Sjedinjene Države i Ruska Federacija ne odustaju od borbe za dominaciju u zraku. U tom se smislu razvijaju sve suvremeniji i ubojitiji zrakoplovi, a paralelno se radi i na protuzračnoj obrani od istih o čemu najbolje svjedoči i slijedeći tekst američkog specijaliziranog medija Nacional Security Journal.
U njemu, autor, Kris Osborn, predsjednik Warrior Mavena – Centra za modernizaciju vojske i osoba koja je prethodno služila u Pentagonu kao visokokvalificirani stručnjak u Uredu pomoćnika tajnika vojske za nabavu, logistiku i tehnologiju – govori o ruskom najmodernijem sustavi PZO S-500. O njegovim navodnim mogućnostima za obaranje američkih stealth zrakoplova i mogućim komplikacijama za NATO, o eventualnom izvozu istog sustava u Kinu i Indiju i o štošta drugom.
Ali krenimo redom.
Ruski S-500 – može li stvarno pratiti nevidljive zrakoplove poput F-35?
Rusija inzistira na tome da je njezin napredni raketni sustav zemlja-zrak S-400, a sada i novi S-500 – nadograđen za praćenje i uništavanje nevidljivih zrakoplova.
Tvrdnja je jednako ambiciozna koliko i neprovjerena. Čini se kako ruski protuzračni sustavi S-500 predstavljaju prijetnju američkim i savezničkim borbenim zrakoplovima. Sustavi integriraju naprednu digitalnu višečvornu mrežu i koriste precizan radar dugog dometa. Ovi atributi omogućuju sustavu detekciju zrakoplova na većim udaljenostima na širem rasponu frekvencija.
Međutim, otkrivanje prisutnosti stealth mlažnjaka pomoću nadzornog radara niže frekvencije razlikuje se od uspostavljanja cilja na pokretnom stealth mlažnjaku pomoću radara za napad.
Napredni S-500 možda mogu otkriti da se nešto nalazi tamo, ali manje je vjerojatno da će moći pratiti i napadati nevidljivi mlažnjak.
S-500 protiv američkog Stealtha 5. generacije (F-22, F-35, pa čak i bombardera B-21)
Ako su dostupne specifikacije S-500 točne, sustav predstavlja prijetnju Zapadu.
RIA Novosti tvrde da S-500 ima operativni domet od približno 590 kilometara te da može otkriti i suzbiti do 10 nadzvučnih balističkih raketnih bojevih glava koje lete brzinom od 7,9 kilometara u sekundi. Najhitnije pitanje odnosi se na mrežni domet S-500 – brzinu i točnost digitalne obrade.
Radarski čvorovi moraju biti u mogućnosti brzo dijeliti detalje o kretanju cilja na različitim udaljenostima. Samo integrirani sustav mogao bi uspostaviti kontinuirani trag mlažnjaka koji leti velikim brzinama od vidnog polja jednog radara do vidnog polja drugog.
Ako S-500 uistinu ima domet od 590 kilometara, mogao bi nadzirati zračni prostor u istočnoj Europi, što bi zakompliciralo napore NATO-a da održi zračnu nadmoć u bilo kakvom sukobu s Rusijom. U slučaju potencijalnog rata, to bi moglo nadoknaditi veliki deficit Rusije u zračnoj nadmoći u odnosu na NATO.
NATO upravlja stotinama F-35 zrakoplova pozicioniranih tako da lako stječu i održavaju zračnu nadmoć nad malim brojem ruskih nevidljivih borbenih zrakoplova pete generacije Su-57.
Ako bi S-500 mogao neutralizirati ili barem znatno smanjiti prednost SAD-a i NATO-a u zraku, to bi moglo promijeniti ravnotežu tijekom sukoba između Rusije i NATO-a.
Rusija i Iran će održati pomorske vojne vježbe blizu američkog nosača
S-500 za Kinu i Indiju?
Sputnik je izvijestio da Rusija namjerava prodati S-500 Kini i Indiji, što bi moglo utjecati na ravnotežu snaga SAD-a i njihovih saveznika u Pacifiku.
Prodaja S-500 mogla bi Kini pružiti vrijedne tehnološke uvide. Čak i ako Rusija zadrži najosjetljivije značajke sustava, kineski inženjeri mogli bi proučiti njegov radar, senzore i koncepte integracije kako bi poboljšali domaće sustave.
S vremenom bi to moglo narušiti tehnološku prednost koju su Sjedinjene Države nastojale održati u prikrivenosti, elektroničkom ratovanju i raketnoj obrani, posebno ako su kineski sustavi posebno dizajnirani za suprotstavljanje američkim platformama.
Prodajom S-500 Kini, Moskva bi također produbila svoju vojnu suradnju s Pekingom i signalizirala koordiniraniji izazov američkom globalnom utjecaju.
Čvršći obrambeni odnosi između Rusije i Kine mogli bi zakomplicirati američko strateško planiranje prisiljavajući Pentagon da razmotri istovremene ili povezane krize u Europi i Aziji.
To bi opteretilo američke resurse i obveze prema savezu, posebno ako bi protivnici Sjedinjene Države doživljavali kao preopterećene.
Konačno, širenje naprednih sustava protuzračne obrane povećava rizik od pogrešnih procjena. Kako se američki zrakoplovi i brodovi približavaju područjima koja brani Kina, raste vjerojatnost incidenta ili eskalacije.
