Najavu za Dinamo piše: Tomislav Juranović
Dok se gospođa Nada tijekom produžetaka u Genku presvlačila u – prijateljicu noći, na mobitel je stiglo pet u vlas identičnih poruka: “Šteta, i to velika, eh, da smo ovako igrali i u Maksimiru, ali sada je barem jasno da će Dinamo sto posto – biti prvak…”
Šteta na terenu, ujedno, povećavala je “štetu” kod Dinamovih navijača u noći s četvrtka na petak, čime su uvjerenja postajala sve snažnija i glasnija. Posebno na zagrebačkim šankovima…
– Imamo pet bodova fore, sad imamo samo SHNL, ako smo već morali ispasti, onda, kaj, barem ćemo doći do onoga što nam pripada: titule – hrustila se pozitiva i uvjerenost svakim dodatnim gutljajem.
Je li, pritom, to doista tako, pitanje je koje se mora postaviti nakon što su Mario Kovačević i društvo ostali koncentrirani samo na jedan glavni i jedan sporedni kolosijek. SHNL je, jasno, ultimativna točka ambicije, Kup je bonus, Europa se sada promatra kroz dalekozor, gdje upravo konačni poredak hrvatskog klupskog nogometa stvara mogućnosti. Nije svejedno, naravno, ali “promatračnica” prema onima koji Dinamu objektivno prijete za izravan ulazak u Ligu prvaka, a ima ih, mora se staviti po strani, kao “APP” – ako prođe, prođe. Logično je postaviti tezu da ovaj, sada Europom neopterećeni Dinamo, u posljednju trećinu prvenstva (jedna utakmica te zadnji ciklus), dakle u zadnjih 13 kola, ulazi kao apsolutni favorit. Primarno zbog bodovne razlike, dojma da su se nakon prevladavanja jesenske krize momčad, igra i pristup stabilizirali, a onda i kvalitete, koja je definitivno na strani Modrih.
U rascjepu, pak, navijačkih želja i realnih, dubljih analiza, nije teško zaključiti da se Dinamo baš sada nalazi na prijelomnici: naime, Gorica stiže ni 72 sata nakon 120 iscrpljujućih minuta u Genku (nedjelja, Maksimir, 17.15 sati), povratka u Zagreb tek u petak, sigurno i psihološke potrošnje, kao i rasporeda koji slijedi – Gorica u nedjelju, Kurilovec i Kup u srijedu, a onda i veliki derbi na Poljudu sljedeće nedjelje. S time da je momčad načeta, da nema nekolicine igrača zbog ozljeda ili oporavka (Bennacer, Hoxha…), da za derbi šestorici važnih igrača prijeti suspenzija (Beljo, Dominguez, Mišić, McKenna, Hoxha, Bakrar), a da je klupa, što se zorno vidjelo u Genku, uslijed odlaska brojnih igrača ove zime, prilično mlada i neiskusna. Za ovaj, ključni, mini ciklus, Kovačević ujedno mora malo i ispremiješati karte, neke odmoriti, neke sačuvati, jer u traženju odgovora Dinama u hrvatskom prvenstvu nakon ispadanja iz Europe, ključni se trenutak krije upravo u sljedećih sedam dana. Ako Dinamo bez rezultatskih, ali i igračkih posljedica odradi Goricu, pa i Kurilovec, a onda na Poljudu ultimativno ostane neporažen, onda će sam vrlo jasno odgovoriti na upit koji stoji pred njime.
– Sve osim postavljanja Dinama kao favorita za naslov bilo bi doista neumjesno, pogotovo sada kada se može posve posvetiti SHNL-u, i to bez obzira na trenutačnu mikrosituaciju koja nije idealna, ali imao ih je Dinamo i u povijesti i ona sigurno nije alibi – reći će nam tijekom subote nekoliko trenera i stručnjaka s kojima smo neslužbeno razgovarali.
Taj “teret” favorita posve je logičan: Modri su i s Europom u nizu od deset utakmica bez poraza u domaćem prvenstvu (osam pobjeda i dva remija) i “bookmakeri” ih vide kao jasnog favorita (koeficijent 1,20, Hajduk 4,50, Rijeka – 100), ali i u “off” dijalozima s nekim ljudima iz kluba nitko neće uklesati ništa u kamen, no ujedno će istaknuti da se od uloge “prvog među jednakima” ne smije i ne može pobjeći. Oni koji su dublje unutra, dodat će i da Dinamo sada mora pokazati “full efekt” svoje snage, stabilizacije, smjera kojim ide – pojedinačno, momčadski, igrom i rezultatom. Gard i DNK pobjednika, uz nastavak podizanja kvalitete izvedbi, to se očekuje od Modrih i u navijačkom svijetu.
Istodobno, uz respekt prvotno Gorici, koja po nekim pokazateljima ima najviše kreiranih i promašenih velikih prilika u ligi (!), oni kritičnije (realnije?) raspoloženi reći će da se paravan ne smije i ne može tražiti u trenutku kada je roster sužen, s obzirom na to da je sportski sektor kluba zimus sam donosio odluke prema kojima Mario Kovačević sada ne može računati na širi potencijal kadra, koji je sužen za odlaske/posudbe Mudražije, Villara, Ljubičića, Kulenovića… S obzirom na to da su tijekom recentnog “mercata” stigli tek Livaković i Tabinas, prostor se otvorio klincima, što je svakako pohvalno, a vrijeme će pokazati koliko je smisleno i strateški, ili je ipak i plod manjka (financijskog) manevra na tržnici. Plava doselekcija, kako se nazvao zimski period, tražit će sigurno dodatne aktivnosti na ljeto, kao i definiranje statusa mlade garde, no dotad Dinamo nema alternative u nastojanju koje jedino ima smisla: nastavak igračkog napretka, definiranje rezultatskih ambicija, betoniranje statusa. Kroz aspekt igre, igrača, trenera, ali i predvodnika trke za titulu. Nakon što su Europi mahnuli na pozdrav dogodine, maksimirski klub prošao je krešendo razumljivih turbulencija nastalih na ludoj rekonstrukciji i sada se mora (re)pozicionirati kao lider, čime će stvoriti preduvjete prema kojima će od ljeta nadalje iskoračiti u drugu fazu stvaranja (B momčad), selekcije (lov na najbolje mlade igrače HNL-a) i strateškog kreiranja bliže i dalje budućnosti. U hrvatskom nogometu, koji rijetko trpi strpljenje, naslov prvaka doista je ultimativna točka. Nakon Genka, ta točka, u kontekstu svega, doista je i realna.
Europa je Dinamu uzela energiju, ali mu je ostavila odgovornost. Prednost na tablici sada više nije zaklon, nego obveza, a odgovor na ključno pitanje neće dati ni poruke ni uvjerenja sa zagrebačkih šankova, nego travnjaci sljedećih sedam dana. Tamo će se vidjeti ima li Dinamo – snagu prvaka.

