Odzvonilo dužničkom ropstvu: Javnim bilježnicima oduzeta moć kojom su tlačili Hrvate

Prije 2019. godine, dakle prije programirane covid-pandemije, u Hrvatskoj se etablirala praksa organizacije tribina i okruglih stolova vezanih uz aktualna pitanja u državi i društvu. Nakon covid-pandemije zabranjeni su skupovi, tribine i javna okupljanja, što je vladajućima omogućilo da provode i donose bilo kakve zakone bez obzira na sadržaj, uz kasnije opravdavanje da u javnoj raspravi nije bilo negativnih reakcija, što je potpuno točno jer javnih rasprava i tribina o nekom konkretnom zakonu koji bi se donosio na štetu hrvatskih građana, javnog dobra i nacionalnih interesa, nije ni bilo. Jedan od posljednjih okruglih stolova odnosio se na organizirani kriminal ovršne mafije koja je za kratko vrijeme blokirala više od 300.000 hrvatskih građana.

Ovršna mafija i zakoni koji su joj išli u prilog stvorili su tako od 300.000 ljudi građane drugog reda koji su morali potražiti spas u zaštićenim računima, a uz kreditnu nesposobnost, nisu se mogli izvući iz dužničkog ropstva. Mnogo puta dosad, pišući o nelogičnim pravosudnim situacijama koje građane Hrvatske dovode u bezizlazan položaj, obradili smo i teme javnih bilježnika i ovršnih postupaka koji se preko njih provode. Ukazivali smo u tim tekstovima i na činjenicu da vjerodostojna isprava, tzv. izvadak iz poslovnih knjiga, nije i ne može biti u skladu s europskim pravom s obzirom na to da je riječ o jednostrano izrađenom izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja s kojim se dužnik uopće nije suglasio, stoga je upitno može li se tako jednostrano sastavljen knjigovodstveni izvadak iz poslovnih knjiga smatrati vjerodostojnom ispravom podobnom za provedbu ovrhe.

Stav je i europskog prava, ali i Vrhovnog suda da ne može, stoga nije jasno zašto u tom dijelu sudovi različito primjenjuju zakon, ovisno o tome tko su stranke u postupku. Neke nelogičnosti na koje smo više puta ukazivali dovele su i do pozitivnih promjena u zakonu. Te bi promjene trebale biti olakšavajuće za građane ako bi ih sudovi primjenjivali onako kako je to osmislio zakonodavac.

Razriješeno pitanje

Poznato je da su sve do 27. studenoga 2020., točnije do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine 131/2020), javni bilježnici zaprimali prijedloge za ovrhe na temelju vjerodostojnih isprava te su na prijedloge za ovrhu udarali štambilje rješenja o ovrsi. Ako dužnik ne podnese prigovor na takvo rješenje, ono postaje pravomoćno i ovršno a da nije prošlo sudsku kontrolu. U postupku ishođenja europskog platnog naloga na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave, jedan od predmeta hrvatski sud je dostavio Europskom sudu u Luksemburgu radi donošenja odluke, a kako bi se razjasnilo pitanje mogu li se javni bilježnici u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxellesa I bis smatrati sudom.

Naime, izdavanje potvrde o europskom platnom nalogu može se zatražiti “u bilo koje doba” pa tako vjerovnik može već od pokretanja postupka uz svoj glavni zahtjev postaviti i podredni zahtjev radi izdavanja potvrde za odluku koju tek treba donijeti, ali to može učiniti i naknadno, nakon što odluka već bude donesena. Tako je Pula parking u ovršnom postupku na temelju javnobilježničkog rješenja o ovrsi namjeravala provesti ovrhu u Njemačkoj u skladu s Uredbom Bruxelles I bis. Za provođenje ovrhe u drugoj državi članici EU-a od 10. siječnja 2015., otkad se primjenjuje ta uredba, dostaju tek sudska odluka i potvrda o njezinoj ovršivosti u državi podrijetla (čl. 39. i 42.). Egzekvatura više nije potrebna.

Do promjena u hrvatskom Ovršnom zakonu nakon 27. studenoga 2020. godine došlo je na temelju presuda Europskog suda u predmetima Zulfikarpašić i Pula parking. U objema presudama sud je zaključio da hrvatski javni bilježnici u postupcima izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom suda i ne mogu se smatrati sudom da bi javnobilježničko rješenje o ovrsi bilo dostatno za donošenje europskog ovršnog naloga na temelju kojeg se može provoditi ovrha u bilo kojoj zemlji Europske unije. Postupak izdavanja javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, naime, nije kontradiktoran, u njemu ne sudjeluju obje stranke na jednak način, a načelo uzajamnog povjerenja u sudovanje u Uniji zahtijeva da odluke čija se ovrha traži u državi članici različitoj od države podrijetla donosi neovisno i nepristrano tijelo.

Sudska službenica namještala ovrhe ljudima s kojima je bila u lošim odnosima

Sud nije zaobiđen

Odluke Europskog suda u Luksemburgu nisu samo važne za prethodnu odluku na postavljeno pitanje nego i za uređenje hrvatskoga građanskog postupovnog prava u cjelini. Zato je zakonodavac donio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona u kojem su javni bilježnici od 2020. stekli status povjerenika sudova. Što se to zapravo mijenja u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave?

Ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave ostatak je pravnih uređenja postjugoslavenskih država i pravni relikt iz prošlosti koji još nije izbačen iz Ovršnog zakona. Izmjenama i dopunama Ovršnog zakona vjerovnik dostavlja prijedlog za ovrhu sudu, koji obavještava dužnika da je protiv njega pokrenut ovršni postupak te ga upućuje da u roku od 15 dana podmiri dug, odnosno da se obrati vjerovniku/ovrhovoditelju radi rješavanja situacije. Ako dužnik ni jedno ni drugo ne učini u roku od 15 dana, predmet se dostavlja javnom bilježniku radi donošenja rješenja o ovrsi na koje ovršenik ima pravo prigovora prema pravilima ovršnog postupka. Važno je znati da se na obavijest suda ne podnosi prigovor, a što ovršenici često znaju učiniti. U stvari, kako bi čitateljima bilo jasnije, prigovor se podnosi isključivo protiv rješenja o ovrsi nakon što ovršenik zaprimi rješenje, i to u roku koji piše u rješenju o ovrsi (osam dana). Prigovor se dostavlja javnom bilježniku, a on cjelokupni ovršni predmet s prigovorom dostavlja sudu pred kojim se nastavlja sudski postupak radi dokazivanja da je ovrha neosnovana.

Ne bi se moglo reći da je ova situacija za ovršenike povoljnija. I ranije se mogao istaknuti prigovor protiv rješenja o ovrsi, nakon čega su javni bilježnici dostavljali ovršni predmet sudu radi nastavljanja sudske parnice, ali nisu imali status povjerenika sudova. Ovršni postupci na temelju vjerodostojnih isprava ovako kako se trenutno vode dodatno su zakomplicirali ovršne postupke i doveli dužnike/ovršenike u situaciju da se ne snalaze u cijelom postupku. Sud obavještava dužnika da može platiti dug u roku od 15 dana ili kontaktirati vjerovnika/ovrhovoditelja. Ako nakon tog roka javni bilježnik donese rješenje o ovrsi, postoji mogućnost da ono odmah postane i pravomoćno zbog neaktivnosti ovršenika. Takvo rješenje o ovrsi onda je podobna isprava za provedbu izravne ovrhe blokadom novčanih sredstava putem Fine, odnosno za izdavanje europskog ovršnog platnog naloga.

Obrana od ovrhe

Cjelokupni postupak provodi se radi navodne zaštite ovršenika, kako bi oni bili upoznati s time da se protiv njih vodi ovršni postupak, no doista je upitno je li takav postupak povoljniji za ovršenika. Većina izmjena i dopuna Ovršnog zakona mijenjana je na način koji odgovara ovrhovoditeljima, dok su ovršenici i dalje u teškoj situaciji s vrlo malo alata u zakonu kojima bi se obranili od nezakonite ovrhe. Ponajprije treba istaknuti da izvadak iz poslovnih knjiga nije dokaz o osnovanosti u njemu sadržane tražbine jer ga nisu potpisale obje strane u postupku.
Ovrhovoditelj tim jednostrano sastavljenim izvatkom iz poslovnih knjiga ne dokazuje osnovanost, a ni visinu svoga traženja. Takve vjerodostojne isprave u suprotnosti su s europskim pravom jer su i nepoštene i imaju stavke za koje druga strana uopće ne zna što sadrže i po kojoj osnovi.

Pri pokretanju ovršnog postupka na temelju jednostrano sastavljenog izvatka iz poslovnih knjiga sporno je i je li usluga uopće konzumirana, kao i visina obračunatih usluga. Zakonodavac još nije zakonom propisao da se ovršni postupak koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi treba provoditi isključivo na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, a to su narudžba, otpremnica, primka, račun, dok je izvadak iz poslovnih knjiga posljednja stavka koja nije knjigovodstvena isprava, pa ni vjerodostojna jer ne dokazuje da je usluga i izvršena.

Da bi mogao predstavljati vjerodostojnu ispravu i da bi bio podoban za provedbu ovrhe, izvadak iz poslovnih knjiga (otvorene stavke) mora biti sačinjen i usuglašen s ostalim relevantnim ispravama iz međusobnog poslovanja stranaka, te se upravo tim i takvim ispravama dokazuje činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva. Bez svih izvornih isprava (potpisanih od ovlaštene osobe i ovjerenih) koje dokazuju da se poslovni odnos doista dogodio, ni javni bilježnici, a ni sud ne bi smjeli donositi rješenje o ovrsi.

OTKRIVAMO SVE NAČINE KAKO LEGALNO IZBJEĆI OVRHE LIHVARSKIH AGENCIJA: Deset koraka kako na sudu pobijediti agencije koje su ilegalno kupile vaše dugove

Mali pomak

Zahvaljujući Europskom sudu za ljudska prava koji je donio jednu presudu protiv ovršne mafije i tekstovima u medijima u kojima se upozoravalo na zloporabu prava, zakona i sudskih postupaka, zakonodavac je ipak pristao primijeniti neke odredbe Ovršnog zakona, zasad – status javnih bilježnika, što je omogućavalo nekontrolirane e-ovrhe “svakoga nad svakim”. No to je samo jedan segment neregularnosti u Ovršnom zakonu. Ostali su neriješeni problemi otplate glavnice i kamata, višestrukih ovrha, višestruko naplaćenih i otplaćenih ovrha, omjera ovrha i vrijednosti nekretnina, vrijednosti ovrha i troškova ovršnog postupka…

Nažalost, ti se problemi neće sami riješiti niti će zakonodavac bez pritiska javnosti i medija sam inicirati, potaknuti i realizirati promjenu Ovršnog zakona koji je, generalno, u službi krupnog kapitala, agencija i vjerovnika u cilju postizanja dužničkog ropstva. Možemo ipak zaključiti da je došlo do malog pomaka u ovršnim postupcima s obzirom na to da je Europski sud jasno ukazao na to da javni bilježnici nisu sud i da se njihova rješenja ne mogu smatrati sudskim odlukama, ali sve je to premalo jer ne štiti dovoljno ovršenika od manipulacija u ovršnim postupcima koji se provode na temelju vjerodostojnih isprava koje nemaju tu vjerodostojnost i koje ne dokazuju da uopće bilo kakva obveza ovršenika postoji.

Dugotrajni i skupi sudski postupci ne idu na ruku ovršenicima i ne štite ih. Na Vladi i Ministarstvu pravosuđa je obveza da i te probleme uočene u ovršnim postupcima riješe kako bi svi građani pred sudovima i zakonom imali jednaku pravnu zaštitu. Isto tako, realno je očekivati da će se građani i nevladine udruge ponovno probuditi i da će na javnim skupovima, tribinama, okruglim stolovima, prosvjedima… ponovno početi ukazivati na pogrešne Vladine mjere, postupke i zakone kojima se ugrožavaju nacionalni interesi, a takvih se u posljednje vrijeme nakotilo poprilično…