Pretposljednji trening prije najveće utakmice u povijesti kluba koji ove godine slavi 78. rođendan, seniorska je momčad u ponedjeljak odradila pod svjetlima reflektora pomoćnog terena. Nebo se smilovalo, nije bilo kiše, inače bi jedno od samo dva vježbanja na Udarniku, specifično pripremljena za dvoboj četvrtfinala SuperSport Hrvatskog kupa sa zagrebačkim Dinamom, bilo upriličeno u poprilično blatnim uvjetima. Trener Senad Harambašić (46) nije zatvorio trening, ali sa svojim je Kurilovčanima radio u miru koji je remetila tek zvučna kulisa koja je dopirala sa susjednih terena s umjetnom travom. Graja u izvedbi 50-ak djevojčica i dječaka, od ukupno 300-tinjak koliko ih ima u omladinskoj školi Kurilovca, koji su trenirali pod budnim okom svojih učitelja.
Posebne dane živi NK Kurilovec, klub osnovan 1948. iz istoimene velikogoričke gradske četvrti s oko 4000 žitelja, od kojih će barem četvrtina u srijedu na nedug put do stadiona na istoku glavnog grada. Kvartovski klub Kurilovec, kako glasi njegov moto, našao se među sedam prvoligaša u četvrtfinalu Kupa. Šestoplasirana momčad 3. NL Centar, četvrtog hrvatskog ranga, u srijedu će se za mjesto među četiri najbolja boriti protiv vodeće momčadi prvog razreda. Uz Kurilovec, apsolutno omiljenog kluba toga kraja. Da Dinamo igra u četvrtfinalu Kupa s nekom drugom momčadi, koliko bi igrača Kurilovca bilo na maksimirskim tribinama i bodrilo ga?
– Pa vjerojatno svi. To je logična činjenica, Dinamo je centralni klub cijele naše regije. Mi se živciramo za vrijeme svake Dinamove utakmice, ali sad ćemo se živcirati malo drugačije. Prvi put doživljavamo da je naš cilj njegov poraz. Da, pred nama je najveća utakmica u povijesti kluba, tako kaže naš doajen Vlado Stepanić, koji je ovdje već 45 godina – priča Harambašić, tvorac čuda iz Turopolja, dokazani nogometni stručnjak, koji će kao najveće ime koje je prošlo kroz njegove ruke istaknuti…
– Svakako Ante Budimir. Njega sam u velikogoričkom Radniku vodio dobre četiri godine. I on je u srijedu uz nas, nema mu druge.
Kurilovec je u nedjelju otvorio proljetnu sezonu i krenuo u Dinamovu ritmu odigravanja utakmica. Samo tri dana nakon 1:1 kod Gaja u Maču, slijedi mu možda još teže gostovanje.
– Odmah smo krenuli s engleskim tjednom, nedjelja prvenstvo, srijeda Kup, subota opet prvenstvo s Bistrom. Pratimo Dinamo u stopu, jedino što su oni nama druga, a mi njima 11. utakmica u ovoj godini. Spremni smo koliko možemo biti za utakmicu kakva nam slijedi. Prikazanim u Maču sam zadovoljan, rezultatom nisam, jer smo igrom zaslužili puno više. No igračima je u glavi utakmica s Dinamom, ne sada već zadnja tri mjeseca, i toga se ne možete riješiti.
Vratili smo se samo kratko na početak studenoga i za Kurilovec povijesno izbacivanje Istre 1961.
– Neću reći da je to bila direktiva, ali naš je cilj bio izbaciti ju i dugo smo radili na tome. Uopće nije dolazilo u pitanje da mi to možemo, a tako smo i izašli na teren, potpuno našpanani. Znali smo da je razlika između amaterizma i profesionalizma u zadnjih pola sata. Kad se mi gasimo, profesionalac još igra. I uspjeli smo tih pola sata “zajamiti” – kaže Harambašić i, više za sebe, dodaje:
– Kad se sjetim što sam sve prošao u ovih 25 godina koliko sam u klubu, sad me ta jedna utakmica označi. Dogodila se i sad sam ja kao nešto. Ma nemojte me… Našao bih more primjera važnijih stvari koje smo odradili, iskrvarili se…
To je tako u nogometu, Harambašića će se uvijek pamtiti kao čovjeka koji je s Kurilovcem izbacio Istru i čovjeka pod kojim će taj klub prvi put zaigrati protiv Dinama. Ovo ostalo što je odradio? Ma i nije tako bitno. No ne mora Harambašić strahovati, nije sljedeći dvoboj na klupi presudan za njegovu budućnost na klupi…
– Ha, ha, ne mora brinuti. Ne damo ga, ako on ode, onda smo u problemu. Gradimo ovu momčad zajedno šest-sedam godina i napravili smo lijepu sportsku priču. Oko 90 posto igrača je s područja grada Velike Gorice, a u kadru su sedmorica iz naše omladinske škole. Ovo nam je nagrada za sve – kaže predsjednik Kurilovca, Dražen Vujnović, kojem ovih dana osmijeh ne silazi s lica.
– Pred nama je najveći događaj u povijesti kluba i ponosni smo na to. Priželjkivali smo u ždrijebu ili Dinamo ili našeg gradskog prijatelja Goricu na našem terenu. No mislim da je opcija da gostujemo kod Dinama u konačnici ipak bolja. Za naše igrače vjerojatno najveći doživljaj u njihovim karijerama. Dobili smo priliku doći na stari Maksimir u godini u kojoj on odlazi u povijesti.
Premije za polufinale su spremne?
– Nešto ćemo smisliti, kao i uvijek…
Na Maksimiru su organizirani dani Turopolja. U nedjelju je tamo bila Gorica, u srijedu će doći Kurilovec. Mario Carević nije uspio, može li Senad Harambašić?
– Senad Harambašić je već uspio. Došli smo na utrku s manjom kubikažom, ali ni takvi se ne predajemo. Možda nemamo brzinu, ali imamo dobar lakat pa ćemo vidjeti. Znate kako to ide, malo se zagradiš, ne moraš isključivo ići naprijed. Naravno da sanjam da možemo nešto napraviti, ali s druge strane moram biti realan i ne opteretiti očekivanjima ni sebe niti ekipu. Za nas je sama ova utakmica jedna velika pobjeda.
Koji je glavni razlog zašto ćemo u srijedu u borbi za polufinale Kupa gledati baš Kurilovec? I koji je mogući put do senzacionalnog, jasno ne baš i realno ostvarivog, uspjeha protiv Dinama?
– Naše zajedništvo. Funkcioniramo kao jedna šaka u kojoj je svaki igrač različit prst. Dođe li do pozitivnog rezultata, on će biti ostvaren zbog slobode njihova izražavanja. Moraju biti neopterećeni, ali pritom i maksimalno motivirani, uz, naravno, slabiju Dinamovu predstavu. Dečki su dobra klapa, mi kažemo da smo po načelu HNS-a, prava sportska obitelj.
Neće se Harambašićevi momci “ukakati”?
– Pričali smo o tome, rekao sam im da sam kupio dva kontejnera pelena za odrasle, ali mislim da su dečki apsolvirali tu priču. Sigurno će biti pod dojmom, no imamo načine na koje to možemo riješiti. Imamo i trenera za mentalnu pripremu, koji radi u školi nogometa i s nama je u stožeru u prvoj momčadi, Zlatka Olića. Bavimo se razbijanjem straha, a na ovoj razini fokus će biti jako bitan. Stižemo na Maksimir i ako našim igračima pogled i na kratko pobjegne prema tribini, u sekundi nam se može dogoditi da odemo u nemali zaostatak. Fokus mora biti unutar linija igrališta, jedino tako možemo očekivati neku pozitivnu priču.
Da čujemo onda što kaže kurilovečki mentalist, Zlatko Olić, član stožera u kojem su još Ante Radoš, Tihomir Pereković i Željko Desput.
– Poslije treninga u utorak imat ćemo završno kratko okupljanje. Kad se istuširaju, rasterete, još malo opuste. Naša je ideja iznenaditi i, bez obzira na sve, kao i u svakoj utakmici pokušati pobijediti. Nije nam plan doći, predstaviti se i biti simpatična momčad, nego se idemo potući. Protiv Istre je presudna bila jako velika motivacija i tu smo s njom i završili priču. Za igranje s Dinamom na Maksimiru motivacija nije bitna, sad je bitno da se ne smrzneš, ne budeš previše impresioniran. I ne daj Bože da u utakmicu uđu kao navijači Dinama. Ja nisam pa mi je lako, ali igrači jesu i od njih očekujemo da shvate da su oni najvažniji, da pokažu gard. Znam da to mogu, ne zato što ja u to vjerujem ili mislim da je tako, već zato što su to već pokazali kroz ovo vrijeme koliko radimo zajedno. Prošle sezone do kraja smo se borili za prvo mjesto, a ove sezone smo krenuli s pričom da ćemo osvojiti Kup i preko njega stići u Konferencijsku ligu jer je to dobra stvar za klub. S tom smo mišlju išli u Zemunik i pobijedili 12:2, pa na Oriolik i slavili s 5:0 te na Istru 1961 koju smo dobili 2:1. Treba nam i sreća, pratila nas je ona i protiv Puljana, da se ne lažemo, ali pokazalo se da sreća prati hrabre – u opuštenom tonu priča Olić, specijalist za mentalnu pripremu, certificirani trener za razvoj ljudskih potencijala, čiji je temelj coaching.
Trener Harambašić je s igračima u ponedjeljak održao uvodni sastanak u 18 sati i potom s njima otišao na trening. Nije ta satnica izabrana jer u to vrijeme počinje utakmica u srijedu, već je to, dok se ne pomakne sat, tradicionalno vrijeme treninga. Ranije ni ne mogu u akciju…
– Imamo dosta studenata, pa bauštelaca, jedan radi na benzinskoj postaji, jedan je kipar, jedan je u banci, jedan popravlja rashladne uređaje. Mogli bismo svi zajedno otvoriti neku firmu, lepeza toga čime se bavimo stvarno je velika. Puno toga bismo mogli ponuditi. Odaziv treninzima? Mislim da se on kreće između 96 i 100 posto po igraču. Jasno, izuzevši ozljede.
Jesu šljakeri, ali su i španeri. Ima u Kurilovcu dosta zanimljivih igrača. Vratar Leon Išek (25) bio je u kadru prvoligaške Gorice, Fran Vujnović (22) upisao je tri prvoligaška nastupa za Istru 1961, Dario Banić (22) nosio je devetku u kadetima Dinama, gdje mu je suigrač bio Martin Baturina. Medijski najpoznatiji je 24-godišnji Nigerijac Goziembah Makuochukwu, poznatiji pod kraćim imenom Mak Noble, suprug glumice Petre Dugandžić. Ima Harambašić i svog Diona Drena Belju, prvog strijelca ovog izdanja Kupa s pet golova, autora ukupno 15 pogodaka ove sezone, 27-godišnjeg Luku Sedlačeka…
– Imamo i jednog igrača iz 60 kilometara udaljene Čazme. Dominik Furmek, on je taj naš bauštelac. Svaki dan radi pa dolazi tu na trening. To je strašna volja, ne znam mnogo ljudi koji su spremni na takva odricanja. Imamo Maka, koji je prvo došao kod nas pa se vratio nakon što je bio u Dugopolju, tu je i njegov sunarodnjak Elijah Chikwado, također odličan igrač, ali je prije godinu dana ozlijedio prednje i stražnje križne ligamente, pa na njega ne možemo računati. Jako će nam faliti i dokapetan Mijo Šarić, kojem su prednji križni ligamenti otišli na malom nogometu u prosincu, oporavljenik je i Đevad Selman…
Kao dinamovac, pomognite malo Mariju Kovačeviću, na koga treba posebno pripaziti?
– Sretali smo se, kolega Kovačević i ja, više puta od 2009. do 2014., kad sam ja vodio Kurilovec, koji se tada zvao Udarnik, a on Strmec Bedenicu. Većinom on ovdje kod nas nije dobio ništa, a nisam ni ja tamo previše mogao uzeti, iako se znalo dogoditi iznenađenje. Na što da pazi? Isključivo na pristup svoje ekipe. Svjesni su oni da je to za njih ključ. Imamo mi dobrih igrača, da sad baš ne odajem naše adute. Eto, vratar Išek je ove zime prošao probu u Latviji, ali zbog uvjeta nije ostao. Ima se tu što vidjeti, mogli bi naši jači klubovi profitirati kad bi malo bacili pogled na strukturu i sposobnosti naših igrača.
Oni će u srijedu imati glasnu podršku…
– Od Dinama smo dobili 1000 karata za južnu tribinu, u svečanu ložu ide cijela uprava kluba, Izvršni odbor, Nadzorni odbor, prijatelji kluba, sponzori, stariji igrači koji su obilježili ovaj klub… Selimo se svi zajedno te večeri na Maksimir. Njegov Jug bit će naš, a i sam sam ga nekad redovito pohodio. Bilo je to 90-ih, kad je Sjever bio zatvoren. Obučeš spitfajericu, oko tebe sve puca, tako je to bilo…
Sada će na Jugu biti i Red boysi, navijačka skupina koju su osnovali mlađi pioniri Kurilovca. Napredna su to i snalažljiva djeca, rekvizite izrađuju sami ili nabavljaju putem Temua. Tako to danas ide…
– Postotak navijača Dinama u Kurilovcu? Pa ajmo reći 99 posto. No mi na Maksimir ne dolazimo kao turisti, dat ćemo sve od sebe. Napravili smo jedan transparent na kojem piše: “Hvala, Dinamo, mi te volimo, ali danas srce kuca za crno-crvene.” Zaista zahvaljujem ljudima iz Dinama na tisuću karata koje su nam poklonili za južnu tribinu i te su ulaznice planule. Ljudi zovu po cijele dane, a karata više nema. No dobro, ima za Zapad, kupit će ih za tu tribinu. Jasno, mi smo četvrti rang natjecanja, a znamo što je Dinamo. Sportski je imati ambiciju, nadati se, a iako je realnost vjerojatno drugačija, reći ću da je lopta okrugla i da se u nogometu nikad ne zna. Događala su se u tom sportu već čuda… – nada očito umire posljednja kod predsjednika Vujnovića.
Za kraj, trener Harambašić:
– Želim nam da uživamo i da se kući nakon Maksimira vratimo ispunjeni i sretni. Kažu neki ovdje kod nas, bit će dobro ako pobijedi Kurilovec, ali ako pobijedi i Dinamo, opet dobro. No, dečki i ja znamo s kojim ciljem stižemo…
