Dok rat između Irana i koalicije predvođene SAD-om i Izraelom ulazi u svoju šestu fazu, fokus se pomiče s nebeskih udara na potencijalno otvaranje kopnenog fronta. Američki predsjednik Donald Trump otvoreno je podržao ideju da kurdske snage pokrenu ofenzivu unutar iranskih granica, izjavivši za medije kako bi bilo „predivno“ ako se odluče na takav korak.
Ovaj potez predstavlja značajan zaokret u američkoj strategiji, a Kurdi se ponovno nalaze u središtu globalne pažnje kao najveći narod na svijetu bez vlastite države.
Tko su Kurdi?
Kurdi su autohtoni narod Bliskog istoka, broje između 40 i 45 milijuna ljudi, a njihova domovina – Kurdistan – podijeljena je između četiri države: Turske, Iraka, Irana i Sirije. Iako nemaju svoju državu, u dijelovima regije uspjeli su steći visok stupanj autonomije. U sjevernom Iraku, primjerice, posjeduju vlastiti parlament, sigurnosne snage i pravni sustav.
U Iranu, gdje čine otprilike 10 % stanovništva, Kurdi su koncentrirani u zapadnim provincijama. Upravo taj geografski položaj uz granicu s Irakom čini ih strateški važnima za trenutačnu američku administraciju koja traži način za dodatno iscrpljivanje teheranskog režima.
Njihova politička i društvena struktura iznimno je raznolika; iako su većinom sunitski muslimani, među njima postoje značajne zajednice šijita, alevija, jazida, kršćana i židova, uz mnoštvo dijalekata kurdskog jezika. Kurdi su, inače, često najveća etnička manjina u državama u kojima žive, a njihov udio u ukupnom stanovništvu važan je za razumijevanje političke i društvene dinamike na Bliskom istoku. Njihova populacija raspoređena je ponajprije u Turskoj, Iraku, Iranu i Siriji, a procjene o broju stanovnika razlikuju se ovisno o izvorima.
‘Spremni za prelazak granice’
U Iraku Kurdi čine oko 15 do 20 posto stanovništva, odnosno približno između 5,5 i 8 milijuna ljudi. U sjevernom dijelu zemlje imaju visok stupanj autonomije kroz Vladu regije Kurdistan (KRG), političku i administrativnu strukturu koja upravlja Kurdistanskom autonomnom regijom, čije je središte u Erbilu.
U Iranu se broj Kurda procjenjuje na između 8 i 12 milijuna, što predstavlja oko 10 do 17 posto ukupnog stanovništva zemlje. Kurdske zajednice uglavnom su smještene u zapadnim i sjeverozapadnim provincijama koje graniče s Irakom i Turskom. U Siriji živi znatno manji broj Kurda, ali oni i dalje čine značajan dio stanovništva. Procjenjuje se da ih je između 1,5 i 2,5 milijuna, odnosno oko 10 posto ukupne populacije zemlje. Kurdske zajednice najvećim su dijelom koncentrirane na sjeveru i sjeveroistoku Sirije.
Inače, posljednjih dana Washington intenzivno pregovara s kurdskim liderima u Iraku. Izvor iz vrha jedne kurdske oporbene skupine potvrdio je za medije da se njihove snage premještaju prema iranskoj granici i nalaze u stanju pripravnosti.
Za mnoge kurdske borce, ovo nije samo vojna operacija, već prilika za dugoočekivani obračun s režimom u Teheranu. „Jedva čekamo da prijeđemo granicu i pridružimo se narodnom ustanku protiv iranskog režima“, izjavili su predstavnici kurdskih milicija za Sky News.
Iran prijeti „odlučnim“ odgovorom
Teheran, koji se već bori s posljedicama razornih zračnih napada, ovu prijetnju shvaća krajnje ozbiljno. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian već je uputio oštro upozorenje kurdskim separatistima, zaprijetivši „odlučnim“ odgovorom ako se usude podići pobunu.
„Sigurnosne snage zadužene za zaštitu sigurnosti dužne su poduzeti čvrste mjere protiv bilo kakvog separatističkog pokreta“, poručio je Pezeshkian putem društvenih mreža, dok istovremeno pokušava zadržati kontrolu nad državom u stanju općeg rata. Više o tome čitajte ovdje.
Međutim, Sky News navodi da, iako bi kurdska ofenziva otvorila novi front i raspršila iranske vojne resurse, analitičari upozoravaju na opasnosti. Kurdi su već ranije bili važni američki saveznici u borbi protiv tzv. Islamske države, no njihova povijest s Washingtonom obilježena je i trenucima kada su se osjećali izdanima. Osim toga, koordinacija između različitih kurdskih frakcija, koje često imaju suprotstavljene ideologije i interese, i dalje je velik izazov.
Da podsjetimo, povijest odnosa između SAD-a i Kurda obilježena je ciklusima suradnje i napuštanja; od 1991. godine u Iraku, preko borbe protiv ISIS-a, do povlačenja iz Sirije 2019. godine. „Kada Trump ili Netanyahu traže od Kurda da se bore protiv režima, iranski Kurdi će u mislima imati iskustvo onih u Siriji“, smatra Urban Coningham iz instituta RUSI. „Bilo bi vrlo iznenađujuće kada bi na SAD ili Izrael gledali kao na pouzdane partnere.“ Shanaz Ibrahim Ahmed, prva dama Iraka i istaknuta kurdska aktivistica, možda je najbolje sažela stav svog naroda: „Ostavite Kurde na miru. Mi nismo oružje koje se unajmljuje.“

