Zavladala panika od HDZ-ovih Ukrajinaca, boje se da će ih uništiti: ‘Sve smo doznali slučajno’

Na čelu sisačko-moslavačke općine Lekenik još je od 2013. HDZ-ov načelnik Ivica Perović. Godine Perovićeva načelničkog staža, s obzirom na dugovječnost lokalnih političara u našoj zemlji, ne bi bile ništa neobično da se u ovoj općini zbog načelnikova djelovanja nije uznemirilo lokalno stanovništvo koje posljednjih tjedana propitkuje djelovanje i interese ovog u posljednje vrijeme tajanstvenog lokalnog HDZ-ovca. Mještani Lekenika 7. srpnja održali su javni skup na kojem su prikupljali potpise za peticiju koja se odnosi na izmjenu i dopunu prostornog plana uređenja općine Lekenik.

Izmjene prostornog plana, prema riječima naših sugovornika, sa sobom bi mogle donijeti cijeli niz problema koji se već naziru jer je realizacija dvaju spornih projekata obavijena velom tajni, šutnjom načelnika i brojnim neodgovorenim pitanjima. Prvi projekt koji mještani problematiziraju odlagalište je otpada u nekadašnjoj vojnoj bazi Severje u Brežanama. U dokumentaciji u kojoj je Općina Lekenik predstavila navedeni projekt neprecizno se tvrdi da bi se u prostornom planu trebali redefinirati uvjeti za smještaj “građevina koje jako opterećuju okolinu unutar izdvojenih zona gospodarske namjene iznad naselja, odnosno smanjivanje udaljenosti s 200 na 150 m”.

Ovu strogu birokratski formuliranu najavu Lekeničani s kojima smo razgovarali shvatili su na svoj način: oni vjeruju da da bi se u njihovu kraju na području nekadašnje vojne baze Severje u Brežanama moglo graditi odlagalište otpada. Drugi projekt zbog kojeg su mještani uznemireni i zbunjeni odnosi se na izmjene prostornog plana kojima bi se trebala omogućiti peradarska proizvodnja s više od 130.000 pilića na Palajićima, u Brežanama Lekeničkim, no nije jasno definirano koliko bi se točno pilića ondje uzgajalo.

Stari model

“Sve što smo doznali, doznali smo slučajno. Mi znamo da će tu ići neki projekti, ali o njima ne znamo gotovo ništa. Prateći katastarske čestice, vidjela sam da je zemljište koje je bilo vojna baza dugo bilo vlasništvo RH. Odjedanput je to zemljište postalo vlasništvo Ureda za upravljanje državnom imovinom, a onda se kao vlasnik pojavila tvrtka Flamtron. Nitko nije ni znao da se to prodaje ni bilo što drugo. Vrlo brzo doznali smo o kome je riječ jer je gospodin Anto Marković uhićen zbog malverzacija s europskim fondovima. Ubrzo smo shvatili da on ima registriran cijeli niz tvrtki različitih djelatnosti, među ostalim i tvrtku koja se bavi zbrinjavanjem otpada. Zabrinuti smo što se to sprema. Kako je moguće da se općinska zemlja prodaje a da se o tome ništa ne zna, tim više što postoje lokalni OPG-ovci koji imaju razne djelatnosti i koji su bili zainteresirani za zemlju, a uopće nisu imali informacije da se bilo što može dobiti”, govori naša dobro upućena sugovornica.

Nezadovoljni stanovnici s kojima smo razgovarali pitaju se što im točno donosi izmjena prostornog plana i naglašavaju da je odluka uz načelnikov blagoslov praktički već donesena bez provedbe strateške procjene utjecaja na okoliš. Kada govore o odlagalištu otpada koje bi moglo niknuti na području nekadašnje vojne baze, i drugi mještani prst upiru u načelnika Perovića i kutinskog poduzetnika Antu Markovića. Zbog netransparentnog načelnikova pristupa ovim projektima među mještane se uvukla sumnja da bi ova njihova općinska priča mogla prerasti u tipičnu hrvatsku priču o pogodovanju moćnicima povlaštenim informacijama i prenamjenom zemljišta po modelu koji je na sisačko-moslavačkom području uspostavljen u eri bivšeg HDZ-ova gradonačelnika Velike Gorice i ministra financija, pokojnog Ivana Šukera.

Prije gotovo dvadeset godina Josip Car dobio je povlaštene informacije od Šukera pa je kupio državnu zemlju u Kušancu i na njoj posadio voćnjak. Vrlo brzo nakon toga odlučeno je da će se upravo na tom zemljištu graditi rotor obilaznice u Kušancu pa se cijena zemljišta koje je država morala ponovno otkupiti od Cara udvostručila. Nakon toga Car se odjavio s adrese u Kušancu i prijavio prebivalište u Brežanama Lekeničkim te je po istom modelu aplicirao za novo zemljište na tom području. No Općina Lekenik i Županija odbili su ga uz obrazloženje da će tu proći autocesta Zagreb – Sisak i da će se tu graditi odmorište Pešćenica. Tada Josip Car od države kupuje susjedno zemljište od 40 hektara, za što su mu Općina Lekenik i Županija dali suglasnost, te na to zemljište premješta voćke iz Kušanca. I, kakve li slučajnosti, odlučeno je da baš po tom novom Carevu zemljištu ide trasa autoceste i da se gradi odmorište. I opet država otkupljuje od njega zemlju po dvostruko većoj cijeni…

Ukrajinac pokreće megaprojekt u posrnuloj hrvatskoj županiji: Evo kako će zaposliti tisuće ljudi

Lažna šteta

Pogodovanje moćnicima povlaštenim informacijama i prenamjenama zemljišta jedna je od većih boljki lokalnih političara. O tome je više puta progovarao bivši saborski zastupnik Damir Kajin, ističući primjere mnoštva lokalnih dužnosnika u svojoj Istri koji su se na taj način obogatili. Ako je suditi po onome što se po Lekeniku sve glasnije govori, postoji mogućnost da ta istarska praksa zaživi i u ovoj mnogo siromašnijoj sredini.

Inače je kontroverzni kutinski poduzetnik Anto Marković direktor spomenute tvrtke Flamtron. Jedno je vrijeme boravio u istražnom zatvoru, u kojemu je završio pod optužbama europskog tužitelja koje su se odnosile na subvencijsku prevaru. Sumnjalo se da je uz pomoć dvojice sudskih vještaka lažno prikazao štetu od potresa na temelju koje je dobio pozamašna sredstva iz europskih fondova. Iako neugodna, optužnica nije previše utjecala na poslovanje Markovićeve tvrtke Flamtron, koja je nastavila raditi i kada je on bio u pritvoru, moguće i zato što njegovo uhićenje nije pretjerano odjeknulo medijskim prostorom. Izostanak medijskog interesa za Markovića ne iznenađuje kada o ovom poduzetniku previše podataka nema ni na Googleu. Šturo ga se predstavlja kao diplomiranog inženjera rođenog u Fojnici, u susjednoj BiH.

Marković je godinama radio u kutinskoj Petrokemiji, iz koje se upustio u poduzetničke vode osnivanjem tvrtke Flamtron, a preko nje je prije tri godine kupio tvrtku DE-FOS koja je prije privatizacije Petrokemije bila njezin sastavni dio. Potom s Končar – obnovljivim izvorima energije osniva tvrtku Solarne elektrane Deponija fosfogipsa u kojoj se na direktorskoj poziciji nalazi Ivo Čović, predsjednik Uprave HEP-a i Zagrebačkog holdinga iz ere pokojnog Milana Bandića. Prije transfera u Markovićevu tvrtku Čović je, slučajno ili ne, bio na čelu Končar – obnovljivih izvora, kamo je u međuvremenu došao Denis Čomber.

Saturacijski mulj

Tvrtka Flamtron, koja se uz ostalo bavi obnovljivim izvorima energije, pozornost je privukla 2021. baš kupnjom DE-FOS-a, tvrtke koja se prodavala uz početnu cijenu od jedne kune, pri čemu je kupac bio dužan snositi trošak sanacije deponija fotogipsa naslijeđene iz vremena u kojem je ona bila dio Petrokemije. Na natječaju je Flamtron za tvrtku ponudio tadašnjih 112 tisuća kuna, što je iznenadilo mnoge iz poslovnog svijeta jer ni INA ni PPD nisu bili zainteresirani za preuzimanje tvrtke s obzirom na to da su ranije procjene ukazivale na to da bi trošak sanacije mogao iznositi nekoliko stotina milijuna kuna.

Zato se i postavilo pitanje kako će mali Flamtron pokriti te velike troškove. Odgovor na to nikada nije stigao, ali su zato iz Sabora stigle kritike na račun Flamtrona koje je iznosio aktualni zastupnik Željko Lenart, koji je upozoravao da tvrtka ne posjeduje sredstva za zbrinjavanje fosfogipsa. Lenart je upozoravao da se na tom deponiju počeo skladištiti saturacijski mulj pun teških metala i raznih otrova, tvrdeći da su u samo jednom danu, po njegovim saznanjima, dovezli 50 velikih kamiona tog mulja. Na ta Lenartova upozorenja nitko nije reagirao, ali je u Poslovnom dnevniku direktor Čović prošle godine najavio da će na tom deponiju graditi najveću solarnu elektranu u državi, zbog čega i jesu osnovali tvrtku s Končar – obnovljivim izvorima.

Marković se nadao da će i za gradnju elektrane dobiti sredstva iz fondova EU-a, što je dovedeno u pitanje kada se našao pod povećalom europskih tužitelja. Pod povećalom se pak u Lekeniku nalazi i drugi projekt o kojem mještani ne znaju gotovo ništa, osim da je riječ o golemoj tvornici peradi te da iza kupnje zemljišta na kojem će se ona graditi stoji ukrajinski poduzetnik Andrii Matiukha, koji je bogatstvo zgrnuo kladioničarskim biznisom, a i u Hrvatskoj je poznat kao vlasnik kladionica Favbet.

Teško opterećuje

“Mi smo i za farmu sasvim slučajno doznali vidjevši na stranicama Općine da se ide u izmjenu prostornog plana. Oni su ondje kao razloge naveli izgradnju farme s više od 130 tisuća pilića, ukidanje građevinskog zemljišta i krčenje šume. Koliko bi to trebalo biti veliko, mi ne znamo”, kaže naša sugovornica koja pozornost skreće na upozorenje francuske organizacije Anzol koja je nedavno izrazila zabrinutost zbog tvornica peradi koju dvojica ukrajinskih poduzetnika grade u Hrvatskoj. Francuzi su upozorili da te farme predstavljaju prijetnju francuskoj proizvodnji i modelu obiteljskih farmi u Europi, tvrdeći da ti projekti ne idu u smjeru strateških opredjeljenja EU-a poput smanjenja upotrebe antibiotika i emisija CO2.

“Ako se Francuzi ovime osjećaju ugroženo, onda su naši pokojni. Sa stranica Županijske skupštine doznali smo da su i oni išli u izmjenu prostornog plana, jer uz farmu, tu naravno moraju ići i prateći projekti. No mi ne znamo o kojim veličinama govorimo i koliko je to pilića. Ako je to neki veliki broj, onda i ti prateći objekti moraju biti glomazni. Ta građevina teško opterećuje okolinu, to je navedeno i u samom razlogu za izmjenu prostornog plana općine, a za sve skupa nije potrebna studija utjecaja na okoliš”, tvrdi naša sugovornica koju najviše zabrinjava to što je ovaj projekt obavijen velom tajne. Mještani Lekenika nemaju ništa protiv investicija, ističe nadalje, ali napominje kako se o svemu onome što se u njihovu kraju događa trebala provesti javna rasprava.

“Sve što znamo, mi smo to pročitali i našli sasvim slučajno u zbrčkanim dokumentima na stranici Općine. Mi smo protiv toga da se nešto radi ispod stola jer ovdje postoje ljudi koji su bili zainteresirani za zemljište, a nisu ni obaviješteni o prodaji. Na internetu postoji općenita studija utjecaja na okoliš peradarske farme, ne ove nego općenito, te se govori da ona ima utjecaja na zemlju, zrak i vodu. Ako ima utjecaja na zemlju, zrak i vodu, onda ima utjecaja i na ljude koji na tom području žive”, ističe naša sugovornica iz Lekenika. O farmi u Hrvatskoj oglašavao se i Poultry World, navodeći da će projekti povećati proizvodnju peradi u Hrvatskoj s 45 na 235 milijardi komada godišnje.

Profitirao na njihovu štetu?

Kada se govori o dvama projektima farmi peradi, osim na projekt ukrajinskog poduzetnika Matiukhe, misli se i na projekt iza kojeg stoji njegov zemljak Jurij Kosiuk, vlasnik tvrtke MPH koja iza sebe ima višegodišnje iskustvo u prehrambenoj industriji. Kosiuk je na hrvatsko tržište ušao preuzimanjem poznate slovenske tvrtke Perutnina Ptuj, a u našoj zemlji posluje i preko tvrtke Pipo Čakovec. I slovenska Perutnina Ptuj po Hrvatskoj ima svoje pogone, a Kosiuk je i osobno najavljivao širenje posla po našoj zemlji spominjući investiciju od 350 milijuna eura. Prijašnjih godina europski uzgajivači peradi nisu bili oduševljeni Kosiukovim ukrajinskim pogonima. Tvrdili su da je Ukrajinac profitirao na njihovu štetu, kao i da mu je radna snaga bila jeftinija, ali i da je bio u povlaštenoj poziciji jer u rodnoj zemlji nije bio prisiljen zadovoljiti određene europske norme.

Unatoč tomu, Kosiukova investicija u peradarstvo u Hrvatskoj ne iznenađuje toliko koliko je iznenađenje Matiukhin interes za peradarstvo, i to baš u Hrvatskoj u kojoj je pokrenuo Petrinja Chicken Company. Kao što Kosiukovim poslovanjem nisu bili oduševljeni europski peradari, tako sada zbog dviju investicija strahuju hrvatski peradari, zbog čega je reagirao predsjednik Odbora za peradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Dražen Ćurila, vlasnik peradarske tvrtke Luneta, iskazujući strahove da bi ovo dugoročno moglo nanijeti veliku štetu hrvatskom peradarskom sektoru, što zabrinjava i utoliko što je peradarstvo trenutno jedna od rijetkih grana u kojoj je Hrvatska samodostatna. Ta bi samodostatnost, i ako je vjerovati upozorenjima, mogla pasti u vodu ako se obistine planovi da će MPH u Hrvatskoj graditi 200 farmi za osam milijuna kokoši na potpuno integriranoj lokaciji na kojoj će se nalaziti i vlastita valionica, tvornica stočne hrane, klaonica, smještaj za radnike i drugi objekti.

Podjednako megalomanski zvuče i Matiukhine najave u pogledu Petrinja Chichen Company koja bi trebala biti jedna od najmodernijih, ali i najvećih farmi pilića u Europi. O svojoj farmi Matiukha je ponešto otkrio u intervjuu za Večernji, u kojem je rekao kako je kompanija u njegovu vlasništvu s realizacijom projekta startala još 2019. No, kako je usporedno s time stigla pandemija koronavirusa, tako je i to stalo, ali samo privremeno.

Hrvatima neobično

“Posebnu zahvalnost htjeli bismo izraziti županu Celjaku i dožupanu Juriću, kao i načelniku općine Lekenik, gospodinu Peroviću, načelniku općine Topusko, gospodinu Kuzmiću, te gradonačelnici grada Petrinje, gospođi Komes, i gradonačelnici Siska, gospođi Ikić Baniček”, rekao je Ukrajinac u tom intervjuu. Tada nije spomenuo premijera Andreja Plenkovića ni državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede Tugomira Majdaka, ali se iz medijskih istupa ovog nesuđenog ministra poljoprivrede može naslutiti da je žestoko lobirao za što brži početak investicija ukrajinskih biznismena u Hrvatskoj.

Mnogima koji se u Hrvatskoj bave peradarstvom neobično je to što su dva velika ukrajinska investitora s identičnim investicijama i istim proizvodnim kapacitetima u istom periodu odlučila investirati u isto područje pa se pitaju postoji li ikakva dublja veza između Matiuhke i Kosiuka te propitkuju postoji li mogućnost da Matiuhka dugoročno svoje poslovanje prepusti Kosiuku koji se ionako profilirao u prehrambenoj industriji. Dok se naši peradari propitkuju, Kosiuk nema dvojbe.

Kako bi i imao kada je za svoj projekt dobio potporu i premijera Andreja Plenkovića. “Glavni razlog što smo se konačno odlučili za Hrvatsku, točnije za Banovinu, bio je profesionalan i ambiciozan pristup hrvatske vlade, posebno osobni doprinos hrvatskog premijera Andreja Plenkovića”, rekao je svojevremeno Kosiuk, dok je usporedno s time Majdak izjavljivao kako je riječ o megaprojektu koji bi poželjela svaka članica EU-a, ali je investitor odabrao baš Hrvatsku.

Povezan s Putinom

Navodno je Majdak više puta gostovao u ukrajinskom sjedištu kompanije MPH, gdje se osobno susretao s Kosiukom, s kojim ga je povezao poduzetnik i počasni konzul Ukrajine u Hrvatskoj Ivica Pirić. Da projekt kompanije MPH podupire Vlada RH, jasno je i iz toga što će se on realizirati na pet milijuna četvornih metara zemljišta koje je u najvećoj mjeri u vlasništvu države, o čemu je svojedobno izvještavao Jutarnji list. Prednost je za investitora svakako i to što je 50 posto zemljišta građevinsko, što je trebalo ubrzati realizaciju projekta za koji se financijska konstrukcija rješavala preko Hrvatske banke za obnovu i razvitak te poslovnih banaka, dok je investitor dužan u projekt uložiti 20 posto svojih sredstava.

Poznato je, dakle, da je Kosiuk svoje carstvo stekao proizvodnjom pilećeg mesa, no dio ukrajinskih medija svojevremeno je pisao da je on svoje bogatstvo stekao zahvaljujući glavnom tajniku Centralnog komiteta KP-a Ukrajine Petru Symoneku i tadašnjem ministru poljoprivrede Yuriju Melnyku, zahvaljujući kojem je imao veliku potporu državnih vlasti. Tomu treba dodati i podatak kako je Kosiuk nećak Petra Symoneka koji je, da priča bude do kraja interesantna, prijateljski povezan s ruskim predsjednikom Putinom. Treba u kontekstu ove priče reći kako ukrajinski ministar poljoprivrede Melnyk, za kojeg se sumnja da je imao veliku ulogu u Kosiukovu usponu, radi u njegovu MPH. Malo je poznato da je Kosiuk do 2019. bio savjetnik predsjednika Ukrajine Porošenka, a on i njegova MPH grupa dobili su milijarde subvencija iz državnog proračuna, zbog čega je Kosiuk bio optuživan za zloupotrebu veza s vlasti.

O Kosiuku se govorilo i u kontekstu devastacije prirode, a u ukrajinskim medijima pisalo se i kako je načelnik Jasnozirja Vasyl Tkachenko 2015. godine pretučen nakon što je aktivno podržao prosvjed protiv Kosiukove tvrtke. Sumnja se među hrvatskim peradarima da Kosiuk i u Hrvatskoj pokušava isto. Zanimljivo je i to da MPH odnosno ni jedna tvrtka u vlasništvu te kompanije nije vlasnik ni jednog kvadrata zemljišta na području sisačke županije, u kojoj najavljuju projekt izgradnje tvornice pilećeg mesa, pa se i u Lekeniku zaključuje kako su Matiukha i Kosiuk vjerojatno povezani.

Kompleks farmi

Državni tajnik Tugomir Majdak u razgovoru za Jutarnji, u kojem je objavljena njegova fotografija na kojoj pozira s Kosiukom i Pirićem u Kijevu u privatnoj Kosiukovoj vili, najavio je kako je zemljište za projekt pileće farme većinom državno vlasništvo. “Dakle, prezentiraju projekt lokalnim vlastima od 300 milijuna eura i tvrde da će zaposliti 1500 ljudi, a nemaju ni kvadrat zemljišta, a za takav projekt potrebno je minimalno 300 hektara zemljišta”, podsjeća naša sugovornica, dok se u sisačkom kraju tvrdi da je drugi ukrajinski investitor Matiukha od lokalnog stanovnika na Banovini pokupovao velike parcele zemljišta i ne pitajući za cijenu.

Novac u ovoj priči očito ne predstavlja problem ni Kosiuku, koji je većinske udjele u Perutnini Ptuj kupio od ruske braće Zubicki, nakon čega je krenuo s investicijskim projektima koji podrazumijevaju dvije farme kod Ludbrega i jednu kod Legrada te ulazak na Banovinu, u čemu su ga podržali Plenković i Majdak, kao i bivši nogometaš Pirić, za kojega se po kuloarima može čuti da ima ulaz u premijerov kabinet. Nedavno je Telegram pisao da za realizaciju ambicioznog Kosiukova plana treba provesti plan raspolaganja državnim zemljištem, za što natječaj raspisuju jedinice lokalne uprave uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede. Na prijedlog HDZ-ova župana Ivana Celjaka, Sisačko-moslavačka županija krenula je u pete izmjene i dopune prostornog plana, vođena zahtjevima investitora koji su planirali graditi kompleks peradarskih farmi.

Novi postupak inicirala je Perutnina Ptuj, dok je prvu inicijativu izmjene prostornih planova pokrenula Petrinja Chicken Company, koja je tijekom izrade plana odustala. Istog tjedna Grad Sisak prodaje 13 hektara zemljišta koje su procijenili na 1,6 milijuna eura. Tvrtka Petrinja Chicken Company ponudu je podebljala pa Grad Sisak potpisuje ugovor s tvrtkom Renaissance Real Estate iza koje stoji Matiukha, dok se kao voditelj projekta spominje Oleksij Ševčenko koji je svojedobno demantirao tvrdnje da je teren kupovao za Kosiuka, kao što sumnjaju domaći peradari i lokalno stanovništvo.

Petrinja Chicken

U Gradu Sisku su pak izjavljivali kako im se službeno nitko iz tvrtke MPH nije obratio u vezi s ovom temom. “Kad je riječ o tvrtki MPH odnosno njihovoj tvrtki kćeri Perutnina Ptuj, o njima imam samo saznanja iz medija, odnosno iz javnih nastupa njihova komercijalnog zastupnika Tugomira Majdaka, koji inače u fušu radi i kao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede”, izjavila je na ovu temu SDP-ova sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, dok je istovremeno Majdak demantirao tvrdnje da lobira za Kosiukov megaprojekt, odbacujući i tvrdnje da bi on mogao ugroziti domaću peradarsku proizvodnju.

Upit o ovom slučaju uputili smo i načelniku Peroviću, koji nam je potvrdio da zbog korištenja godišnjeg odmora nije bio na javnom skupu u svojem mjestu, ali je ujedno napomenuo da su o izmjenama i dopunama prostornog plana njegovi sugrađani obaviješteni preko internetske stranice Općine Lekenik. Napomenuo je i kako je održao sastanak s građanima Brežana Lekeničkih te im dao informacije kojima raspolaže o izmjenama prostornog plana, kao i o potencijalnom projektu izgradnje peradarske farme koji ih najviše zabrinjava. Stoga je načelnik najavio da će u drugoj polovici kolovoza sastanak s mještanima održati predstavnici Petrinja Chicken Company i predstavnici tvrtke Urbanistički institut Hrvatske, koja je ovlašteni izrađivač izmjena i dopuna PPUO-a Lekenik.

“U slučaju da projekt izgradnje farme pilića dođe u fazu ishođenja građevinske dozvole, bit će potrebno izraditi studiju utjecaja na okoliš”, najavio je načelnik koji uz to napominje da je farma pilića planirana na 24 lokacije širom Sisačko-moslavačke županije, a ne samo u njegovoj općini.
Načelnik saznanja o tome da se na području nekadašnje vojne baze gradi odlagalište otpada nema, a isto tako napominje da je zemljište vojne baze na Severju prodala država, a ne Općina, koja o tome nikada nije bila ni službeno ni neslužbeno obaviještena. Kada je riječ o zemljištima na kojima bi trebala niknuti farma pilića, Perović kaže kako je riječ o parcelama u vlasništvu fizičkih osoba.

Završna faza

Iz Petrinja Chicken Company poručuju pak da su za javni skup doznali tek nakon njegova održavanja, da na njega nisu bili pozvani, ali su zato naknadno stupili u kontakt s organizatorima s kojima se dogovaraju o terminu u kojem bi se trebao održati zajednički sastanak. “Projekt se realizira na području cijele Sisačko-moslavačke županije na cca 350 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu naše tvrtke, a koje je otkupljeno od privatnih zemljoposjednika. Isto tako, ne posjedujemo ni jedan kvadrat državnog zemljišta. Glavna proizvodna lokacija smještena je u industrijskoj zoni u Novom Sisku, dok su peradarnici smješteni na 24 lokacije diljem županije”, objašnjavaju iz ove tvrtke te dodaju da bi na području Poljane Lekeničke trebali graditi valionicu pilića, na području Pešćenice farmu za tov pilića, dok bi tvornica stočne hrane trebala biti realizirana na području Lekenika.

“Sama realizacija projekta nije moguća bez plinofikacije cijelog područja općine Lekenik, rekonstrukcije te izgradnje lokalnih cesta, što podrazumijeva benefite za žitelje. Isto tako će se razvijati sadržaj za društvene namjene ovisno o mikrolokacijama koje će biti dostupne svima, te sada sudjelujemo u financiranju NK Lekenik”, najavljuju iz Petrinja Chickena. Također su demantirali veze s Kosiukom, baš kao i tvrdnje da bi njihova tvrtka mogla predstavljati prijetnje za domaće proizvođače.

“Na hrvatsko tržište plasirat ćemo cca 10 posto proizvodnje, što je između 10 i 15 tisuća tona godišnje, ostatak od 90% plasirat će se na globalno tržište (Europa, Azija, Bliski istok, Amerika). Kada uzmete u obzir da Hrvatska uvozi velike količine piletine, možemo zaključiti kako se samo malo može smanjiti uvoz. Mi kao tvrtka imamo razrađenu logističku mrežu s vanjskim partnerima preko kojih ćemo plasirati svoje proizvode na svjetsko tržište. Također naglašavamo da potražnja za piletinom u svijetu raste iz godine u godinu pa je samo 2023. godine u Europskoj uniji porasla za 3%, a isti se trend očekuje i u tekućoj godini. Stoga smatramo kako naši budući kapaciteti nikako neće naštetiti hrvatskom tržištu, već će Hrvatsku pozicionirati kao lidera u izvozu pilećeg mesa na globalnom tržištu”, zaključuju u tvrtki, uz opasku da je njihov projekt u završnoj fazi projektiranja te da su za njega već ishođene tri građevinske dozvole.