Disciplinska odluka još se čeka, ali jedno je jasno – Rijeka će neko vrijeme u domaćim natjecanjima morati bez Víctora Sancheza na klupi. Nakon ispada na Poljudu i svega što je uslijedilo, teško je očekivati blažu kaznu. Primjer Ivana Leke, koji je zbog psovanja i vrijeđanja glavnog suca dobio pet utakmica suspenzije, pokazuje kakav je okvir razmišljanja Disciplinske komisije HNS-a.
Koje su riječi upućene Dariju Belu znat ćemo uskoro, no do tada – i vjerojatno još neko vrijeme nakon toga – momčad će u SHNL-u voditi prvi pomoćnik. A to ime možda široj javnosti ne znači mnogo, ali u stručnim krugovima ima svoju težinu. Riječ je o Ramiru Munozu Calvu, 32-godišnjem Španjolcu koji je na Rujevicu stigao na izričito Sanchezovo traženje. Nije tu slučajno, niti je tek još jedan član stožera koji slaže čunjeve i vodi zagrijavanje. Munoz je trener s jasnim profilom, modernim pogledom na igru i specijalizacijom koja je u današnjem nogometu zlata vrijedna – prekidi.
Za razliku od mnogih trenera koji iza sebe imaju bogatu profesionalnu igračku karijeru, Munozov put bio je drugačiji. Igrao je za madridski niželigaški ED Moratalaz, klub poznat po radu s mladima, ali bez velike scene i reflektora. Nije ostvario seniorsku karijeru na visokoj razini, nije bio ime koje se prepričavalo po španjolskim travnjacima. No upravo ga je to, paradoksalno, i usmjerilo prema trenerskom poslu ranije nego većinu drugih. Već u ranim dvadesetima bilo je jasno da ga više zanima analiza igre nego vlastita minutaža. Čitanje prostora, struktura momčadi, detalji u fazi obrane i napada – to su postale njegove teme. Umjesto da čeka priliku koja možda nikada ne bi došla, Munoz je odlučio graditi znanje.
Godine 2014. seli u Finsku. Tamo radi kao profesor u sportskom centru Vierumäki, ali paralelno ulazi i u trenerske vode. Radio je u omladinskim pogonima Helsingin Palloseure i Vantaan Jalkapalloseure, a 2021. postaje pomoćni trener u SJK Seinäjokiju, članu Veikkausliige. Upravo u Finskoj Munoz je izgradio reputaciju pedantnog, taktički iznimno pripremljenog stručnjaka čiji jezik, uzgred rečeno, tečno govori.
U Interu iz Turkua radio je kao pomoćnik, a nakon smjene glavnog trenera preuzeo je momčad kao privremeno rješenje do kraja sezone. Nije to bila spektakularna epizoda, ali bila je važna – prvi put je osjetio odgovornost glavnog čovjeka. Donošenje odluka, upravljanje svlačionicom, medijski pritisak. Sve ono što sada, barem privremeno, dolazi i na Rujevici.
Posebno je zanimljivo da je 2024. imenovan pomoćnim trenerom finske U-21 reprezentacije u stožeru Mike Lehkosuoa, gdje je bio zadužen za prekide. Finska se plasirala na Euro U-21 2025., tek drugi put u svojoj povijesti. To nije slučajnost. U modernom nogometu prekidi često odlučuju utakmice, a Munoz je u tom segmentu prepoznat kao specijalist.
S Victorom Sanchezom suradnju započinje, na njegov poziv, u ljubljanskoj Olimpiji početkom 2025. Sanchez je tada otkrio kako Ramira poznaje već dugo, kako je pratio njegov rad i rast posljednjih godina te je čekao pravi trenutak da ga pozove u stožer. Tamo zajedno osvajaju naslov prvaka i ostvaruju zapažen europski iskorak u Konferencijskoj ligi. Na početku tog puta Olimpija je, ironično, „razmontirala” Rijeku Radomira Đalovića. Nogomet piše čudne priče – danas je Munoz na suprotnoj strani, na riječkoj klupi.
Sanchez ga izuzetno cijeni. Ne samo kao asistenta, nego kao ravnopravnog sugovornika. Munoz je analitičar, čovjek koji sate provodi secirajući suparnika, ali i vlastitu momčad. Njegov pristup je metodičan, miran, gotovo akademski. Nema teatralnosti, nema velikih gesti. Komunikacija je jasna i izravna. U razdoblju bez Sancheza Munoz neće revolucionirati sustav. Rijeka će i dalje igrati u okvirima koje je postavio glavni trener. No moguće su nijanse – još veći naglasak na detaljima, na disciplini u fazi obrane, na prekidima kao oružju.
S 32 godine Munoz je mlad, ali nimalo neiskusan. Njegova karijera možda nije krenula s velikih stadiona, ali je rasla sustavno. Od madridskog kvarta, preko finskih travnjaka, do europskih utakmica i sada Rujevice. Možda će ova situacija, nastala zbog Sanchezova ispada, otvoriti prostor da riječki navijači bolje upoznaju čovjeka koji je dosad bio u sjeni. Prvi pomoćnik nije samo „drugi trener”. U modernom nogometu on je produžena ruka ideje, most između analize i terena, između plana i izvedbe.
A sada, barem privremeno – i lice Rijeke uz aut-liniju.
