Dok se čeka da se dva brda, odnosno Vlada i predsjednik države, dogovore o novom krugu rotacija veleposlanika, koji su na čekanju već gotovo pet godina, u drugom ešalonu odvijaju se nova imenovanja pod kontrolom Ministarstva vanjskih poslova Grlića Radmanova, na pozicijama za koje, prema Ustavu, ne trebaju dva supotpisnika. Tako Plenkovićeva ekipa faktički zaobilazi predsjednika Zorana Milanovića, koji nema što drugo nego čekati dogovor da bi smjestio svojih 25 ljudi, a među njima i osam najbližih prijatelja kojima je obećao mjesta u diplomaciji i koji već nekoliko godina čekaju ta imenovanja u zrakopraznom prostoru.
Za to vrijeme HDZ i MVEP odrađuju posao u nizu veleposlanstava, a možda je najzanimljviji primjer uhljebljivanje bivšeg pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića – u Finsku. On je kao gradonačelnik Pule prethodne četiri godine bio rezervni HDZ-ov igrač, što su Puljani znali, zato je na prošlim izborima i mogao pobijediti SDP-ov Peđa Grbin kao kontra toj politici. Mjesecima se šaptalo da Zoričića čeka mjesto u HDZ-ovoj diplomaciji, posebno nakon što je, izgubivši izbore za gradonačelnika prošle godine, još dao i otkaz u pulskoj gimnaziji, u kojoj je ranije predavao i gdje ga je čekalo mjesto. U međuvremenu, Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je ta nagađanja: Zoričić uskoro počinje raditi u Veleposlanstvu u Finskoj kao član osoblja hrvatske diplomatske misije, i sa sobom vodi cijelu obitelj.
“U skladu sa Zakonom o vanjskim poslovima i podzakonskim aktima, na rad u diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske upućuju se, između ostalih, profesionalni diplomati te, pod uvjetom da se ne mogu rasporediti profesionalni diplomati, i ugovorni zaposlenici koji raspolažu specifičnim radnim iskustvom i vještinama relevantnima za osnaživanje rada određenog diplomatsko-konzularnog predstavništva Republike Hrvatske”, naveli su u Ministarstvu vanjskih poslova.
Diplomatski rang
I dodali: “Angažiranje ugovornih djelatnika dio je uobičajenih procesa upravljanja ljudskim resursima službe vanjskih poslova. U tom kontekstu, za angažman Filipa Zoričića kao ugovornog djelatnika postupak je u tijeku.” Riječ je, dakle, o poziciji takozvanog ugovornog djelatnika, a u diplomaciji formulacija “ugovorni djelatnik” znači da osoba nije imenovani diplomat (karijerni ili politički veleposlanik), nego je zaposlena na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, najčešće za rad u konkretnoj diplomatsko-konzularnoj misiji. U praksi to znači da nema diplomatsko zvanje (npr. ataše, savjetnik, ministar savjetnik), nije imenovana odlukom predsjednika i Vlade, i ne prolazi klasičnu diplomatsku karijeru kroz sustav MVEP-a. Ugovor je obično vezan uz konkretno veleposlanstvo ili mandat, s ograničenim trajanjem od dvije do četiri godine, a po isteku ugovora osoba se može vratiti u matičnu instituciju (ako dolazi iz javnog sektora) ili joj prestaje radni odnos.
Ugovorni djelatnici mogu raditi administrativne i konzularne poslove, stručne ili savjetničke poslove (npr. gospodarstvo, kultura, politike EU-a) ili specifične projektne zadatke. Ako je riječ o osobi iz politike koja ide kao “ugovorni djelatnik”, to obično znači da ne ide kao veleposlanik, nego u nekoj stručnoj ili savjetničkoj ulozi unutar misije, te da formalno ima status zaposlenika po ugovoru, a ne nositelja diplomatske funkcije. Ovisno o tome kako je osoba akreditirana, može imati diplomatski ili službeni status prema Bečkoj konvenciji, ali sama formulacija “ugovorni djelatnik” ne znači automatski diplomatski rang. Kad je riječ o beneficijama, one, naravno, znače smještaj i svu logistiku, a ako se zna da je plaća konzula najmanje 5500 eura, a veleposlanika oko 7000 eura, onda je jasno da i ovi popratni poslovi, čak i ispod diplomatskog ranga, znače plaću od najmanje 3500 eura. Ulogu igra i lokacija, tako je plaća za rad u Finskoj viša od one u BiH, stoga je itekako korisno uhljebljivanje na toj razini.
Prema onome što kažu naši izvori u MVEP-u, Zoričić je samo jedan od novih primjera smještanja “ugovornih djelatnika” u nizu veleposlanstava i konzulata. Poznato je da posao stoji već gotovo pet godina zato što se Plenković i Milanović ne mogu dogovoriti, zato Grlićevo ministarstvo probleme i rješava tako da popunjava ovakve pozicije, čime zapravo osigurava funkcionalnost diplomatskih predstavništva. Kako kaže naš izvor, treba imati na umu da je puno ugovornih djelatnika ovih nekoliko godina otišlo baš zato što nema dogovora dvaju brda. I dok su veleposlanici “zarobljeni”, oni ne mogu napuštati svoju službu, drugi ešalon ljudi na tim razinama itekako fluktuira. To je, međutim, potpuno pod kontrolom MVEP-a i premijera Plenkovića, i Milanovićevi ljudi tu su potpuno diskriminirani – niti im se tko obraća, niti imaju priliku javljati se na natječaje jer ih i nema. Riječ je o izravno dogovorenim i potpisanim ugovorima, kakvih je, prema našem izvoru iz MVEP-a, potpisano barem dvadesetak u posljednje vrijeme.
Treće zemlje
Za to vrijeme Milanovićevi ljudi koji očekuju da budu imenovani veleposlanicima, poput Ive Goldsteina, Ivana Grdešića, Joška Klisovića i drugih, strpljivo čekaju svoj red. A neki su već i odustali, primjerice Krešo Beljak, kojemu je Milanović bio ponudio mjesto veleposlanika u Indoneziji, što se njemu nikako nije svidjelo pa je na kraju odustao od toga da uopće čeka dogovor Vlade i Pantovčaka.
On se našao uvrijeđenim što mu se nudi takvo mjesto, ali treba znati da je MVEP Milanoviću ponudio uglavnom drugorazredna mjesta, uz iznimku predstavnika RH u Ujedinjenim narodima, što je pozicija koja čega Orsata Miljenića. Većina drugih mjesta koja su Milanoviću na raspolaganju manje su bitne treće zemlje, zato i na tom popisu s dvadesetak imena ima sve manje zainteresiranih.
Jasno je da je ovoga puta upravo Plenković blokirao proces redovne rotacije veleposlanika i da je Milanović bio spreman pristati ne samo na jednu četvtinu mjesta nego i na te manje atraktivne destinacije. Ali Vlada i MVEP blokirali su daljnje pregovore, a sada i masovno zapošljavaju “ugovorne djelatnike” te u drugom ešalonu rješavaju problem, dok Milanoviću i njegovim kandidatima ne preostaje ništa drugo nego da to gledaju sa strane. Bivši gradonačelnik Pule Filip Zoričić samo je jedan od takvih.
