U emisiji Kod nas doma na Hrvatska radiotelevizija bivša predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor govorila je otvoreno o zdravlju, osobnim granicama i godinama u kojima je, kako kaže, sebe stavljala na posljednje mjesto.
U razgovoru je spojila intimno i javno, podsjećajući da iza političkih funkcija stoji tijelo koje trpi i čovjek koji često prešuti vlastitu bol.
Tema je bila zdravlje, ali i odnos prema sebi. Kosor je istaknula kako se u javnom životu lako zaboravi na vlastite potrebe, osobito kada odgovornost prema drugima postane svakodnevica. Upravo je taj obrazac, priznaje, i sama dugo živjela.
Poruka o brizi za sebe
Govoreći o dugogodišnjim problemima s koljenima, prisjetila se razdoblja dok je obnašala najvišu izvršnu dužnost u državi, ali i trenutaka nakon izlaska iz politike kada je morala donijeti odluke koje je godinama odgađala.
“Često zaboravljamo da bismo sami sebi morali biti prvi, da bismo bili dobri prema drugima. Moramo biti dobri prema sebi i sebe voljeti da bismo mogli voljeti druge i pružiti im najviše od sebe.”
U toj rečenici sažela je iskustvo koje, kako se može iščitati iz njezina svjedočanstva, nije došlo bez cijene. Briga o sebi, sugerira, nije luksuz, nego preduvjet stabilnosti – osobne i profesionalne.
Godine boli u vrijeme premijerskog mandata: Skrivali su to od naroda
Kosor je detaljno opisala koliko su problemi s koljenima utjecali na njezino svakodnevno funkcioniranje dok je bila na čelu Vlade.
“Da, ja sam evo bila na tom zadnjem pregledu te je kod mene to jako komplicirano s tim koljenima. Na pregledu lijevog koljena kod profesora Hašpla koji mi je 2015. rekao, jer ja sam se s tim mučila i kao predsjednica Vlade, bilo je dana kad nisam mogla izaći iz aviona vladinog, kad nisam mogla ući, kad nisam mogla izaći iz auta, ali smo to vješto nekako pokrivali, i onda mi je on 2015., ja sam tad izašla iz politike, rekao hitno morate na operaciju lijevog koljena, a 2023. sam mu se javila za operaciju desnog koljena jer sam u međuvremenu uništila i to koljeno. Vukla sam tu nogu. Rekao je, krasno gospođo Kosor, čekam vas punih osam godina. Dobrodošli.”
Iz njezina opisa jasno je da su bol i ograničenja postojali paralelno s obnašanjem dužnosti, ali su ostajali izvan fokusa javnosti. Kako kaže, situacije u kojima nije mogla izaći iz službenog zrakoplova ili automobila “vješto su se pokrivale”, dok su operativne obveze imale prednost nad zdravljem.
