Ajatolah Ali Khamenei preminuo je u dobi od 86 godina nakon zajedničkih američko-izraelskih napada na Iran, gurnuvši regiju u daljnju nestabilnost.
Donald Trump potvrdio je da je Khamenei ubijen u zračnim napadima tijekom noći, opisujući ga kao “jednog od najzlobnijih ljudi u povijesti” i tvrdeći da je sada “najveća pojedinačna prilika za iranski narod da vrati svoju zemlju”.
Trumpova potvrda stigla je nakon što je visoki izvor u izraelskoj vladi rekao The Independent da je klerikalni vladar, koji je od 1989. nadgledao transformaciju Irana u jednu od dominantnih sila Bliskog istoka, ubijen u napadu koji je sravnio s zemljom njegov posjed.
Donald Trump potvrdio je da su SAD izvele “velike borbene operacije” u Iranu. Izraelska vojska je kasnije rekla da je u napadu sudjelovalo oko 200 ratnih zrakoplova.
Smrt ajatolaha ostavit će vakuum moći u Iranu nakon tri desetljeća vladavine, bez jasnog unutarnjeg nasljednika.
Khamenei je rođen 19. travnja 1939. u svetom gradu Mashhadu u sjeveroistočnom Iranu i odrastao je u svećeničkoj obitelji. Otac mu je bio cijenjeni učenjak i on je u ranoj dobi počeo proučavati religiju. Nastavit će studirati kod istaknutih svećenika, uključujući ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, koji mu je postao blizak pouzdanik.
Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća Khamenei je ušao u političku arenu kao glasni kritičar šaha Mohammada Reze Pahlavija. Nekoliko su ga puta uhitile vladine snage prije nego što je protjeran 1964.
Ajatolah je odigrao ključnu ulogu u Islamskoj revoluciji 1979., koja je dovela do zamjene Imperijalne države Iran Islamskom Republikom Iran.
Nakon revolucije, Khamenei se vratio u Teheran i postao predsjednik Irana 1981. Iste godine preživio je pokušaj atentata kada je bomba skrivena u magnetofonu eksplodirala pored njega tijekom subotnje molitve u džamiji Abuzar u Teheranu. U napadu mu je teško ozlijeđena desna ruka.
Tijekom Iransko-iračkog rata 1980-ih, Khamenei je učvrstio svoju moć i razvio bliske veze s iranskom Revolucionarnom gardom. Rat koji je trajao od 1980. do 1988. ostavio je duboke ožiljke na iransko društvo. Procjene ukupnih žrtava kreću se od 1.000.000 do dvostruko većeg broja, na obje strane.
Nakon smrti Ruhollaha Khomeinija, iranska skupština stručnjaka izabrala je Khameneija za vrhovnog vođu. Vladao je zemljom tri puta dulje od svog prethodnika i duboko je oblikovao iransko društvo i njegove vanjskopolitičke ciljeve.
Ajatolah je učvrstio sustav vladavine “mula”, odnosno šijitskih muslimanskih svećenika. U isto vrijeme, izgradio je paravojnu Revolucionarnu gardu u dominantnu silu u iranskoj vojsci i unutarnjoj politici.
Vrhovni vođa nemilosrdno je gušio neslaganje tijekom svoje duge vladavine i odupirao se svim pokušajima davanja veće ovlasti iranskom parlamentu.
Veliki nacionalni prosvjedi izbili su 2009. godine zbog optužbi za lažiranje glasova nakon iznenađujuće izborne pobjede konzervativnog kandidata Mahmouda Ahmadinejada. Ahmadinejad je proglašen pobjednikom s više od 60 posto glasova, što je natjeralo oporbu da odbaci rezultat i okupi se na prosvjedu.
Iako su prosvjedi bili mirni, policija i paravojne skupine angažirane su na suzbijanju prosvjednika. Ubijena je šačica prosvjednika i pripadnika oporbe. Prosvjedi su nastavljeni do kraja godine, sa stotinama ubijenih ili bačenih u zatvor, gdje su mnogi navodno bili podvrgnuti mučenju.
U nadolazećim desetljećima, ajatolah će pokušati pretvoriti Iran u agresivnu silu, koja će utjecati na Bliski istok i postaviti SAD i Izrael kao glavne neprijatelje Irana.
Pod njegovom vladavinom, Teheran je izgradio i financirao mrežu opunomoćenika diljem regije uključujući Hezbollah u Libanonu, Hamas u Izraelu i Palestini te pokret Houthi u Jemenu. Ajatolah je razvio blizak odnos s bivšim sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, kineskim Xi Jinpingom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Ali upravo bi ponovna izgradnja iranskog nuklearnog programa u konačnici dovela zemlju do sudara sa zapadom, unatoč ajatolahovom inzistiranju da režim ne namjerava izraditi nuklearno oružje.
Ahmadinejadov nasljednik, centristički klerik Hassan Rouhani, zauzeo je manje ratoboran pristup vanjskoj politici nakon izbora za predsjednika 2015. i nastojao je ublažiti napetosti sa zapadom.
Godine 2015. sklopio je dogovor sa SAD-om i zapadnim saveznicima o ograničavanju iranskog nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija i druge odredbe.
Ali tri godine kasnije, predsjednik Donald Trump će se povući iz sporazuma, tvrdeći da nije učinio dovoljno za obuzdavanje Irana. Sankcije Teheranu uzrokovale su značajnu ekonomsku štetu.
Godine 2020. napetosti između Irana i SAD-a značajno su porasle nakon što je Washington ubio iranskog generala Qassema Soleimanija u napadu dronom. Teheran je pokrenuo osvetničke raketne napade na američke baze u Iraku.
Ajatolah se suočio s domaćom krizom 2022., kada su izbili prosvjedi diljem zemlje nakon smrti Mahse Aminija dok je bio u pritvoru policije za moral. Rasprostranjene demonstracije potaknule su nemilosrdno gušenje, uz uhićenja i pogubljenja prosvjednika.
Proteklih pet godina također smo vidjeli demontiranje iranske proxy mreže. Hamasov napad 7. listopada 2023. na južni Izrael doveo je do masovne izraelske odmazde na Pojas Gaze, ali je također potaknuo Izraelske obrambene snage (IDF) da pokrenu nekoliko operacija usmjerenih protiv Hezbollaha u Libanonu.
Još teži udarac ajatolahu je doživio u prosincu 2024. s padom Assada u Siriji, kada su sunitski pobunjenici umarširali na prijestolnicu i uklonili ga s vlasti. Odjednom je u Damasku na vlasti bila vlada neprijateljski raspoložena prema Iranu i Hezbollahu.
U lipnju 2025. SAD je bombardirao tri iranska nuklearna postrojenja. Udar je došao kao podrška 12-dnevnom ratu Izraela protiv Islamske republike u lipnju, iako su se SAD navodno pokazale neuspješnima u uništavanju navodnog iranskog programa nuklearnog oružja.
