jaNije pretjerano reći da su posljednjih nekoliko dana na Bliskom istoku obilježili promjenu paradigme za regiju i, iskreno, za svijet.
Ubojstvo SAD-a i Izraela vrhovnog vođe Irana, Alija Khameneija – nekada nezamislivo – postalo je samo još jedno u nizu odrubljivanja glava u njihovoj zajedničkoj operaciji bez presedana na Iran, u kojoj su ubijene stotine ljudi u zemlji, uključujući djecu.
Ofenziva je uništila brutalno vojno vodstvo i njegove podružnice diljem regije.
Čak je i zgrada u kojoj se nalazi iranska Skupština stručnjaka, koja upravo pokušava izabrati čelnika koji će zamijeniti Khameneija, navodno sravnjena s zemljom u zračnom napadu u posljednjih nekoliko dana.
Khameneijev drugi i najomiljeniji sin Mojtaba (56) favorit je u utrci za nasljednika. Ali kakva bi razlika bila ako Izrael ispuni svoju prijetnju da će ubiti svakoga tko bude odabran da preuzme vlast?
Umjesto toga, Donald Trump je brzo pozvao Irance, koji se nemaju gdje sakriti pod ovim bombardiranjem bez presedana i koji se još uvijek oporavljaju od krvavog državnog gušenja prosvjeda, da iskoriste ono što je nazvao jedinom prilikom “u generacijama” da “preuzmu vašu vladu”.
Ipak, usprkos ozbiljnosti takvog poziva, vremenski raspored SAD-a i Izraela za njihovu operaciju u Iranu, njihov stvarni kraj igre i, što je najvažnije, njihova vizija “dana poslije”, ostaju nejasni. Ili ga možda, kako neki tvrde, gotovo namjerno nema.
Nestrpljivo čeka Reza Pahlavi, 65, prognani sin posljednjeg šaha, svrgnut tijekom ustanka 1979. koji je uveo Islamsku Republiku.
Godinu dana kasnije, Pahlavi se proglasio šahom u bizarnoj krunidbi u egzilu u glavnom gradu Egipta, ali se od tada distancirao od ideje o povratku na iransko paunovo prijestolje.
Smješten u SAD-u, on se umjesto toga pokušao pozicionirati kao neizbježni tranzicijski vođa novog postteokratskog Irana, objavljujući uzbudljive izjave obećavajući Irancima da će se uskoro vratiti. Dobiva određenu podršku unutar i izvan Irana.
Ali kako kaže umirovljeni američko-libanonski pukovnik Abbas Dahouk, koji je služio kao vojni savjetnik u State Departmentu i dva puta kao američki obrambeni ataše u Saudijskoj Arabiji, za SAD šah nije čak ni plan B.
“On je možda plan D”, dodaje.
“SAD se sjeća da smo to pokušali, dovodeći ljude izvana poput [Ahmed] Chalabi i [Nour al] Maliki u Iraku – to ne funkcionira”, rekao je. “Mi i danas plaćamo cijenu.”
Unutar Irana, neke od jedinih naoružanih oporbenih snaga u zemlji, poput Kurda, žestoko se protive povratku monarhije, koju optužuju za marginalizaciju i represiju nad iranskim manjinama dok su na vlasti.
Naoružani kurdski separatisti su mi u međuvremenu rekli da planiraju moguću ofenzivu protiv režima u nadolazećim danima, a neka izvješća čak sugeriraju da bi to mogla poduprijeti CIA.
Bivši princ u egzilu vjerojatno neće imati puno šanse ako ne može pridobiti nekoliko naoružanih frakcija koje su na terenu i poduzimaju akciju.
Ovo vodi do druge točke. Ne postoji način da SAD u potpunosti dobije rat samo zračnim napadima s daljine, kaže pukovnik Dahouk.
“Imamo ratni stroj za pobjedu na bojnom polju, ali dio koji nedostaje je ideološki rat. Kako se prodati naspram Khameneija i mentaliteta islamskog režima?
“Srca i umovi – nismo dobri u tome. Pokušavali smo to u Afganistanu 20 godina. Pokušali smo u Iraku, ali nije uspjelo.”
Tranzicija je nešto što brine u Izraelu. Uz svu Netanyahuovu retoriku, postoji priznanje izraelskih izvora s kojima sam razgovarao da znaju da bi stvarna, pravilna promjena režima – potpuni prijelaz na nešto potpuno novo i bolje – zahtijevala mjesece, ako ne i dulje, i vjerojatno čizme na terenu.
Netanyahu, kojeg očekuju izbori u listopadu, trenutno ima potporu svoje nacije jer izvlači maksimum iz Izraela stojeći “rame uz rame” sa svojim najbližim saveznikom, SAD-om.
Ali strpljenje stanovništva će ponestati kako broj žrtava u Izraelu od iranskog bombardiranja raste.
Jedan izvor je našalio da je Izrael dvije godine vodio svoju najrazorniju kopnenu invaziju i opsadu Gaze, a ipak “još uvijek nema pravog plana za dan poslije”.
Iran ima populaciju od preko 90 milijuna, zalihe sofisticiranih balističkih projektila i bespilotnih letjelica te čeličnu kralježnicu u Korpusu čuvara islamske revolucije (IRGC) s kojom bi se morali boriti svi budući promjeni režima.
Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost, tijelo kojim uglavnom dominira vojska na čelu s moćnim bivšim časnikom IRGC-a Alijem Larijanijem, također učinkovito upravlja Iranom od posljednje američke kampanje bombardiranja Irana u lipnju.
Neki misle da Netanyahu zapravo samo želi kaos, a ne promjenu režima.
Uz to, vojna i politička infrastruktura iranskog režima je uništena. Čini se da ni regionalna mreža posrednika koju je Khamenei tako dugo gradio ne može spasiti Iran.
U slučaju Hezbollaha, militantne skupine u Libanonu, koja je pretrpjela masovne batine od Izraela od 2024., ona plaća cijenu za svoje nedavne osvetničke napade nakon ubojstva Khameneija.
Izrael je posljednjih dana lansirao vatrene kugle diljem Libanona. Drugdje, na mjestima poput Iraka i Jemena, odgovor je bio zaglušujuće prigušen.
“To znači [the Iranian regime] nema više prijatelja i to ih vjerojatno tjera da se -ne predaju – već raspravljaju, kapituliraju,” dodaje Dahouk.
To je ono što Arash Azizi, istaknuti iransko-američki povjesničar i pisac, smatra vjerojatnim. Odlazak Khameneija vjerojatno će “kratkoročno do srednjoročno dovesti do napuštanja njegove temeljne politike”.
“To znači napuštanje strogog i ideološkog antiamerikanizma i antiizraelizma. Tko god sada bude na vrhu u Teheranu, morat će razmisliti o ponovnoj kalibraciji kako bi osigurao opstanak”, nastavlja.
Izvori bliski trenutnom predsjedniku iranskog parlamenta, Mohammadu Bagheru Ghalibafu (64), bivšem zapovjedniku Revolucionarne garde, rekli su Aziziju da će se glasna retorika protiv SAD-a “promijeniti” u nadolazećim mjesecima jer su resursi toliko iscrpljeni i nema drugog načina.
Azizi vjeruje da bi i Ghalibaf i Larijani zajedno mogli “povesti gardu sa sobom na put koji bi doveo do novog dogovora sa SAD-om”.
Nedostatak sredstava, izgledi za masovne građanske nemire i moguću oružanu opoziciju iznutra mogli bi značiti da je to jedini način.
