Neka pada, pod kišom smo najglasniji. Poruka je maksimirskog kluba s društvenih mreža u predvečerje europske bitke protiv Genka, kojom su “modri” nastojali mobilizirati svoj navijački puk, uz dodatnu poruku: “Dinamovci smo, nismo od šećera!”. Iako je čitav dan mirovalo, modro se nebo iznad Zagreba odlučilo otvoriti pola sata prije prvog sudačkog zvižduka na utakmici, pa su kabanice bile neizostavan dodatak u rukama navijača na zapadnoj tribini, dok su padaline za najžešće navijače na ispunjenoj sjevernoj tribini bile samo dodatna inspiracija za još glasniju pjesmu i grmljavinu.
Na Zapadu je, pak, među domaćom publikom bio i mali dio gostujućih navijača, ali ne “ultrasa”, nego one starije, mirnije publike, koja će staloženo i, uglavnom, u tišini pratiti svoje miljenike na travnjaku. S obzirom na modernije i funkcionalnije stadione u njihovoj domovini, za belgijsku družinu, kao i brojne belgijske snage medija koje su u Maksimiru pratile Genk, ovo je vjerojatno bilo nezaboravno iskustvo. Ovo je bio – kako to nazivaju Englezi – “proper football”. Pravi nogomet. Ugođaj za romantike, bez uljepšavanja i prizvuka modernog nogometa. Potencijalno je ovo bila i oproštajna Dinamova partija u Europskoj ligi na “ovakvom” Maksimiru, iako se svi, naravno, nadaju da će se na istoku glavnog grada u tekućoj sezoni ponovno oriti taktovi drugog europskog natjecanja po redu. A na tom mogućem oproštaju bilo je u četvrtak navečer točno 10.554 gledatelja.
Neumorna kiša prije utakmice je natjerala navijače na druženje u podnožju zapadne tribine, koja je poslužila kao svojevrsno sklonište i krov, pa su tisuće navijača na tribinu, zapravo, pohrlile u zadnjim minutama prije početka utakmice. Takve brige nije imalo društvo u svečanim ložama, u kojima su se smjestile i delegacije stranih klubova, koje su na ovom dvoboju pratile potencijalne kupovine za budućnost. Prema onome što smo doznali, za sudar Dinama i Genka najavili su se skauti iz šest klubova: Newcastlea, Marseillea, Rennesa, Leicestera, Burnleyja i Monze.
Čije su ime u svojim bilježnicama označili masnim markerom? Do te informacije, pak, nismo uspjeli doći, ali daleko najvrjedniji eksponat na terenu bio je Konstantinos Karetsas, 18-godišnji grčki “wunderkind”, koji prema Transfermarktu vrijedi već 27 milijuna eura, a njegovo se ime odavno spominje u kontekstu i znatno jačih klubova. Iako je u Dinamovoj udarnoj postavi najveću tržišnu vrijednost imao Dominik Livaković (4,1 milijuna eura), izvjesno je da su i domaći eksponati privukli pozornost stranih udvarača, s obzirom na tržišnu povijest maksimirskog kluba…
