Saveznici SAD-a na Bliskom istoku navodno mole Donalda Trumpa za što brži kraj sukoba, a jedan od ključnih razloga jest taj što im ponestaje načina za obranu ukoliko iranska protunapadna kampanja potraje. Susjedi Irana, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), pokazali su se izuzetno sposobnima u obaranju iranskih raketa i dronova, no takva obrana nije dugoročno financijski ni logistički održiva.
Prema analizi Kirsty Grieco, stručnjakinje za sigurnost pri Stimson Centru u Washingtonu, UAE je oborio impresivnih 92 % iranskih projektila i dronova, uključujući 165 balističkih raketa, 541 dron Shahed i dva krstareća projektila. Ako su koristili američke sustave Patriot ili THAAD, jedne od rijetkih zemaljskih protuzračnih obrambenih sustava sposobnih oboriti iranske balističke rakete, trošak je iznimno visok u usporedbi s cijenom iranskih projektila. Jedna Patriot raketa stoji između 4 i 5 milijuna dolara, a mnogi smatraju i daleko više, dok iranska balistička raketa košta samo 1 do 2 milijuna dolara.
Kada je riječ o dronovima, omjer troškova je još nepovoljniji za obranu. Grieco procjenjuje da je Iran potrošio između 11 i 27 milijuna dolara na 541 dron lansiran na UAE, dok je prosječni trošak obaranja jednog drona iznosio 500.000–1,5 milijuna dolara, što znači da je UAE ukupno potrošio između 253 i 759 milijuna dolara na obranu – 20 do 30 puta više nego što je napadač uložio u lansiranje dronova.
Matematika je jasna
„Matematika jasno ide na ruku Iranu u ovoj strategiji iscrpljivanja, jer ne znamo točno koliko Shahed dronova imaju u zalihama. A broj je znatno veći od ukupnog broja dostupnih proturaketnih sustava za obranu“, rekla je Sky Newsu Grieco.
„Sada vidimo neku vrstu utrke između Izraela i SAD-a koji pokušavaju locirati dronsku infrastrukturu, uništiti je i smanjiti pritisak na svoje presretače, dok Iran nastoji održati dronove aktivnima i mobilnima, kako bi mogao održati ovu kampanju čim dulje“, objašnjava Grieco.
Navodi se da saveznici na Bliskom istoku koji traže od SAD-a dopunu svojih zaliha nailaze na blokade Pentagona. Dok američka vojska može podnijeti financijske troškove kampanje, zalihe streljiva možda neće biti dovoljne.
Zamjena bi mogla potrajati
Trump je nedavno izjavio da bi napad SAD-a na Iran mogao trajati četiri do pet tjedana. No imaju li resurse za to? Procjene iz Pentagona prije napada ukazivale su da je dostupno dovoljno resursa za najviše tjedan ili dva. Analitičari procjenjuju da bi američka vojska mogla lansirati do 400 krstarećih raketa Tomahawk iz brodova i podmornica upućenih prema Iranu, što čini oko 10 posto ukupnog arsenala od 4.000 Tomahawka.
Zalihe THAAD proturaketnih raketa također se smatraju smanjenima; prošlog lipnja SAD je lansirao 150 THAAD raketa protiv Irana, otprilike četvrtinu ukupnog inventara od 632 rakete. Iako Pentagon povećava proizvodnju ovih i drugih raketa, zamjena bi mogla potrajati dvije do tri godine. „Koristimo ove presretače mnogo brže nego što ih je moguće nadomjestiti. SAD može smanjiti kratkoročni rizik u regiji dodatnim raspoređivanjem presretača u sukobu. Problem je što to povećava dugoročni strateški rizik, osobito u drugim regijama, jer ne samo da ih ne možete nadomjestiti preko noći, već ih možda ne možete nadomjestiti ni ove godine“, zaključuje Grieco.
Ako sukob potraje, financijska i logistička asimetrija u obrani od iranskih dronova postaje smrtonosna za susjede Irana. Za SAD sukob je manje egzistencijalan jer američke snage mogu se povući iz Bliskog istoka kad nestane streljiva. Sjetimo se samo Afganistana i kako je kaotično izgledalo američko povlačenje iz te zemlje. Također, i ostali protivnici SAD-a pratit će broj ispaljenih projektila. Pogotovo Kina koja odavno ‘cilja’ Tajvan. Pogotovo ako zna da SAD neće imati dovoljno municije da ih spriječi.
