Nakon što su SAD u prva četiri dana operacije Epski bijes potrošile više projektila nego u četverogodišnjem ukrajinskom sukobu, neki se već pitaju imaju li SAD dovoljno streljiva za održavanje iranske kampanje. Također se naveliko analiza opseg iranskog raketnog arsenala.
Teheran se uvelike oslanja na svoju mornaricu i projektile, a ignorirao je veći dio ostalih komponenti vojske. Iransko ratno zrakoplovstvo je staro i zastarjelo. Ono ne može probiti izraelsku protuzračnu obranu, niti ima šanse protiv zrakoplovstva američke mornarice. Iranska mornarica je već naveliko oštećena američkim napadima.
No, iranska mornarica ima sredstva za asimetrično ratovanje. Iran posjeduje, zahvaljujući svojim partnerima, niz protubrodskih raketa. No, ono što predstavlja najveću prijetnju Izraelu, njegovim regionalnim susjedima i američkim napadačkim snagama su iranske balističke rakete i dronovi.
Potražnja za streljivom raste
Iranski raketni arsenal je vrlo velik i kroz godine sve učinkovitiji. Iako su SAD i Izrael započeli bombardiranje tijekom vikenda, Teheran je odmah uzvratio i ciljao američke vojne resurse diljem regije, pogodivši svaku od država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), kao i zasuvši Izrael smrtonosnim raketnim baražima koji su djelomično probili Željeznu kupolu i nanijeli štetu.
No, analitičari se već pitaju imaju li SAD dovoljno projektila za održavanje vlastite baražne vatre, a posebno imaju li dovoljno obrambenih projektila za zaštitu od kontinuirane iranske odmazde.
Prema jednom izvješću, Trump tijekom vikenda u Bijelu kuću doveo direktore obrambenih tvrtki Lockheed Martin i Raytheon zahtijevajući povećanje proizvodnje kako bi se zadovoljila rastuća potražnja. Pentagon je već priznao da je prvo četverodnevno bombardiranje Irana potrošilo više streljiva dugog dometa nego četiri godine borbi u Ukrajini.
Institut za studije nacionalne sigurnosti (INSS) sa sjedištem u Tel Avivu procjenjuje da su SAD i Izrael već izveli više od 2000 napada, od kojih je svaki uključivao više vrsta streljiva. INSS danas navodi da je Iran već lansirao 571 projektil i 1391 dron. Mnogi su presretnuti. Za obje strane, ova razina borbe bit će sve teža za održati što dulje rat bude trajao.
Vrhovni zapovjednik američkih snaga, general Dan Caine, izjavio je sinoć da su iranska lansiranja balističkih raketa smanjena za 86% u odnosu na prvi dan borbi u subotu. Američko središnje zapovjedništvo (Centcom) sinoć kaže da je u posljednja 24 sata zabilježen pad od 23%, prenosi BBC. Caine je također rekao da su iranska lansiranja dronova pala za 73% od prvog dana sukoba.
Caine je rekao da su SAD već prestale koristiti “oružje za daljinsko djelovanje” – skuplje i sofisticiranije oružje dugog dometa poput krstarećih raketa Tomahawk. Američko ratno zrakoplovstvo sada koristi jeftinije “zamjensko” oružje – poput JDAM bombi – koje se mogu ispustiti iznad cilja. Mark Cancian, bivši pukovnik američkih marinaca iz washingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), kaže da SAD, nakon početnog napada s udaljenosti, “sada mogu koristiti jeftinije rakete i bombe”. Kaže da bi SAD mogle održavati tu razinu borbi “gotovo beskonačno”. Što dulje traje rat, popis neuništenih ciljeva također se smanjuje. Također, procjenjuje (optimističnije od drugih izvora), da SAD možda ima zalihe od oko 1600 projektila presretača za Patriot.
Patriot i THAAD u Zaljevu
Zaljevske države (zemlje GCC), uz pomoć američkih partnera, izgradile su jednu od najkoncentriranijih mreža zračne i raketne obrane na svijetu, utemeljenu na opsežnom raspoređivanju američkih sustava Patriot i THAAD, ali te obrane nisu bile osmišljene za suočavanje s velikim i dugotrajnim iranskim raketnim napadom. U najboljem slučaju su dovoljne za suočavanje s kratkim regionalnim sukobom koji se brzo rješava. Katarske zalihe presretačkih raketa Patriot mogu trajati četiri dana uz trenutnu stopu korištenja, prema internoj analizi koju je vidio Bloomberg News.
Saudijska Arabija je najveći regionalni operater, s procijenjenih 20 do 25 baterija Patriot, a slijede Ujedinjeni Arapski Emirati s otprilike osam do deset i Katar s oko 10 naručenih i uglavnom isporučenih paljbenih jedinica. Kuvajt upravlja s otprilike pet do šest baterija, dok je Bahrein, dom američke Pete flote, posljednjih godina nabavio mali broj. Oman uopće nema prijavljenih sustava Patriot, ali je također bio pogođen iranskim projektilima tijekom vikenda. Procjenjuje se da GCC ukupno upravlja s između 45 i 55 baterija Patriot u šest država članica.
Raspoređivanje naprednijeg i još skupljeg THAAD sustava je daleko ograničenije. UAE su postali prvi strani operater i imaju dvije operativne THAAD baterije, dok je Saudijska Arabija potpisala ugovor za sedam baterija, a isporuke tek trebaju stići. Katar je također odobrio kupnju THAAD-a, ali one još nisu stigle. Procjenjuje se da GCC zajedno ima otprilike devet do jedanaest THAAD baterija.
Trump je odbacio pitanja o dostatnosti zaliha u američkim vojnim zalihama, hvaleći se “neograničenom zalihom” američkog streljiva. To je, dakako, glupost. Prema proračunskim dokumentima Pentagona i izvješćima Kongresne istraživačke službe, SAD još uvijek ima 60 sustava Patriot u svojim zalihama i sedam operativnih sustava THAAD, što uključuje oko 800 raketa presretača.
Zahvaljujući ratu u Ukrajini, SAD su iscrpile svoje vojne zalihe pod Bidenovom administracijom i ostale nespremne za još jedan veliki rat. Prošlogodišnji 12-dnevni rat između Irana i Izraela samo je pogoršao te probleme. SAD su u tom sukobu potrošile 150 presretačkih raketa za THAAD-a i morale su Izraelu nadopuniti Patriotove sustave koje su koristile u obrani od prošlogodišnje iranske raketne baraže čija je zamjena trajala godinama.
Već zaustavili slanje presretača Ukrajini zbog straha oko zaliha
Koliko su SAD blizu tome da im nedostaje presretača, istaknuto je kada je ministar rata Pete Hegseth prošlog srpnja privremeno zaustavio sve vojne isporuke Ukrajini rekavši da su zalihe pale ispod količine koju su zahtijevali američki strateški planeri.
Iako je američka vojska najmoćnija na svijetu, ipak se uvelike oslanja na skupo precizno navođeno oružje koje se proizvodi u priličnoograničenim količinama.
Sada pritisak povećava proizvodnju. Izvršni direktor proizvođača raketa Raytheon obećao je Trumpu da će “na kraju” povećati proizvodnju kako bi dosegao 1000 Tomahawka godišnje sa sadašnjih 100-200 koliko navodno proizvodi sada, ali Pentagon je u proračunu i naručio samo 57 za cijelu 2026. godinu.
Priča s raketama Patriot presretačima je slična. Zbog velike potražnje ne samo od strane Ukrajine, već i sada država GCC-a koje troše svoje zalihe kako bi odbile iranske napade, Raytheon može proizvesti samo 12-16 sustava Patriot godišnje, što uključuje oko 500 raketa presretača PAC-3 godišnje, koje koštaju oko 5 milijuna dolara po raketi. Iran je ispalio negdje između 150 i 300 raketa u samo posljednja četiri dana.
Knjiga narudžbi za Patriote je velika, s više od 2000 narudžbi za rakete PAC-3 od saveznika NATO-a i šire, ili s najmanje četiri godine čekanja.
Kako je izvijestio bne IntelliNews, Zapad nije u mogućnosti brzo povećati proizvodnju baš kada je to potrebno. To ne vrijedi za savez Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, koji već nekoliko godina ulaže velika sredstva u obranu. Doista, ruska vojna proizvodnja prošle je godine ostvarila suficit do te mjere da je Rusija 2025. godine uspjela ponovno pokrenuti izvoz oružja u vrijednosti od 15 milijardi dolara unatoč ratu u Ukrajini.
Iranski raketni program izuzet iz prošlih sporazuma
Tijekom posljednjeg desetljeća Iran je uložio velika sredstva u razvoj projektila i dronova, zahvaljujući izuzeću za razvoj projektila koje mu je dala Obamina administracija tijekom nuklearnog sporazuma JCPOA.
Odluka Obamine administracije da isključi projektile iz sporazuma iz 2015. bila je proračunati ustupak kako bi se povijesni sporazum premostio prije nego što je Barack Obama napustio dužnost. I Kina i Rusija kategorički su odbile uključiti ograničenja projektila u multilateralne pregovore, a Teheran je proglasio svoj domaći razvoj projektila nepregovarajućim suverenim pravom.
U formulaciji Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti UN-a, odredbe o projektilima samo su “pozivale” Iran da ne provodi određene aktivnosti, što je daleko slabije od obvezujuće zabrane u prethodnoj Rezoluciji 1929, koja je Iranu izričito zabranjivala razvoj tehnologije balističkih projektila sposobnih za isporuku nuklearnih bojevih glava. Obamina administracija ublažila je odredbe te ranije rezolucije kako bi sporazum bio postignut prije roka.
Oslobođen ograničenja, Iran je iskoristio desetljeće koje je uslijedilo kako bi svoj raketni program transformirao iz grubog odvraćajućeg sredstva u sofisticiraniji, masovno proizvedeni strateški arsenal. Usavršio je sustave navođenja, proširio domet kako bi pokrio cijeli Bliski istok i dijelove Europe, prešao s pogona na tekuće na kruto gorivo te izgradio ojačane podzemne lansirne objekte dizajnirane da izdrže zračno bombardiranje.
Operacija Epski bijes nastoji ispraviti ovu pogrešku. U komentarima tijekom vikenda, državni tajnik Marco Rubio rekao je: “Ciljevi ove operacije su uništiti njihov kapacitet balističkih projektila i osigurati da se ne mogu obnoviti, te osigurati da se iza toga ne mogu skrivati kako bi imali nuklearni program”, rekao je.
Pomoć iz Kine
Tijekom protekle dvije godine, Kina se pojavila kao glavni vanjski dobavljač iranskog programa balističkih raketa, osiguravajući sve od kemijskih prekursora za kruto raketno gorivo do satelitskog navođenja putem svoje navigacijske mreže BeiDou-3, koja je zamijenila američki GPS u cijeloj iranskoj vojnoj arhitekturi. Američko Ministarstvo financija sankcioniralo je nekoliko kineskih subjekata zbog opskrbe IRGC-a kemikalijama koje se koriste u proizvodnji raketnog goriva.
Rusija je također opskrbljivala Iran oružjem i tehnologijom dvojne namjene, iako je rat u Ukrajini do nedavno ograničavao njezine isporuke uglavnom na lako naoružanje i ručne protuzračne sustave za pješaštvo.
Kineska pomoć posebno je usmjerena na proizvodnju projektila. Zapadne obavještajne službe otkrile su da su iranski teretni brodovi prije rata u iranskoj luci Bandar Abbas istovarali pošiljke natrijevog perklorata, tvari koja zaobilazi postojeće mehanizme praćenja, u količinama dovoljnim za proizvodnju pogonskog goriva za otprilike 800 novih projektila u jednoj isporuci.
Peking je također pregovarao o prodaji Teheranu nadzvučnih protubrodskih raketa CM-302, sustava dizajniranog za potapanje nosača zrakoplova. U prosincu 2025. američke specijalne snage izvršile su raciju na trgovački brod u Indijskom oceanu koji je prevozio kineski vojni teret namijenjen Revolucionarnoj gardi. A kako je izvijestio bne IntelliNews, čini se da Kina sada dijeli visokokvalitetne satelitske obavještajne podatke u stvarnom vremenu s Teheranom, što bi, prema analitičarima, moglo promijeniti pravila igre.
Do trenutka pokretanja Operacije Epski bijes, Iran je posjedovao najveći arsenal balističkih projektila na Bliskom istoku, procijenjenih 2000 projektila različitog dometa raspršenih po utvrđenim podzemnim objektima, obnovljenih i opskrbljenih velikim dijelom kineskim industrijskim mrežama, prema izvješćima.
A u pripremi za rat, Teheran je ubrzavao razvoj projektila. Izraelski obrambeni planeri pratili su kineske komponente, alatne strojeve i tehničke smjernice do iranskih tvornica te su procijenili da će Iran moći proizvoditi 5000 projektila godišnje do 2027., a potencijalno i 10 000 do kraja desetljeća.
Strateška igra Kine
Analitičari tvrde da je kineska podrška iranskoj proizvodnji projektila bila strateška. Svaki presretač koji SAD mora ispaliti na Bliskom istoku kako bi zaštitio svoje saveznike znači jedan presretač manje dostupan za zapadnopacifičko ratište. Već su se u ovom sukobu započele rasprave o premještanju sustava protuzračne obrane raspoređenih u indo-pacifičkom ratištu na Bliski istok đ. Ukrajina je također veliki gubitnik u tome jer očajnički treba više presretača i streljiva Patriot. Ubrzavanjem iranske proizvodnje projektila, Kina se nada smanjiti američke zalihe streljiva bez potrebe za razmještanjem ijednog vlastitog vojnika.
Kineska špijunska mreža također naporno radi. Iranski napad prisiljava SAD da otkrije mogućnosti elektroničkog ratovanja, radarske potpise i podatke o performansama presretača u borbenim uvjetima koji kineskim vojnim planerima vrijede zlata, kažu vojni analitičari.
Američke zalihe djelomično idu za Ukrajinu, a sada je otvorena fronta i na Bliskom istoku što samo poboljšava položaj Kine ako odluči vratiti Tajvan, jer je malo vjerojatno da bi SAD mogao voditi ratove na tri fronta odjednom. Također, dio analitičara nagađa, da, ako rat s Iranom potraje, Bijela kuća će biti potaknuta da što brže okonča sukob u Ukrajini.
Iranske rakete: domet, arsenal i razvoj
