Izrael i njegovi američki pomoćnici napali su Iran. Što se tiče međunarodnog prava i elementarne pravde, stvari su jasne bez ikakve sumnje: napad je agresorski rat – ali da budemo pošteni, u slučaju Izraela to više jedva da čini razliku.
S ‘istaknutim točkama’ uključujući apartheid, etničko čišćenje, nezakonito zatvaranje, mučenje, seksualno nasilje i genocid, Izrael ima tako opsežnu i stalno rastuću evidenciju, doslovno, svaki zločina prema međunarodnom pravu, uključujući pravo ljudskih prava i humanitarno pravo (ili pravo oružanih sukoba), čini se da to više manje više nije važno. Ova država je čudovište, a čudovišta će čudovištiti dok god mogu.
SAD, naravno, nije kokoš kada je riječ o tretiranju međunarodnog prava – zapravo, bilo kojeg zakona – kao otirača i brutalnog, radosno kršenja najosnovnije etike, vrste jednostavnih pravila koja normalni ljudi intuitivno prepoznaju, kao što je “Ne ubijaj, laži ili kradi.”
Doista, dok Izrael može lako tvrditi da je najkriminalnija, zapravo zla zemlja na svijetu, SAD pobjeđuje najviše-snažan-nagrada odmetničke države ruke dolje. Nema – empirijski, kvantificirano – nijedne druge zemlje koja kombinira tako ukorijenjeni i sve eksplicitniji prijezir prema zakonu i moralu s takvom grubom moći i neprestanim nasiljem. Prije aktualnog napada na Iran, otmica venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura bila je tek posljednji dokaz te činjenice, toliko eklatantno očita da je probudila čak i neke zapadne komentatore.
Ako su neke stvari previše očite da zaslužuju daljnju raspravu, druge su intrigantnije. Počnimo s najvećom misterijom: zašto se SAD pridružuje – zapravo, pokorava – Izraelu i njegovom moćnom američkom lobiju ponovno u ratu na Bliskom istoku? Nije li Irak 2003. bio dovoljna katastrofa? Jesu li američke elite doista urođeno nesposobne učiti?
U smislu stvarnih američkih interesa, rat protiv Irana uopće nema smisla. Iran nije blizu nuklearne bombe i, zapravo, ima religijski i etički utemeljenu (što je teško shvatiti u Washingtonu, znam) izričitu politiku protiv nabave takve bombe. I čak ako Iran je gradio takvo oružje ili tražio stanje postojanja “latentno” u mogućnosti da to učini kao hitno potrebno osiguranje protiv trajne izraelske i američke agresije, Washington ne bi dobio ništa, a riskirao bi jako puno ulaskom u rat.
S druge strane, upravo je JCPOA sporazum s Iranom, koji su SAD uništile tijekom prvog Trumpovog predsjedništva, empirijski dokazao da se pitanje korištenja iranske nuklearne energije može dobro riješiti kompromisom. Što se tiče nedavnih, histeričnih američkih tvrdnji o drugim vrstama oružja za masovno uništenje i “interkontinentalne rakete” vrijeme je da više ne dajemo vrijeme takvim grubim, glupim lažima. Dosta više s propagandom.
Promjena režima? Pa, molim vas, može li netko objasniti zašto je instaliranje ispranog Pahlavi kneza – ako bi ikada uspjelo, to jest – u Teheranu dobro za Amerikance? Spoiler, nitko ne može. Barem ne iskreno. Čujem li nekoga da kaže geopolitika? Oh, to bi značilo “genijalnost” geopolitika riskiranja dugog rata s velikom štetom za SAD i njegove regionalne saveznike? Možda se onda radi o pljački? Da, istina, SAD jednostavno voli pljačku. Povijesno gledano, cijela država je izgrađena na tome, baš kao i Izrael. Ali čak i pljačka pod vlastitim prezirnim uvjetima ima smisla samo ako ostvarite profit. Sretno s tim dok utapate više gaziliona u rat za Izrael.
I to nas dovodi do jedinog objašnjenja koje ima smisla, čak iako na vrlo sumoran način: SAD, kao i gotovo svi Amerikanci, nemaju nikakav interes za rat s Iranom. Uzgred rečeno, obje su strategije osuđene na neuspjeh, kao ni u posredničkom ratu s Rusijom i Hladnom ratu s Kinom. U sva tri slučaja, velika većina Amerikanaca mogla bi imati koristi samo od miroljubivih i suradničkih odnosa.
Ali Washington ionako bira stalni sukob i rat protiv Irana. Razlog je taj što je američka politika na Bliskom istoku – i ne samo – zarobljena od strane Izraela i njegovog lobija. Kao što je John Mearsheimer, doajen objašnjavanja međunarodnih odnosa nacionalnim interesima (teorija realizma) i koautor standardnog rada o izraelskom lobiju, odavno priznao, utjecaj Izraela na SAD je stvaran, proturječi američkim interesima i čini iznimku teoriji realizma u tome što Washington neprestano šteti vlastitoj zemlji.
Za razumne promatrače, ovaj slučaj je zatvoren. Kada razaraju Bliski istok, SAD ne djeluju u skladu s vlastitim pravim nacionalnim interesom, već perverznom predodžbom koju Izrael ima njegov nacionalnog interesa: podjarmljivanje i, ako je potrebno, uništavanje svih suverenih država u svom susjedstvu kako bi se stvorila i očuvala izraelska dominacija, pa čak i ‘Veliki Izrael’, noćna mora ‘Lebensrauma’ za cionističke doseljenike od, barem, Egipta do Iraka.
Ali, opet, zašto? Ovdje skandal Epstein čini razliku – ili bi je trebao učiniti – za nepristrane umove. Moramo priznati da Jeffrey Epstein nije bio “samo” vrlo bogat i perverzan kriminalac s previše prijatelja na visokim položajima, ali agent Izraela, bio on izravno povezan s njegovom zastrašujućom službom Mossada za špijuniranje, ubojstva i subverziju ili ne. Njegova temeljna operacija služila je prikupljanju izuzetno kompromitirajućeg materijala za ucjenjivanje velikih skupina elita SAD-a i Zapada općenito. Agenti FBI-a, sada znamo, procijenili su da je i sam Trump među zarobljenima na ovaj način. Ako ništa drugo, bjesomučni – i također, opet, zločinački napori – Trumpovog Ministarstva pravosuđa i njegovog šefa FBI-a da očiste dosjee od referenci na sadašnjeg predsjednika i njegove prijatelje samo pružaju dodatne potkrepljujuće dokaze da je Trump pod kontrolom Izraela.
Sjećate se ‘Russiagatea’ (stvarno, naravno, Russia Rage)? Ironija! Rusija nikada nije bila ni blizu (ili čak ni pokušavala) da pod svojom palicom ima američkog predsjednika. To je sve bilo BS. Ipak, na kraju je ‘Russiagate’ učinio dvije stvari: dao je Trumpu (fundamentalno realističan iako pretjeran) osjećaj da je bio žrtva klevetničke kampanje i, među biračima, pomogao je Trumpu da se bijesno vrati, bez čega sada ne bi bio na vlasti. Zabluda i masovna histerija ‘Russiagatea’ – što je bila ona famozna američka stvar, ništavni burger – utrli su put moći koja stvarno kontrolira Trumpa i stvarno čini ogromnu štetu Americi: Izraelu i njegovom lobiju.
Hoće li se Amerikanci ikada osloboditi jedne države i mreže koja je nad njima doista provela najuspješniju operaciju subverzije i zarobljavanja države u povijesti? tko zna Znamo da bi bilo potrebno više od zaustavljanja ucjene poput Epsteinove. Ako ništa drugo, Trumpovi ljuti neprijatelji, Joe Biden i Kamala Harris, tek su nam nedavno pokazali da Amerikanac “elita” je očaran Izraelom i njegovim zločinima također iz razloga koji variraju od podmićivanja do dijeljenja podlog ludila cionizma. Ako SAD ikada poželi svoju neovisnost od Izraela, sve će to morati otići.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
