Po oduzetim loptama četvrti je u ligi, iza Ikera Poze, Josipa Mišića i Rokasa Pukštasa. Po presijecanjima je prvi. Po otklonjenim opasnostima treći je, iza Scotta McKenne i Darija Marešića. Po ukupnom dojmu, pa i ocjenama na Sofascoreu, o kojima možemo razgovarati, ali daju neki statistički uvid, on je treći ukupno, odnosno vodeći obrambeni igrač SHNL-a. Svime ovime posve je jasno: Sergi Dominguez nije u Varaždinu bio „na ledu” zbog igara, već svojevrsnog „resetiranja”.
Dinamov branič, o njemu pričamo, konačno, nekidan je po CIES-u proglašen najkonkretnijim i potencijalno najlukrativnijim igračem regije. U prijevodu, teško je nazrijeti da bi 20-godišnjak mogao postati „slučaj”. Izdanak La Masije, konačno, ove je sezone odigrao ukupno 29 utakmica, propustio je (zbog ozljede) susret s Maccabijem u skupini EL, zatim Slaven Belupo i Lokomotivu u SHNL-u također zbog zdravstvenih problema, a sada, eto, i Varaždin. Igrao je pritom načet, igrao je sa zavojima, s problemima, no nulta točka klupske i Kovačevićeve ideje i vizije Dinama sigurno je Sergi Dominguez, u paketu sa Scottom McKennom. Dvojac kojeg su navijači i struka kolokvijalno nazvali „zidom”, nakon jedne utakmice postao je — pitanje. Pitanja, međutim, nema.
— On je igrač budućnosti, samo mu trebamo dati prostor. Ne da je prinova, već će vrlo brzo pokazati da je pojačanje. Velik je ovo posao — komentirali su nam vodeći ljudi kluba još ljetos kada je stigao u Maksimir.
Dominguez je to, dakle, ne samo Barcinim habitusom ili „Bobanovim zaleđem”, i dokazao. I danas, osluškujući klupske hodnike, on je, Plenkovićevim rječnikom — „ne-tema”. Što je, zapravo, i logično. Istina, imao je tijekom sezone, pogotovo u europskim okršajima, turbulencija, no u kontekstu igrača koji igra prvu pravu sezonu, to je realno i jedino normalno. Pogotovo kada igraš na poziciji stopera, gdje se greške samo potenciraju, s obzirom na to da utječu na rezultat. Ako, pak, tražimo pomoć specijaliziranih portala, pored njegova imena kod kolone „greške koje su dovele do gola”, u svim natjecanjima stoji — nula. Jest, kod Midtjyllanda je bio ispodprosječan, kontra Genka bio je u skoku za vodstvo Belgijanaca, no u kontrastu njegovih suigrača, logičnije je pitanje: a tko točno nije pogriješio? Odgovor je, zapravo, suvišan, jer teže ćemo naći nekoga tko se iskazao…
— Tržište, na kraju, detektira sve. A na tržištu interes za Domingueza postoji. I Dinamo ga je već ove zime mogao prodati za desetak milijuna eura. S obzirom na „background”, da je Španjolac, da je produkt Barcine akademije, s obzirom na to da igra konstantno, on je prije najveći Dinamov dobitak rekonstrukcije nego da bi bio upitan. Za danas, ali i za neke potencijalne buduće poslove, Sergi je u ovome času najatraktivniji igrač Dinamova izloga, a potom i argument u nekim budućim poslovima u kojima bi Dinamo mogao tražiti igrače te reputacije — reći će nam u ponedjeljak jedan agent.
Neki drugi, pak, tražeći mane, tvrde da ga „izvlači” McKenna, da mu vidljivost daje Barcina diploma, da je „hype” prevelik. Te se tvrdnje u dijelu utakmica mogu opravdati, no ukupna slika ih ipak ruši. Dominguez je stoper od 20 godina i logično je da prolazi proces odrastanja, a na to da mu je „mentor” McKenna, možda bi najbolje odgovorio Josip Šutalo odrastajući pored Theophilea-Catherinea. U zaključku, Dominguezovo varaždinsko „hlađenje” više je stvar trenutka nego dugoročne odluke. Dinamo, Kovačević, Boban… u njemu vide značajan potencijal i materijal za velika djela. Velikim dijelom ovih 29 utakmica to je i dokazao. Završnica sezone, slijedom svega, neće proći bez Domingueza, iako je i za njega, a i za Dinamo, jasno, odlična stvar što Niko Galešić pokazuje karakternu crtu želje i volje dokazivanja.
Jedini „problem” u cijeloj priči Dinamo ima u dogovoru s Barcelonom: prema našim informacijama, Dinamo ga je otkupio od „blaugrane” za 1,2 milijuna eura, ali je u taj „deal” ugrađena i klauzula po kojoj Barcelona na ime budućeg transfera ima pravo na 30%. U kontekstu građenja i planiranja godišnjeg proračuna, naslonjenog na neminovnu prodaju, danas ili sutra, financijski aspekt je „sporan”. Igrački, bez dvojbe — nije.
