Tužna je vijest pogodila Maksimir tijekom kup-utakmice Dinamo – Kurilovec. Njemački vratar, Georg Koch, izgubio je u 54. godini borbu s opakom bolešću, pa, iako je u plavom dresu proveo tek godinu dana (sezona 2007./08.), ostavio je dubok trag. I svojim obranama, ali i karakternim osobinama, stoga je, unatoč kratkom vremenu provedenom u Dinamu, postao ljubimac navijača, koji su se od vratara oprostili i skandiranjem „Koch mit uns” tijekom spomenute utakmice.
Koch je potpisao za Dinamo u ljeto 2007. godine, za vrijeme priprema u austrijskom Kapfenbergu. Istekao mu je ugovor s Duisburgom i došao je kao slobodni igrač, imao je tada 35 godina, a njegovim dolaskom nisu baš najsretniji bili ondašnji vratari Ivan Turina (nažalost, također pokojni) i Filip Lončarić, pa su nakon dan-dva, zbog neprimjerenog ponašanja, bili poslani kući s austrijskih priprema.
I onda je Ivan Kelava, tada 19-godišnjak, preko noći postao drugi vratar i Kochova pričuva, ali se između njih dvojice odmah stvorila „kemija” i, unatoč velikoj razlici u godinama, postali su gotovo nerazdvojni, imali su sjajan, prijateljski odnos…
– Ti su moji počeci u Dinamu itekako vezani uz Georga, odmah me „uzeo pod svoje”. Bio mi je i suigrač i mentor, doista sam bio privilegiran što sam s njim dijelio svlačionicu i usko surađivao tih godinu dana – rekao nam je u četvrtak ujutro Ivan Kelava, danas trener vratara u maksimirskom klubu.
Kako se dogodilo da tako brzo „kliknete”? Ipak je između vas dvojice bila velika razlika u godinama, vi ste bili na početku, a Koch na zalasku karijere?
– Kad je Georg došao, u prvom sam mu razgovoru rekao da može na mene računati bude li mu potrebna bilo kakva pomoć u privikavanju na novu sredinu. I to mu se očito svidjelo, vidio je nešto pozitivno u meni i gotovo od prvog njegova dana u klubu postali smo nerazdvojni. K tome, stanovali smo blizu, ja sam bio u Gračanima, a on u Remetama, pa smo često išli na kave, obiteljski smo se družili, imali smo kudikamo bolji međusobni odnos od običnih suigrača koji dijele samo svlačionicu.
Kako biste Kocha ukratko opisali?
– Strog, ali pravedan! Bio je spreman svakome uvijek pomoći, bio je istinski profesionalac, za primjer drugima. Uvijek je davao sve od sebe na svakom treningu, na svakoj utakmici, njegovo je ponašanje u svlačionici bilo uzorno i to su neke potankosti u kojima sam se ugledao na njega. Bio je odličan vratar, ali i ljudske su mu osobine bile na najvišoj razini.
Koliko je Koch utjecao na vaš vratarski razvoj?
– Jako puno, možda i najviše od svih ljudi s kojima sam radio. Nikad neću zaboraviti utakmicu u Čakovcu, igrali smo protiv Međimurja, šest kola prije kraja, i pobjedom smo teoretski mogli osigurati naslov. I Koch je uoči utakmice zamolio tadašnjeg trenera Zvonimira Soldu da me stavi na vrata. Pobijedili smo 2:1 i teoretski osvojili naslov, taj Kochov potez dovoljno govori o njemu kao čovjeku. Nikad nije bio sebičan, uvijek je mislio i na druge, taj primjer utakmice u Čakovcu dovoljno govori o Georgu.
Brzo je postao i ljubimac navijača, iako je imao i slabijih dana na Dinamovim vratima…
– Osvojio je navijače svojim odnosom prema klubu, svojom iskrenošću. Svi mi imamo uspone i padove, ali ljudi prepoznaju dobrog i poštenog čovjeka. A Georg je osjećao puls ovoga grada, osjetio je kako navijači „dišu” i što im Dinamo znači. S druge, pak, strane i navijači su u Kochu prepoznali istinsku sportsku i ljudsku veličinu i mogli su se s njim poistovjetiti. Ako u Zagrebu daješ cijeloga sebe za ovaj klub, to ne može ostati nezapaženo i uvijek se stostruko vrati. Transparent „Koch mit uns”, kojeg su naši navijači imali na utakmicama, dovoljno govori o tome što je Georg značio navijačima.
Tijekom utakmice s Kurilovcem začulo se skandiranje s tribina „Koch mit uns”, bio je to navijački oproštaj od svoga ljubimca. Kad ste vi doznali da je izgubio najvažniju životnu bitku?
– Za vrijeme utakmice, netko mi je rekao tužnu vijest. I doista me to jako potreslo, baš me uzdrmalo… Sjetio sam se našeg posljednjeg druženja, bio sam prije godinu i pol u Njemačkoj na njegovoj oproštajnoj utakmici. Nije znao da dolazim, nije ni pomislio da bi netko iz Dinama mogao doći i bio je oduševljen kad me vidio, baš je bio ugodno iznenađen. A mene je pogodilo kad sam vidio kako izgleda… Kad je došao u Dinamo, bio je čovjek-stijena, ali opaka bolest napravila je svoje. Dugo smo razgovarali, prisjećali smo se lijepih maksimirskih trenutaka, evocirali smo uspomene na njegove zagrebačke dane…
Nezaboravna će ostati Kochova izjava koju nam je dao u jednom razgovoru, kad je istaknuo da je bio oduševljen prvim dolaskom u Maksimir, jer je „u svlačionici osjetio miris znoja i urina, onaj pravi, pomalo već izblijedjeli ugođaj, koji ga asocira na početke bavljenja nogometom”…
– Da, to je bio Georg Koch! Ta je izjava postala legendarna i najbolje ga je opisala, Georg je bio onaj pravi predstavnik stare nogometne škole. I time se ponosio… A ja sam ponosan što sam dio života proveo s njim, bio je uz mene u mojim afirmativnim godinama i jako puno mi je pomogao, svakako je jedan od ljudi koji su na mene ostavili najjači dojam i strahovito je mnogo utjecao na moj razvoj. Od njega sam naučio kako biti pravi profesionalac, kako se ponašati na svom poslu i kako pokušati dosegnuti najvišu razinu. Georg je bio veliki vratar i veliki čovjek – rekao nam je Kelava.
