Jedan od važnih strateških prioriteta Ukrajine su europske integracije te članstvo u EU. No, unatoč podršci koju joj od početka ruske agresije pruža velika većina europskog bloka, od konkretnih datuma nisu dobili ništa. Podsjetimo, njemački kancelar Friedrich Merz krajem siječnja je jasno rekao da ulazak Ukrajine u Europsku uniju sljedeće godine nije ostvariv cilj, naglasivši da je proces pristupanja dugotrajan. No, jedna država ima znatno bolje izglede.
Naime, Island razmatra održavanje glasovanja o ponovnom pokretanju pregovora o članstvu u Europskoj uniji već u kolovozu, prema riječima dviju osoba upoznatih s pripremama zemlje za pristupanje. Kako piše Politico, to se događa u trenutku kada zamah proširenja EU-a očito raste. Bruxelles radi na planu koji bi Ukrajini mogao omogućiti djelomično članstvo u bloku već iduće godine, dok je Crna Gora, trenutačno vodeća zemlja kandidatkinja, prošlog mjeseca zatvorila još jedno pregovaračko poglavlje.
Vladajuća koalicija u Reykjavíku obećala je održati referendum o ponovnom pokretanju pristupnih pregovora do 2027. godine, nakon što je prethodna vlada zamrznula pregovore 2013. No vremenski okvir sada se ubrzava, u jeku geopolitičkih previranja te nakon odluke Washingtona da uvede carine Islandu i prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa o aneksiji Grenlanda.
Trump je promijenio sve
Očekuje se da će islandski parlament u sljedećih nekoliko tjedana objaviti datum referenduma. Ovaj potez dolazi nakon intenzivnih posjeta europskih političara Islandu te islandskih političara Bruxellesu. Ako Islanđani glasaju za, mogli bi pristupiti EU-u prije bilo koje druge zemlje kandidatkinje, rekao je jedan od izvora. „Rasprava o proširenju se mijenja“, izjavila je povjerenica EU-a za proširenje Marta Kos, koja se prošlog mjeseca u Bruxellesu sastala s islandskom ministricom vanjskih poslova Katrín Gunnarsdóttir. „Sve se više radi o sigurnosti, o pripadnosti i o očuvanju naše sposobnosti djelovanja u svijetu suprotstavljenih sfera utjecaja. To se tiče svih Europljana.“
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog se mjeseca u Bruxellesu sastala s islandskom premijerkom Kristrún Frostadóttir te izjavila da njihovo partnerstvo nudi stabilnost i predvidljivost u nestabilnom svijetu. Razgovori o produbljivanju odnosa s Islandom i mogućem nastavku pristupnih pregovora započeli su još prije nego što se Trump prošle godine vratio na dužnost, a jedan dužnosnik EU-a rekao je da je Bruxelles već tada posvećivao više pozornosti toj strateški važnoj zemlji.
No pojačane prijetnje iz SAD-a dodatno su povećale hitnost situacije. Među njima je i „šala“ Billyja Longa, Trumpova kandidata za američkog veleposlanika na Islandu, da bi Island mogao postati 52. savezna država SAD-a te da bi on bio njezin guverner. „Mislim da je činjenica da je Island četiri puta spomenut u Trumpovu govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu prošlog mjeseca, dok je govorio o Grenlandu, zasigurno usmjerila pažnju“, rekao je drugi dužnosnik EU-a upoznat sa situacijom, dodajući da to „mora biti uznemirujuće za malu zemlju“.
Strateški važan položaj u jeku geopolitičkih napetosti
Island je podnio zahtjev za članstvo u EU-u 2009. godine, na vrhuncu financijske krize tijekom koje su propale sve tri njegove velike komercijalne banke. No vlada je zamrznula pregovore u prosincu 2013., u trenutku kada se islandsko gospodarstvo brzo oporavljalo, dok su ekonomisti upozoravali na mogući kolaps eurozone. U ožujku 2015. Reykjavik je zatražio da ga se više ne smatra zemljom kandidatkinjom za članstvo u EU-u. Geopolitička situacija u međuvremenu se znatno promijenila.
Island zauzima strateški važan položaj u sjevernom Atlantiku, južno od Arktičkog kruga. Nema vlastitu vojsku te se za sigurnost oslanja na članstvo u NATO-u i na bilateralni obrambeni sporazum sa Sjedinjenim Državama iz 1951. godine. Ta stvarnost, zajedno s ekonomskim prednostima članstva u EU-u, mijenja stavove javnosti, a ankete pokazuju rast potpore mogućem pristupanju Uniji. Ipak, put prema članstvu nije jednostavan. „Pristupanje bi moglo naići na ozbiljne domaće političke prepreke“, rekao je bivši predsjednik Islanda Guðni Thorlacius Jóhannesson.
Najveća potencijalna prepreka odnosi se na ribarska prava, ključnu industriju na Islandu i veliku temu tijekom prošlih pregovora. „Na kraju se sve svodi na ribu, to je uvijek bilo pitanje“, rekao je prvi dužnosnik EU-a. No danas postoji jedna ključna razlika u odnosu na tadašnje pregovore: Brexit. Ujedinjeno Kraljevstvo i Island dugo su imali napet odnos oko ribolova, uključujući niz nasilnih sukoba poznatih kao „Ratovi bakalara“ između 1950-ih i 1970-ih godina. Tijekom islandskih pristupnih pregovora pojavile su se ozbiljne napetosti između dviju zemalja, pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo osporavalo količinu skuše koju su islandski ribarski brodovi lovili. „Rat oko skuše“, doveo je do toga da je EU zaprijetio trgovinskim sankcijama Islandu. No sada, kada je Velika Britanija izvan EU-a, ribarska prava mogla bi predstavljati manju prepreku.
Sve može biti gotovo za godinu dana
Ako Islanđani odluče da žele obnoviti pregovore s EU-om, proces bi mogao brzo napredovati. Island je član Europskog gospodarskog prostora i dio schengenskog prostora slobodnog kretanja, te već primjenjuje velik dio zakonodavstva EU-a. Prije zamrzavanja pregovora 2013. Island je zatvorio 11 od 33 pregovaračka poglavlja. Crna Gora, najnaprednija zemlja kandidatkinja, tu je brojku nadmašila tek posljednjih mjeseci.
„Na papiru to ne bi bilo previše teško; moglo bi trajati čak samo godinu dana da se zatvore sva pregovaračka poglavlja, rekao je prvi dužnosnik EU-a. No osoba upoznata s raspoloženjem na Islandu upozorila je da bi takav rok bio preambiciozan, s obzirom na složenost pojedinih dijelova pregovora. Za stvarno pristupanje EU-u Island bi također morao održati još jedan referendum nakon završetka pregovora.
Ovisno o tome koliko bi to trajalo i kakva bi tada bila geopolitička situacija, to bi mogla biti visoka prepreka, jer bi koristi članstva za Island bile više sigurnosne nego ekonomske prirode. Island ima peti najveći BDP po stanovniku u svijetu, što znači da članstvo u EU-u za njega nije toliko ekonomski privlačno kao za druge zemlje koje snažno teže ulasku u Uniju.
