Arheološka istraživanja kaštelanskog povijesnog bisera otkrila iznenađenje: “Ovo dodatno rasvjetljava svakodnevni život nekadašnjih stanovnika…”

Tijekom arheoloških istraživanja provedenih u sklopu obnove Kaštela Rušinac, jednog od povijesnih bisera Kaštela, dokumentirani su vrijedni ostaci nekadašnjeg tijeska (preše) za preradu maslina i grožđa.

Otkriveno je kameno postolje tijeska – torkul, smješteno u jugozapadnom dijelu kompleksa, neposredno uz južni obrambeni zid. Nalazi zidanih temelja in situ opovrgnuli su raniju pretpostavku da je riječ o sekundarno postavljenom elementu.

Privilegij koji je donosila Mletačka Republika

Baš kao i ostali kašteli duž obale, i Rušinac je u svom sklopu imao vlastiti uređaj za preradu uroda. Povijesni izvori navode da je mletačka vlast osnivačima kaštela dodjeljivala privilegij posjedovanja tijeska kao oblik naknade za troškove izgradnje obrambenih utvrda.

Prema zapisima V. Omašića, stanovnici Kaštela u 17. stoljeću nisu bili zadovoljni tadašnjim sustavom. Naime, masline su morali prerađivati na gospodarevu tijesku, pritom mu dajući petnaestinu dobivenog ulja.

U to vrijeme ulje se moglo prodavati isključivo u Trogiru, dok je razmjena sa stanovništvom Zagore bila ograničena. Ulje se ondje, naime, prvenstveno koristilo za rasvjetu.

Tehničke značajke torkula

Dokumentirano kameno postolje karakterizira kružni recipijent s izljevnim kanalom, tipičan za mehanizme na vijak. Bočni utori u podnici jasno definiraju dimenzije nekadašnje drvene konstrukcije.

Izvorna konstrukcija sadržavala je drvena vretena (vijke) smještena u utore, čija je funkcija bila vertikalna manipulacija potisnom gredom.

Stratigrafski podaci, osobito keramički materijal pronađen u utorima, upućuju na zaključak da je postrojenje sigurno bilo izvan funkcije od kraja 19. ili početka 20. stoljeća.

Zanimljivo je kako austrijski katastar iz 1831. godine prostor u kojem se nalazio tijesak definira kao štalu, što otvara mogućnost da preša ni tada više nije bila u aktivnoj uporabi.

Tragovi mlina vode prema portu

Unatoč očekivanjima istraživača, postolje mlina za masline nije locirano. Prema dostupnim saznanjima, gornji kamen mlina navodno je iskorišten kao korpomorto (mrtvi vez) za brod u lukšićkom portu, gdje bi se, prema predaji, i danas trebao nalaziti.

Otkriveni torkul tako predstavlja vrijedan arheološki i kulturni nalaz koji dodatno rasvjetljava svakodnevni život i gospodarske aktivnosti nekadašnjih stanovnika Kaštela, potvrđujući koliko su masline i vino bili neraskidiv dio dalmatinske povijesti.