Dok se u medijskom prostoru uvelike razglaba o velikim političkim planovima predsjednika Zorana Milanovića, koji na iduće parlamentarne izbore navodno izlazi sa svojom nezavisnom listom ne bi li pomogao izgubljenoj ljevici i pomrsio račune premijeru Andreju Plenkoviću, u fokus se vratio i zaboravljeni ministar kulture iz njegove vlade, Berislav Šipuš.
Ovaj će se nekoć perspektivni HNS-ov kulturnjak uskoro pridružiti vojsci kolega iz političke arene koji odsjedaju u “hotelu Remetinec”, pa će tako i Milanović dobiti svoju Gabrijelu Žalac, koju lijeva oporba često spočitava Plenkoviću, nabrajajući usput i druge HDZ-ove afere, zaboravljajući da su i njihovi kadrovi, kada su bili na pozicijama moći, umočili prste pekmez. Čini se da je tomu teško odoljeti i da stranački predznak ništa tu ne znači.
Početkom ožujka Šipuš se mora javiti u zagrebački Centar za dijagnostiku, gdje bi trebao početi izdržavati jednogodišnju zatvorsku kaznu. Riječ je o presudi zagrebačkog Županijskog suda koja iz travnja 2021., koju je sredinom listopada prošle godine potvrdio Visoki kazneni sud. Presuda je tada postala pravomoćna, a izvršna je 10. prosinca 2025.
Foto: Dragan Matic / CROPIX
Zlorabio položaj
Sud je utvrdio da ne postoje zakonske smetnje za njezino izvršenje pa bi bivši ministar kulture uskoro trebao na odsluženje kazne. USKOK je još 2017. protiv Šipuša podigao optužnicu tereteći ga da je od srpnja 2012. do prosinca 2015. koristio službenu karticu Ministarstva kulture i podizao gotovinu kojom je plaćao osobne troškove. Na taj je način državni proračun oštetio za 68.000 nekadašnjih kuna. Da je državni proračun doživio kao vlastiti bankomat, jasno je iz toga što je u gotovini podigao 17.800 kuna, dok je privatne troškove u ugostiteljskim objektima i na prodajnim mjestima u zemlji i inozemstvu plaćao službenim karticama. U međuvremenu je vratio oko 14.000 kuna, dijelom obustavama od plaća, a dijelom uplatom gotovine u blagajnu. Tijekom suđenja koje je počelo početkom ljeta 2018. krivnju je nijekao, navodeći da su svi troškovi bili službeni, dok je USKOK tvrdio da je bivši ministar postupao protivno odluci Vlade o uvjetima korištenja službenog automobila, mobitela, zrakoplovnih linija, kreditnih kartica i sredstava reprezentacije te načinu odobravanja službenih troškova.
Da priča bude do kraja problematična, u istom je slučaju optužena još jedna Milanovićeva bivša ministrica, Šipuševa prethodnica Andrea Zlatar Violić, no postupak je razdvojen zbog njezinih teških zdravstvenih problema. U svakom slučaju, sud je svoju odluku u slučaju Šipuš donio, zaključivši da se sporan dio ove priče odnosi na troškove koje bivši ministar nije smio plaćati službenom karticom. Osim kao ministar iz Milanovićeve vlade, Šipuš je poznat i kao dio zagrebačke kulturne scene, kojoj je pripadala i redateljica Irena Škorić, koja je jednako blisko surađivala i s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem, a spominjana je i zbog bliskosti s akademikom Davorom Miličićem. Mlada se redateljica bez političkog iskustva svojedobno našla na popisu kadrova u stranci koju je bivši predsjednik Josipović osnovao nakon poraza od Kolinde Grabar Kitarović. I u to se vrijeme spekuliralo kako je poveznica između Josipovića i redateljice Škorić ministar Šipuš, koji je slovio kao jedan od Josipovićevih kadrova u Kukuriku vladi. Zanimljivo je da je u Šipuševoj eri Ministarstvo kulture mimo prakse dodijelilo 90.000 kuna umjetničkoj organizaciji “Noć hrvatskog filma i novih medija”, što je bilo neobično jer je od osnutka HAVC-a financiranje svih filmskih manifestacija osim Pulskog festivala potpalo pod HAVC-ovu nadležnost.
Ministarstvo je, međutim, tomu doskočilo tako što novac toj manifestaciji nisu dodijelili u kategoriji audiovizualnih, nego vizualnih djelatnosti, što je pobudilo sumnju u legitimnost dodjele proračunskog novca organizaciji koju je vodila Škorić, i to mimo prijedloga Povjerenstva za vizualne djelatnosti ministarstva. Novac je organizaciji koju je vodila Škorić dodijeljen u mandatu Zlatar Violić i njezina zamjenika Šipuša, poznatog skladatelja koji je s redateljicom snimio dokumentarni film u produkciji HRT-a. Prije nego što je postao zamjenik ministrice, Šipuš je skladao glazbu za balet “Proces”, koji je prema Kafkinu romanu režirao Staša Zurovec u koprodukciji riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca i Muzičkog biennala Zagreb kojim je Šipuš predsjedao. Oba su 2011. za “Proces” nagrađena godišnjom nagradom Ministarstva kulture “Vladimir Nazor”, a redateljica Škorić snimila je dokumentarac o tom baletu naslova “Berislav Š. Proces”. Suradnja se nastavila i na njezinu dugometražnom filmu “7sex7”, za koji je Šipuš skladao glazbu.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Stigma aferaša
Bilo kako bilo, slučaj Šipuš još je jedna u nizu potvrda postojanja korupcije u doba Milanovićeve vlade. Fenomen je to koji se sustavno podcjenjuje pa se zaboravlja i na Tomislava Sauchu, najbližeg suradnika bivšeg premijera, koji je također završio u zatvoru zbog ispunjavanja lažnih službenih naloga u uredu u kojem je radilo pet ljudi na čelu s Milanovićem.
Njega pak nitko ništa ne pita ni o koncesiji za zagrebačku zračnu luku iz 2012., kada je potpisan ugovor s francuskim konzorcijem ZAIC, novoosnovanom tvrtkom bez zaposlenika i referenci u upravljanju zračnim lukama. Ništa ga se ne pita ni o zakonu koji je donio praktički nekoliko sati prije predaje vlasti, a kojim se pogodovalo sumnjivim vlasnicima vjetroelektrane.
Zaboravile su se i brojne druge afere iz Milanovićeve ere, kao i kapitalci s kojima je surađivao, a koji nose stigmu aferaša, pa Milanović u zaboravnom medijskom ozračju na Pantovčaku ubija dosadu sastavljanjem lista svojih prijatelja s kojima će krenuti na Plenkovića, računajući na kolektivnu amneziju hrvatske javnosti.
