Europski tjedan za talijanske klubove pokazao se kao čista depresija. U prvim utakmicama play-offa Lige prvaka, koji je pravi barometar odnosa klubova Serie A prema Europi, doživljena su tri uvjerljiva poraza. Najteže je stradao uvijek ambiciozni Juventus, koji traži nove putove svekolikih iskoraka kako bi umirio vrlo nezadovoljne navijače. No, u Istanbulu, gdje ih je dočekao tradicionalno “nabrijani” ambijent i vrlo motivirani Galatasaray, momčad Luciana Spallettija doživjela je težak poraz.
Rezultat od 2:5 bitno ograničava Torineze za uzvrat, jer nakon ukidanja vrijednosti gola u gostima sada im trebaju tri razlike za poravnanje prednosti Turaka, a tek onda ambicija da ih se eliminira s četvrtim pogotkom prednosti. Atalanta Marija Pašalića izgubila je kod Borussije Dortmund i, sukladno viđenom, momčad Nike Kovača djeluje kudikamo bliže prolasku. Zato su oči talijanske nogometne javnosti bile fokusirane na “atipično” gostovanje kod Boda/Glimta, gdje je Inter branio čast Serie A i optimističke teze da će Apenini ipak imati uspješnije rezultate u odnosu na prošlu godinu.
No, dogodilo se baš obrnuto i Milanezi su poraženi, i to 1:3, uz uvjerljiviji dojam da je Bodo bio bliže pogotku za 4:1 nego što je Inter djelovao sposoban smanjiti na 2:3. Kako su, pomalo cinično, analitičari zaključili, posao i za Inter, kao i za Atalantu i Juventus, u uzvratu djeluje kao uspon na Mount Everest. Naime, tri predstavnika u Ligi prvaka trebala bi postići zajedno 10 pogodaka, a da ne prime niti jedan, kako bi prošli dalje. Juventusu trebaju četiri, Atalanta i Inter po tri…
Večer je za navijače Intera imala polovična raspoloženja. Od loših epiloga u vrlo hladnom norveškom sjeveru do toplijih vijesti s Meazze. Tamo je Milan dočekao Como u zaostaloj utakmici (odgođenoj zbog otvaranja ZOI-ja na Meazzi), ali je pokazao kronične (napadačke) slabosti da bi ostvario pobjedu. Tako su Rossoneri propustili šansu da se Interu približe na minus pet, pa, u svjetlu skorašnjeg međusobnog susreta (8. ožujka), eventualnom pobjedom dodatno napreduju u borbi za scudetto…
Inter je tako na plus sedam i objektivno je teško da ih Milan, kao jedini kakav-takav konkurent za naslov (Napoli zaostaje 11, Roma 14, a Juventus čak 15 bodova), stigne u preostalih 13 kola.
U tom kontekstu pomalo su ironično, a pomalo i logički, analitičari, uz eho i iz klupskog vodstva te navijača, postavili pitanje Christianu Chivuu zašto je izborom momčadi osnažio dojam da mu je prioritet bila prvenstvena subotnja utakmica protiv Leccea. Osim što prolaz u Ligi prvaka donosi u ovoj fazi 11 milijuna prihoda, nije ni natjecateljski logično da trener Intera odmara igrače koji su u najboljoj formi, kao, primjerice, Dimarca i Zielinskog.
Naravno, trener nema takav stav, nego se “brani” tipičnom tezom kako su svi igrači dio prve postave i da ih bira temeljem onoga što smatra najboljim u danom trenutku, odnosno kroz trening.
Kako god bilo, Bodo/Glimt potvrdio je sve dobro što je o njima rečeno (i) u ovoj sezoni. Norveška je momčad čvrsta, kompaktna, vrlo jasnih taktičkih postavki i, što je osobito važno, puna je samopouzdanja. Ona igra od prve do posljednje minute punim gasom, visokim intenzitetom te svoje individualne kvalitativne manjkavosti u odnosu na jače suparnike kompenzira upravo kompaktnošću i visokim ritmom.
Talijanski kroničari, koji su pratili Inter na licu mjesta, dodat će kako je za Bodo/Glimt ipak velika prednost što igraju na umjetnom travnjaku, i ne bez zajedljivosti su dometnuli da je razina te umjetne trave među lošijima.Interovi su se igrači teže snalazili u kontroli lopte, procjeni gdje će odskočiti ili kojim intenzitetom dodavati. Bilo je i pomalo komičnih situacija kada su se ne samo klizali, nego i teško ostajali na nogama kada su trebali naglo mijenjati pravac kretanja. Još je jedna negativna konotacija tog gostovanja za Chivua. Naime, kapetan i najbolji igrač Lautaro se ozlijedio. Posrijedi je list i u Interu su uvjereni da je to posljedica upravo tog travnjaka, kojeg je nedavno Jose Mourinho nazvao “čistom plastikom, a ne nogometnim terenom”.
Potkoljenični mišić jedan je od najrizičnijih za igrače u punoj sezoni. Osim što iziskuje mirovanje (ovisno o tome kolika je ruptura), ako se ne zaliječi dobro i požuri na teren, ponovna ruptura (i dulje odsustvo) realne su opcije. Pregledi u Milanu pokazat će je li u pitanju samo grč ili manje istegnuće, odnosno koliki će biti eventualni stop za kapetana. Koliko znači momčadi, pokazalo se i u Norveškoj, jer je nakon njegova izlaska, oko 60. minute, uslijedilo nekoliko minuta nereda u kojima je domaćin postigao dva pogotka (61., 64.) i stekao važnu prednost za uzvrat. Ne bude li Lautara, a moguće i Zielinskog, koji je također šepao po odlasku s terena, Inter će definitivno imati velikih problema da prebrodi Bodo/Glimt. Ta momčad možda nije tehnički uvjerljiva, pogotovo ne na “prirodnom” terenu, ali ima fantastičnu kontru. Igraju tako na svom stadionu, igrat će tako i (pogotovo) u gostima…
Naš Petar Sučić odradio je cijelu utakmicu i bio je korektnog učinka. Imao je i odličnih pasova (pogotovo jednu okomicu za Lautara, koju ovaj nije iskoristio), ali i određenih manjkavosti u defenzivnoj igri. Ono što je važno, Sučić napreduje i stječe ogromna iskustva. Chivu mu daje sve više prostora, u posljednje tri utakmice LP-a praktično je odigrao sve minute, a u prvenstvu je u posljednja četiri kola starter. Očito je faza prilagodbe Interu i Serie A odrađena na dobar način i od Sučića se tek očekuju veliki iskoraci temeljem talenta koji ga krasi…
