Čovjek za velike noći, svestrani adut kakvog bi svaki trener volio imati, igrač šampionskih sposobnosti, uzoran profesionalac, neprocjenjiv za Atalantu… Talijanski mediji, u ovom slučaju Prima Bergamo, ne štede riječi hvale na ime Marija Pašalića, strijelca trećeg pogotka u 4:1 slavlju Božice nad Borussijom Dortmund.
Nije pogodak jedino dobro hrvatskog reprezentativca u preokretu Atalante s početnih 0:2 na 4:3, odnosno proboju u osminu finala Lige prvaka. Pašalić je po završetku utakmice “ukrao” loptu i započeo akciju iz koje će nastati kazneni udarac, presudan za Kovača i njemačko društvo u Bergamu.
– Ovo je utakmica koja će ostati zapisana u povijesti, ne samo našeg kluba, nego i čitavog talijanskog nogometa. Postigli smo preokret za povijesne knjige, želim zahvaliti svakom igraču, svima na klupi, navijačima na tribinama… Ovo je vjerojatno najbolja utakmica koju sam doživio u trenerskoj karijeri, zauvijek će mi ostati u sjećanju – klicao je od oduševljenja trener Rafael Palladino.
Mario Pašalić i Atalanta postigli su malo više od preokreta i pobjede – spasili su obraz čitavog nogometa na Čizmi. Naime, Italija je bila na rubu, prvi put u modernoj Ligi prvaka mogla je ostati bez predstavnika u osmini finala. Podatak se odnosi na izdanja nakon sezone 2002./2003., prije toga momčadi su kroz dvije skupine napredovale u četvrtfinale, odnosno osmina finala nije se ni igrala.
Talijani su ovog tjedna doživjeli fijasko – prošlogodišnji finalist Inter ispao je od Bodo/Glimta (uk. 2:5), Juventus je s igračem manje dugo držao Galatasaray na konopcima te s 3:0 izborio produžetke, pa ipak primio dva gola (ukupno 5:7). Napoli je, pak, razočarao već u grupnoj fazi te završio na 30. mjestu ljestvice s tek osam osvojenih bodova. Jedini predstavnik tako ostaje ekipa iz Bergama, tek šesta na listi najskupljih momčadi Čizme (386,1 milijun eura).
Pašalića i društvo čeka težak zadatak – u osmini finala igrat će protiv Arsenala ili Bayerna. Na sjajan nastup hrvatskog reprezentativca, dodajmo, osvrnuo se i Alessandro Costacurta, čuveni igrač Milana.
– Marija treba posebno izdvojiti. Još od Franca Baresija 1994. godine nisam vidio da je jedan igrač tako uzeo momčad za ruku i poveo je prema uspjehu. Izvanredan podvig! Priznajem, nisam vjerovao da Atalanta može preokrenuti susret, no odigrali su fantastičnu utakmicu – kazao je Costacurta.
