023. godine. Bez strože kontrole izvoza kemikalija, rupe u sustavu vjerojatno će i dalje omogućavati opskrbu koja održava ruski ratni stroj.
