Rijeka je djelovala mamurno, ali u profesionalnom nogometu nema vremena da se utone u zadovoljstvo nakon jednog dobro obavljenog posla. Pritom je i umorna; jak ritam nastupa dvaput tjedno uzima danak, svježine nije bilo. Međutim, osvojila je bitne bodove za povratak na treće mjesto. VAR je dvaput spašavao prvaka, ali nije bio odjeven u Rijekine boje; njegove odluke imaju opravdanje.
U igri sporog tempa, s puno pogrešaka i krivih odluka, bez prave energije, domaća publika mogla je proslaviti lijepu akciju za pogodak Dantasa, da bi nakon toga “zijevala” i tražila zabavu sve dok Adu-Adjei nije potvrdio pobjedu u šestoj minuti sudačke nadoknade. Previsoku u odnosu na prikazano.
Susret je velikim dijelom, po nedostatku poduzetnosti i reviji lopti bačenih u bunar, sličio na one namještene iz nekih starih vremena, kad su ekipe igrom bez smisla krale vrijeme i čuvale remi, iako je ovaj put pogodak Dantasa u 13. minuti kreirao drugačije stanje i raspoloženje. Na teren je izašao 31 igrač, a jedini istinski raspoložen bio je Portugalac Tiago Dantas, strijelac, asistent i kreator, te u završnici Englez, s time što je postigao drugi pogodak. Treneri će na kraju dana pragmatično zbrajati učinak, domaći se radovati, gosti kipjeti od bijesa, no komentatori mogu postaviti samo jedno pitanje – zašto tako loše? Dok Rijeka ima poznata opravdanja, koja su Lokomotivina?
Već u srijedu Bijele čeka golema utakmica s Hajdukom u Kupu, koji je jedina realna šansa za trofej. Morat će brzo zaboraviti Omoniju, kilometražu u nogama i muke jednog poslijepodneva, a za ogled sa Splićanima, prije svega, trebat će veću koncentraciju u onome što nastoje odigrati i – Tonija Fruka.
Rijekin “Totti” djeluje iscrpljeno, u njegovim nogama nema prave eksplozije, a u mislima oštrine; nedostatak zimskih priprema došao je na svoje. Nakon što je s dva gola torpedirao Ciprane, za 67 minuta s Lokomotivom imao je svega 21 dodir s loptom, s kojom nije radio progresiju prema suparničkom, nego povlačenje prema vlastitom golu. Prva vedeta, alfa i omega, nije bio svoj. Victor Sanchez i društvo mogu se samo nadati da će u srijedu bioritam biti bolji, a i motiv će parati oblake, te da će, kao i tjedan dana ranije, iz rukava izvući pokoji trik.
Koliko je bitan, svima je jasno, ali jednako je značajno da cijela momčad opet djeluje na tragu drugog poluvremena s Omonijom. U ogledu s Lokosima nisu bili ni sjena. Gosti su se držali u statistici, ali igrački dogurali su samo do VAR-a. Tu je za njih stajalo – stop! Imaju za čime žaliti jer nisu iskoristili skromno izdanje Rijeke, koja je i takva bila dovoljno čvrsta da ih ostavi na nuli.
