jaU danima nakon smrtonosnog slamanja protuvladinih prosvjednika od strane Irana, Amir*, liječnik u privatnoj klinici izvan Teherana, suočio se licem u lice s jednim od špijuna islamskog režima.
Prema Amirovim riječima, muškarac je ušao u kliniku tijekom noćne smjene predstavljajući se kao pacijent. Kad je došlo vrijeme njegovog imenovanja, čovjek je počeo ispitivati liječnika.
Pitao je je li Amir radio u noćima 8. i 9. siječnja – najsmrtonosnijih 48 sati prosvjeda, kada su sigurnosne snage počele pucati smrtonosnim rafalima na prosvjednike pod okriljem nestanka interneta.
.png)
“Izbjegavao sam pitanja koliko god sam mogao”, kaže Amir. “Mislim da je bio tamo da me uplaši, više nego da prikupi informacije, jer mislim da oni imaju informacije.”
Iako to nije otkrio svom ispitivaču, Amir nije trebao raditi na taj sada zloglasni 8. siječnja: krvavim datumom koji će vjerojatno biti urezan u iransku nacionalnu psihu generacijama.
Mreža liječnika unutar Irana procjenjuje da bi nacionalni broj umrlih mogao premašiti 30.000 ljudi. Ovo daleko nadmašuje brojku režima od 3.117 mrtvih koju je objavila iranska državna TV.
Oko 21 sat tog četvrtka navečer, Amir priča kako je čuo da režimske snage pucaju na prosvjednike bojevim streljivom. Uputio se ravno u svoju kliniku podržati svoje kolege: jednog liječnika i pet medicinskih sestara.
Tijekom tog smrtonosnog vikenda, Amir je gledao kako 30 ljudi umire u njegovoj klinici i zakrpao je “između 120 do 150 rana od vatrenog oružja”, kaže on, gubeći pojam o točnom broju u zbrci krvi i rupa od metaka.
Amir radi u maloj ambulanti liječnika opće prakse i nema odgovarajuću opremu za liječenje vrsta ozljeda koje se češće viđaju na prvoj liniji ratnog područja.
“Ne mogu ništa učiniti za probušeno plućno krilo ili metak koji je razbio čelo”, kaže. On i njegovi kolege vidjeli su više hitaca u vrat, trbuh i ruke.
Njegovi pacijenti tog vikenda bili su od 12-godišnjeg dječaka pogođenog u testise do 77-godišnjeg muškarca pogođenog u prsa.
Dok se to događalo, klinika je također bila pod napadom snaga sigurnosti. “Ispalili su suzavac na nas. Pucali su na vrata klinike obje noći više puta”, kaže Amir.
Izvan klinike Amir je vidio tijela dvoje ljudi koji su bili upucani. Možda su bili živi, ali medicinsko osoblje nije moglo pomoći iz straha da ih ne pogode snajperisti ili naoružani napadači. Ova scena nastavlja proganjati Amira.
Na temelju razgovora s kolegama u drugim bolnicama, procjenjuje da je samo u njegovom gradu u dvije najsmrtonosnije noći prosvjeda ubijeno 400 do 500 ljudi.
Uz veliki osobni rizik, Amir je dao svoj broj mobitela prijateljima i kolegama u koje ima povjerenja kako bi se ozlijeđeni mogli javiti.
Režim je pratio one koji su prisustvovali antirežimskim prosvjedima. Iran ima neke od najnaprednijih tehnologija nadzora uvezenih iz Kine i Rusije, prema izvješćima britanske organizacije za ljudska prava Article 19.
To uključuje alate za prepoznavanje lica uvježbane na Ujgurima u zapadnoj Kini i hardver za cenzuru koji je Iran koristio da u potpunosti odsječe svoje 93-milijunsko stanovništvo od interneta.
Radiolog u zemlji rekao je The Independent: “Mnogi ozlijeđeni nisu otišli u bolnice iz straha.” Znao je za najmanje jednu osobu koja je umrla od ozljeda kod kuće.
Osim što radi u privatnoj klinici, ovaj radiolog radi u vojnoj bolnici u jednom od većih gradova u Iranu.
“Svi liječnici koji nisu odslužili vojni rok moraju služiti u vojnomedicinskim centrima”, kaže.
Civili u kriznim vremenima potpuno izbjegavaju vojne bolnice jer se tamo liječe pripadnici sigurnosnih snaga. Prema riječima radiologa, u vojnoj bolnici nije bilo smrtnih slučajeva pripadnika snaga sigurnosti, ali je bilo teško ozlijeđenih.
Režim ne dopušta neovisnim odvjetnicima da zastupaju procijenjenih 42.000 ljudi uhićenih tijekom prosvjeda, prema prognanoj iranskoj odvjetnici Marzieh Mohebbi.
Zatvorenik koji bude imao sreću da preživi suočit će se sa sudskim postupkom u kojem su “gotovo svi principi poštenog suđenja eliminirani”, kaže Mohebbi.
Na meti su bili i pravni stručnjaci. Najmanje jedan odvjetnik je preminuo u policijskom pritvoru, prema Iranskom dokumentacijskom centru za ljudska prava.
Na inauguralnom sastanku Odbora za mir u četvrtak, 19. veljače, Donald Trump je rekao da će u roku od 10 dana odlučiti hoće li SAD napasti Iran.
U lipnju 2025. američki predsjednik dao je sličnu izjavu prije nego što se pridružio izraelskoj kampanji bombardiranja iranskih nuklearnih lokacija tijekom njegova 12-dnevnog rata.
U danima nakon prosvjeda, Amir je doživio još jedan sastanak koji jezao kralježnicu – ovaj put licem u lice s režimskim napadačem.
“Tražio me slobodan dan, da mu dam bolovanje da ide kući i odmori se jer mu je prst drhtao na obaraču”, prisjeća se Amir, a glas mu drhti, a zatim se stišava.
“Ono što sam mogao vidjeti ispred sebe nije bio fašist, ortodoksni islamist ili branitelj iranske vlade. Vidio sam šuplju osobu i to me jako plaši”, kaže.
Amir se više ne boji posljedica neposluha režimu, čak i ako ga to košta života, kaže on i dodaje: “Naš problem nije strah. Naš problem je nada. Ljudi su već mrtvi i sada umiru. Pitanje je: zbog čega?”
*Neka su imena promijenjena kako bi se zaštitili izvori koji su zatražili anonimnost jer se boje odmazde
