Rokas Pukštas ove je sezone jedan od najvažnijih igrača Hajduka. Koliko 21-godišnji Amerikanac znači momčadi Gonzala Garcije vidi se i po utakmicama u kojima je bio na terenu, ali i onima u kojima je zbog lakše ozljede morao pauzirati, piše Slobodna Dalmacija.
Pukštas je za ugledni britanski magazin FourFourTwo otkrio kako ne skriva ambicije: želi izboriti poziv u reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država i naći se na popisu kandidata već za Svjetsko prvenstvo 2026., koje će organizirati Kanada, Meksiko i SAD.
U uvodu teksta istaknuto je da bi Pukštas mogao biti među igračima koje će izbornik Mauricio Pochettino razmatrati za reprezentaciju.
“Dugo će Pochettino razmišljati o sastavu reprezentacije za Svjetsko prvenstvo. Prestižni turnir na kojem igrači svih dobnih skupina i podrijetla žele barem jednom sudjelovati vrhunac je svjetskog nogometa. Jedan mladić kojem je natjecateljska kompetitivnost prednost u odnosu na ostale zna da bi ga poziv u reprezentaciju izjednačio s njegovim ocem olimpijcem po broju nastupa na velikim natjecanjima u njihovim sportovima”, stoji u uvodu priče o Pukštasu.
Sport mu je, očito, zapisan u obiteljskom nasljeđu. Njegov otac Mindaugas nastupio je u maratonu na Olimpijskim igrama u Ateni 2004., dok je majka Živile također bivša atletičarka, nekadašnja troskokašica.
– Ja sam natjecatelj. Natjecateljski duh naučio sam vrlo rano. Nije bilo zadanih pobjeda. Sve je bilo natjecanje u mojoj obitelji – započeo je Pukštas, koji je dodao:
– Mislim da je imati dva roditelja koji su bili vrlo uspješni u svojim sportovima stvarno usadilo moj način razmišljanja o disciplini, o napornom radu. Sjećam se da bih htio pobijediti svoje roditelje u nečemu, recimo trčanju po kući, a oni mi nikada ne bi dopustili da pobijedim. Dakle, imati to, imati taj način razmišljanja o rastu, naučiti sve te stvari mlad, mislim da se to stvarno prenosi na moj nogomet sada i moju sposobnost prilagodbe teškoćama, jer, očito, u nogometu si jedan tjedan na vrhu svijeta, a drugi tjedan si ništa. Mislim da je jedna od mojih snaga to što se mogu prilagoditi zbog načina razmišljanja koji su mi roditelji usadili kad sam bio mlađi – objasnio je.
Hajdukovac ističe da je upravo obiteljski odgoj imao velik utjecaj na njegov karakter.
– Moji roditelji su vrlo strogi. Uče disciplini. Vrlo su izravni. I mislim da je to isti način razmišljanja ljudi u Hrvatskoj. Vrlo su izravni – istaknuo je.
Iako ima tek 21 godinu, uvjeren je da je već shvatio što u nogometu čini pravu razliku.
– Mentalni dio igre, rekao bih, najvažniji je, jer sam vidio igrače koji su bolji od mene, ali kada je u pitanju trenutak kad dobiju priliku za izvođenje, mentalno nisu tu. Nikad nisam bio na vrhu svoje skupine, recimo tehnički ili po atributima, ali mislim da mi je moj mentalitet pomogao da idem dalje od svog potencijala, onoga što su ljudi mislili o meni, i nikad nisam zadovoljan time. Mislim da je taj mentalitet najvažniji.
Govorio je i o svom razvoju u mladosti, koji je počeo vrlo rano, kada je napustio obitelj i otišao u nogometnu akademiju.
– Imao sam sreću da sam bio samostalan već s 13 godina, kad sam otišao u akademiju Sporting Kansas Cityja. Moji su roditelji znali da će moje preseljenje biti teško za našu obitelj, ali na kraju će, dugoročno gledano, biti korisno. I stvarno sam zahvalan što sam bio gurnut na taj način i što sam mogao imati prilike koje sada imam zbog žrtava koje sam podnio kao mladić.
Zanimljivo je da je Pukštas u razgovoru pohvalio i bivšeg trenera Gennara Gattusa, iako kod njega nije uvijek imao značajniju minutažu, a u nekim je razdobljima prednost dobivao Anthony Kalik.
– Puno sam naučio od njega, jer je on militantna osoba. Vrlo je strog. Ima naredbe. Mislim da sam od njega naučio kako se svlačionica promijenila, svi igrači su ga poštovali kao legendu, i jako mi se svidjelo što me je podsjetio i na moje roditelje, jer je bio discipliniran i strog, tražio je stvari koje je želio.
Iako mu korijeni vode u Litvu, pitanje reprezentacije za njega nikada nije bilo dvojbeno, jasno će reći za FourFourTwo.
– Oduvijek su to bile Sjedinjene Američke Države. Osjećam se Amerikancem svaki put kad obučem taj dres, toliko sam ponosan. Moje je srce uvijek uz SAD i puno bi mi značilo prvi put zaigrati za reprezentaciju. Znam da će te prilike doći; kad god dođu, moram biti spreman uskočiti i zato naporno svaki dan radim u svom klubu.
U razgovoru se dotaknuo i najveće želje navijača na Poljudu: naslova prvaka, na koji Hajduk čeka još od 2005. godine.
– Da budemo prvaci, to bi mi značilo sve. Navijači to zaslužuju, čekaju već 20 godina. Mislim da naš način razmišljanja mora biti takav da ne budemo previše emotivni sa svakom utakmicom, nego ići jednu po jednu i jednostavno se fokusirati preko tjedna.
Za sada ostaje u Splitu, gdje se, kako kaže, osjeća vrlo dobro. Slobodno vrijeme često provodi s prijateljima igrajući šah ili stolni tenis, a nije mu strano ni uzeti loptu i zapucati nekoliko puta na košarkaškom igralištu.
