Priča nije nova, stara je kao neka arheološka iskopina. U utakmicama protiv ozbiljnih momčadi Dinamo ulazi bojažljivo, sa zečjim srcem, konfuzno, pomalo izgubljeno… Rezultat to pokazuje: u sudarima s europskim momčadima iz srednjeg staleža gubi uvjerljivo, Lille 0:4, Celta 0:3, Betis 1:3, Midtjylland 0:2, Genk 1:3. Pet poraza uz gol-razliku 2:15. Djeluje užasno loše, zar ne? Možemo sad lamentirati o tome da je taj drugi europski razred jednostavno prejak za Dinamo, da zg-klub nema dostatnu kvalitetu da prati takve momčadi. Možda se i može o tome negdje raspravljati, možda je Dinamu potreban još jedan ljetni prijelazni rok da posloži sve kockice, da sklopi momčad koja će se moći nositi s momčadima srednje, ili, idemo tako kazati, prosječne europske klase.
Ali onda gledamo kako Bodo/Glimt ruši Manchester City i Inter, Štimčev Zrinjski uspijeva remizirati s Crystal Palaceom ne osvrćući se na to što su s druge strane dečki iz lige petice, armenski Noah i bivši trener Modrih Sandro Perković pobijedi AZ Alkmaar, koji je, usput budi rečeno, skuplji od Genka. Crvena zvezda, trenutno najveći Dinamov konkurent za euro-koeficijent, već je dvaput ove sezone pobijedila Lille. Gdje je onda problem?
U petak ujutro, dan nakon utakmice u Maksimiru, o tome smo popričali s bivšim hrvatskim reprezentativcem, danas trenerom, Stjepanom Tomasom.
– Početak utakmice je za Dinamo bio katastrofalan. Već dugo nisam vidio da jedna momčad na toj razini tako loše krene. Jeste li samo vidjeli koliko je tu bilo pogrešnih pasova? Gotovo je svaki bio pogrešan, svaki dribling je bila izgubljena lopta. Dinamovi igrači nisu bili fokusirani, koncentrirani. Kad tako loše uđeš, onda ti se to obije o glavu, u dvadesetak minuta primiš dva pogotka i sve ode nizbrdo – kazao nam je Tomas u uvodu.
Dinamo se pred kraj prvog poluvremena vratio u utakmicu pogotkom Belje, ali Tomas kaže da se tako loš ulazak jednostavno ne može ispraviti.
– Ako si promašio u pripremi utakmice, kad tako loše startaš, ne možeš se vratiti. Događalo se to i meni kao treneru. Onda razmišljaš što napraviti, povlačiš neke poteze, mijenjaš, ali – gotovo je! Momčad kad uđe tako slabo, što može biti problem, kako se to kaže, s glavom, onda je u nastavku zapravo to jako teško ispraviti.
Je li taj loš ulazak u utakmicu isključivo krivica trenera Kovačevića?
– Dogodi se tako nešto, konačno, rekao sam vam, događalo se to i meni. Događa se i drugima. Dinamo se taman stabilizirao, igrao je dobro u HNL-u, pa smo svi skupa sa mnom očekivali da će tako nastaviti i u Europi.
Međutim, ne radi se o samo jednoj utakmici, Modri su u Europi izgubili pet utakmica, sve uvjerljivo. Je li to možda ipak realnost ove momčadi? Možda ova Kovačevićeva momčad jednostavno više ne može? Ali onda se pitamo kako neki drugi koji su realno po mnogim parametrima slabiji od Modrih?
– Ne, nije to realnost! Ne smijemo tako gledati i pomiriti se sa sudbinom. Najlakše je kazati da je to realno. To bi onda značilo da u nogometu nikad slabiji po nekim kriterijima ne bi svladali bolje. Vidimo u europskim utakmicama, a to smo dobro vidjeli u četvrtak, da mnogi ne mare za nogometnu realnost. Dinamo ima svoju lijepu europsku povijest, mora protiv klubova kao što je, recimo, taj Genk igrati mnogo bolje, pobjeđivati. Gledao sam, recimo, utakmicu Crvene zvezde protiv Lillea, Beograđani su djelovali moćno, bili su hrabri, agresivni, žestoki, nisu marili što je protivnik iz Ligue 1. Dinamo jednostavno u tim europskim utakmicama mora biti hrabar, agresivan, mora napraviti, recimo, 25 prekršaja, pokazati gard. Ne smije igrati ziheraški.
Priča nam Tomas da se utakmica može izgubiti, ali…
– Nije problem izgubiti utakmicu. Ali moraš pokazati gard, moraš pokušati pokazati mentalitet pobjednika. Moraš pokazati svoj nogometni identitet, koji je Dinamo dosad godinama gradio u europskim utakmicama. Možeš izgubiti, ali moraš poginuti s ispaljenim metkom. Ne bez ispaljenog metka. Dinamo mora biti mnogo agresivniji, uzimati duele, duge lopte, napadati i ulaziti u završnicu s većim brojem igrača. Jesu li Dinamovi igrači dovoljno kvalitetni? Jesu. I da, znam da je Dinamo prošlog ljeta doveo veliki broj igrača, znam da s vremenom sve treba sjesti na svoje mjesto. Ali to ne može biti alibi, kao što ne može biti alibi da su protivnici skuplji, da više vrijede. Dinamo u Europi mora ostaviti neki trag, mora.
Je li gotova Dinamova europska priča nakon ovog poraza od Genka u Maksimiru?
– Ne, nikako ne treba zaključiti priču. Sve je moguće u uzvratu. Nije Genk momčad koju se ne može pobijediti, nije nemoguće uhvatiti tu razliku. Neka Modri zabiju brzo pogodak, neka povedu 1:0, pa će onda Belgijancima biti zahtjevno. Ponavljam se, znam, ali da Dinamo nije tako loše ušao u utakmicu, što mu nije prvi put u Europi ove sezone, možda je mogao pobijediti. Modri u Belgiji moraju krenuti hrabro, odmah po pogodak, stisnuti, biti hrabri, agresivni. Onda je sve moguće. Ako će opet krenuti bojažljivo, čekati, onda neće imati šanse. Kovačevićeva momčad mora pokazati pobjednički mentalitet, bez toga neće ići – zaključio je Tomas.
