Mnogo je scenarija za završetak krize koja trese vladajuću koaliciju: DP i dalje može ispasti iz Vlade, HSLS i dalje može biti istjeran, može Josip Dabro napustiti DP i kao samostalni strijelac u Saboru glasati za koga god želi, pa i za HDZ i Andreja Plenkovića, a može i okrenuti leđa svima (ako ostane u Saboru i DORH to ne promijeni). Podrška umjesto njega može biti samo Boška Ban, ali morao bi tu biti i pokoji drugi dosad nezavisni zastupnik – opcija je bezbroj, a svaka od njih teži tomu da predsjednik Vlade Andrej Plenković zadrži većinu i ostane na vlasti u sadašnjoj kombinaciji, koja je za njega objektivno najjednostavnija.
Ali u krugu Andreja Plenkovića razmišlja se i o krajnjoj opciji – raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora. A već se govori i o datumu jer je ideja da to bude za tri mjeseca, dakle sredinom lipnja ove godine, točnije 14. lipnja (ali o tom se detalju, jasno, tek raspravlja). Dva su glavna razloga za to: prvi, i najvažniji, jest taj da je Plenkoviću puna kapa Domovinskog pokreta i ove koalicije u kojoj je prisiljen “plaćati” ih s tri ministarska mjesta, a potpuno je jasno da jedino ministar gospodarstva Ante Šušnjar u određenoj mjeri opravdava taj status, dok su Ivan Šipić i David Vlajčić faktički beskorisni i Vlada bi bez ikakvih problema mogla funkcionirati i bez njih.
Šušnjar je, s jedne strane, opravdao Plenkovićevo povjerenje jer mu je lojalan kao šefu i u vezi s energetskom politikom apsolutno je na Vladinoj liniji. On je jedini od DP-ovih ministara redovito na “linku” s premijerom i s njim rješava probleme JANAF-a, odnosa s Mađarskom, ali i sve ostalo što je potrebno za taj resor. Plenković je bio oduševljen kad je vidio kako se bori s Mađarima na platformi X.
Ozbiljne primjedbe
Napeta prepiska ministra Šušnjara i mađarskog ministra Szijjárta u kojoj je Hrvatska jasno rekla ‘ne’ transportu ruske nafte privukla je i britanskog komičara, legendu “Montyja Phytona” Johna Cleesea, koji je podržao Šušnjarove poruke Mađarima kad ih je podsjetio da su cijelo vrijeme imali naftu koja stiže iz Ukrajine, a da ljudi ondje ginu. Time je zadržao premijerovo povjerenje. Ali jedna lasta ne čini proljeće i Plenkoviću je koalicija s DP-om postala teret.
Oni su na manje od dva posto podrške u anketama, a crpe ogromne resurse Vlade i uz to premijera većinu vremena iritiraju. On ih je ideološki “pregazio” i želi na izborima za HDZ ugrabiti svaki njihov mogući glas. U posljednjih godinu dana Plenković je potpuno ovladao desnom scenom. Ne samo da može oslabiti DP nego upravlja i procesima kao što je “slučaj Bujanec”, gdje je zvijezda desnice morala napustiti vlastiti show i preživljavati na tržištu. Potpuno kontrolira tu scenu i nema nikakvog razloga da i dalje Vladine resurse troši na tu, sada već marginalnu stranku, koja ga najčešće osramoti pa dobiva packe iz Bruxellessa.
Nakon slučaja Dabro, kad je Plenković dobio ozbiljne primjedbe stranih veleposlanika i predstavnika velikih tvrtki koji su mu poručili da svoj kapital neće ulagati u državu u kojoj se pjeva kolaboracionistu nacista, prekipjelo mu je i on sada najozbilnije razmišlja da nakon polovice mandata ode na izbore. Zna da bi rezultatom iz anketa većim od 30 posto lako pobijedio čak i ujedinjenu lijevu oporbu jer i za njih ima lijeka, a taj se lijek zove – DORH. Niz ljudi u SDP-u već je obuhvaćen istragama i topi se stara teza o tome da su ljevičari otporni na korupciju, a isto je i sa zagrebačkom vlašću koju drži Možemo, nakon slučajeva Koste Kostanjevića i drugih.
Daleka budućnost
Istrage se intenziviraju od Rijeke preko Varaždina do Nove Gradiške i drugih, kao što je bio slučaj tvrtke Impuls koja je pala na korištenju novca EU-a, pa će akcije USKOK-a i DORH-a po potrebi isto pomoći tomu da se plan ljevice o osvajanju vlasti ispuhne poput balona. No vratimo se drugom razlogu zbog kojeg Plenković razmišlja o izborima, a taj se zove Zoran Milanović. Plenković nipošto ne želi dopustiti ni najmanju mogućnost da ga predsjednik pobijedi ako izađe sa svojom nezavisnom listom i potom sa SDP-om i Možemo nakon izbora sastavi većinu. Zato planira izbore što prije, a ako bi se održali već u lipnju ove godine, ili najkasnije u rujnu, u Plenkovićevu su krugu izračunali da se Milanoviću neće isplatiti napustiti Pantovčak jer je odradio samo petinu drugog mandata i tek 2030. treba redovno napustiti Pantovčak, a to je daleka budućnost.
Ako bi se kandidirao na izborima, morao bi dati ostavku na dužnost predsjednika, a to mu se ove, 2026. godine, nikako ne bi dalo. Mnogo je ljudi vezano uz njega, u njegovu ih uredu radi više od stotinu koji su mu bliski i koje je i uhljebljivao baš zato što su mu prijatelji, od cijele “gay bojne” koja je zaposlena ondje do Orsata Miljenića, Dinka Sutona, Nikše Peronje, Melite Mulić (supruge Igora Dragovana) do prijateljica njegove supruge Sanje, Jadranke Žarković i drugih. Svi oni sjede i mole Boga da Zokija ne ponese i da ne krene na izbore ako oni budu ove godine. Spremni su se žrtvovati i biti na listama jer će on to od njih zahtijevati ako krene, ali zapravo žele mirno broditi do 2030. u svojim ugodnim i dobro plaćenim foteljama, okruženi muflonima i paunovima – ne radeći baš ništa.
“Ako Zoki podivlja i krene, realno je da će uz slabi SDP i lokalni zagrebački Možemo proći osrednje. Mi mu naravno to ne možemo reći jer za njega gubitak izbora nije opcija. Čak se čudio kako je Nacional izračunao 13 mandata za njega, on je uvjeren da može preskočiti 20 mandata u Saboru. Nitko mu nema snage reći: ‘Gle, frende, ne ide to tako lako.’ Velika većina onih koji su za njega glasali na predsjedničkim izborima i dali mu 75 posto glasova ne bi opet glasala za njega kao premijera. Osim toga, desni glasači nisu idioti pa da ne znaju da time glasaju i za SDP i Sandru Benčić. Samo mu to nitko od nas sigurno neće reći naglas”, rekao nam je jedan od njegovih suradnika s Pantovčaka ovoga tjedna.
Jedna rečenica
S druge strane, premijer Plenković, kojemu su zasad propale snažnije europske funkcije te je osuđen na ostanak u Hrvatskoj, barem dok Ursula von der Leyen ne ode u mirovinu, mora za osvajanje četvrtog mandata iskoristiti onaj trenutak koji je najbolji za njega. A to je sada, jer to ne odgovara ni Milanoviću niti SDP-u i Možemo koji još nisu potpisali oporbeni lijevi savez, štoviše, ne mogu se još dogovoriti ni o kandidatu za premijera, a kamoli o čemu drugom. Iako u Možemo najavljuju potpisivanje koalicije vrlo brzo, u SDP-u kažu kako se to neće dogoditi barem do jeseni, a možda ni početkom 2027. godine.
Njihova je logika da će izbori biti redovni, i Siniša Hajdaš Dončić tako i vodi stranku. Polako priprema programe i ljude po resorima, ne žuri se ni u zagrljaj s Možemo i čeka redovni datum 2028. godine. SDP u ovom trenutku nema čak ni vodstva u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku pa im ne bi imao tko sastaviti liste ni voditi kampanju na terenu. Oni su brod bez kormilara u četiri velika grada, a Plenković to dobro zna.
A to znači da bi njegova odluka o novim izborima mnoge mogla iznenaditi, zateći ih na spavanju i ostaviti potpuno grogirane. Plenkoviću je potrebna samo jedna rečenica da izbori budu raspisani, samo mora reći da više nema povjerenje u partnere i da mu je naporno održavati tijesnu većinu od 76 ruku, te da neće posezati za novim žetončićima (iako bi Boška Ban s njim rado popila kavu). Ta jedna rečenica dovoljna je da se izbori raspišu. U tom slučaju Plenković bi, ako pobijedi, a računa da hoće baš zato što je opozicija grogirana, dobio nove četiri godine i bio miran do 2030. godine. Dotad računa da će naći neko novo mjesto za sebe na karti Europe ili svijeta (jer ima bezbroj visokih pozicija i na globalnoj razini), a zapravo bi si kupio godine mira.
Svima je dosta
“Znamo vrlo dobro da je HDZ danas možda jači nego ikad pod Plenkovićevim vodstvom. Čak ni za vrijeme korone nije bio toliko čvrst kod građana, a ključno je da opozicija spava, da Milanović nema interesa da se sada bavi izborima i da je HDZ dobro posložena stranka, za razliku od SDP-a koji nema ni vodstvo u četiri grada. To je za Plenkovića prilika da nakon dosta vremena u splitskoj izbornoj jedinici prođe bolje nego 2024. godine, a jednako tako i u Rijeci. Kasnije bi mu u Saboru partneri bili nezavisni zastupnici kojih će ovoga puta biti znatno više nego prije, pogledajmo samo Rijeku u kojoj Iva Rinčić može dobiti nekoliko mandata a da ne trepne, a sve su to naši potencijalni ‘pokemoni’”, rekao nam je jedan bliski Plenkovićev suradnik koji je s njim razgovarao o mogućnosti novih izbora.
Ovoga puta, kaže, Plenkoviću ne bi ni trebali desni partneri kao što je DP – sada će HDZ sam uzeti te glasove. Što će mu partneri koji su nepouzdani i beskorisni ako sve to može imati sam HDZ, razmišljaju u njegovu krugu suradnika.
“Da, Plenković želi kupiti još dvije godine novim izborima. Nakon toga i ne mora na neku višu političku funkciju, može živjeti samo od toga da kao bivši premijer putuje svijetom i drži predavanja, slično kao Kolinda Grabar Kitarović, jer imat će točno 60 godina. A u najboljem slučaju može krenuti od toga da umjesto Manfreda Webera preuzme vođenje EPP-a. Zar mislite da je summit pučana slučajno bio u Zagrebu”, rekao nam je jedan od njegovih prijatelja koji podržava ideju o novim izborima, čak ga i nagovara na to, jer je svima dosta kombinacije s Domovinskim pokretom koji je za Plenkovića već ispod svake razine i teško mu ga je dalje tolerirati.
